Uklanjanje mina preduvjet za povratak iračkih kršćana

Kaldejski patrijarh Raphael Louis Sako poručio je u svome pismu 2016. agenciji Asianews kako je u Iraku za sada najbitnije počistiti skrivene mine pa tek onda misliti na obnovu kuća i bolnica. Skriveni eksplozivi u zemlji i svakodnevnim stvarima koje čovjek može koristiti predstavljaju najveću prepreku za povratak kršćana i ostalih građana koji su živjeli na teritoriju s kojeg se povukla samozvana Islamska država.

Izgradnja domova, crkvi, bolnica, infrastrukture donijet će zadovoljstvo ljudima i vratiti život u normalu nakon razaranja koje je došlo s tzv. Islamskom državom, međutim, kaldejski patrijarh apelira na zvaničnike i javnost da se prvo uklone skrivene eksplozivne naprave koje su teroristi u povlačenju stavljali čak i u dječje igračke.

„Danas, dvije godine nakon pada Mosula i okolnih područja u ruke Islamske države teško je procijeniti u kakvoj su situaciji preostala okupirana područja. Prije nego se narod krene vraćati u svoje domove bitno je osigurati osnovne uvjete za život. Prvo mislim na uklanjanje svih potencijalno opasnih predmeta“, rekao je u svom pismu patrijarh Sako naglašavajući kako se vlasti moraju posvetiti pravljenju plana za post-IDIL vrijeme u Iraku.

Svakodnevna smrt

„Mediji nas svakodnevno zatrpavaju informacijama o konačnoj bitci za Mosul. Onda kada se borbe završe široka humanitarna akcija morat će se poduzeti. Već dvije godine više stotina tisuća ljudi želi se vratiti, a od toga broja je oko 120 000 kršćana i desetci tisuća jezida koji su morali napustiti svoje domove. Ne znamo u kakvom će stanju biti okupirana sela i gradovi, ali je jasno da će svi morati biti obnovljeni, kao i ona mjesta koja su već oslobođena“, rekao je kaldejski primas pitajući se koliko je ljudi umrlo čekajući povratak u već oslobođena mjesta kao što su Sinjar, Ramadi i Tikrit.  

„Razmišljam koliko je obitelji unesrećeno eksplozivnim napravama. Baš kada su se vratili u svoje domove pronašli su neku skrivenu eksplozivnu napravu i doživjeli veliku tragediju nakon godina izbjeglištva i patnje. Zamke koje je ostavio Daesh/IDIL ne smiju odgađati povratak. Upravo danas moramo razmišljati o vremenu kad porazimo Islamsku državu“, rekao je patrijarh pokušavajući privući svjetsku pozornost na tragediju koja se i dalje odvija u dijelu oslobođenog Iraka.

„Ne želimo da naša djeca žive u minskim poljima. Naš narod je previše propatio da bi se i dalje događale smrti, amputacije i povrede od mina. Mladi kršćanin Eugene Salah (14) poginuo je od mine kada je išao s ocem u polje raditi. Kratko prije su se konačno vratili iz izbjeglištva. Danas pozivam sve svjetske organizacije da se usredotoče na mobiliziranje sredstava kako bi se iz oslobođenih krajeva uklonile sve mine. S vjerom u Krista nadam se uskrsnuću i ponovnom životu u Mosulu te okolnim kršćanskim krajevima“, rekao je u svome pismu predsjednik Iračke BK Sako.

Spori proces

Jasno je kako proces deminiranja ne ide brzo, a često se odulji na godine i desetljeća. Zato određene organizacije i humanitarne akcije na terenu već podučavaju djecu i odrasle kako se ponašati u oslobođenim selima. Školovanje samih iračana deminerskom poslu konstantno se vrši, međutim nedostaje specijalista jer je oslobođeni prostor prevelik.

Kao podsjetnik možemo spomenuti određena područja u BiH koja su i dalje, 20 godina nakon rata, pod minama. Nažalost, vijesti o poginulim izletnicima, šumarima, djeci… i dalje se događaju kako u BiH, a vidimo da će to biti realnost postratnog Iraka.

Indijska kršćanka pretučena na smrt

Kršćanka Balwinder Kaur pretučena je na smrt, 11. rujna, u selu Veroke u Punjabiju, indijskoj državi na sjeveru te mnogoljudne zemlje. Za sada neidentificirani muškarci su zbog navodnog obeščašćenja svetog teksta sikha – religije koja u Indiji ima 20 milijuna sljedbenika – ubili 55-godišnju ženu. Da bi situacija bila još mučnija ubijena je patila od mentalnih poteškoća. Biskup Jalandhara mons. Franco Mulakkal naglasio je kako je ovo dodatni dokaz kako progon kršćana u Punjabiju i dalje traje.

Zločin nad nemoćnom osobom dogodio se u pol bijela dana. Napadači su okružili kuću u kojoj žena živi, razlupali ulazna vrata, izvukli nesretnicu van njezina doma te je udarali štapovima i sjekirom. U policijskom izvješću stoji da je smrt nastupila zbog krvarenja koje je trajalo nekoliko sati. Šokantna je činjenica da su rane sjekirom nanesene niže koljena kako bi umiranje trajalo što dulje.

Ubijena je prije nekoliko godina doživjela nesreću pri udaru struje i od tada imala je mentalnih poteškoća. Policija sumnja na sikha radikale, a do sada nije bilo uhićenih.

 Indonezija: Ubijen katolički učitelj

Yuni Yesra Patatang (27), nađen je, 12. rujna, mrtav u mjestu Ilagi, distrikt Puncak na istoku Indonezije. Bio je aktivan pri svojoj vjerničkoj zajednici, predavao je vjeronauk u školi i katehezirao je u župi. Vijest je objavilo Vijeće za rad s mladima pri Indonezijskoj biskupskoj konferenciji. Ubijeni je bio i predsjednik Katoličkog udruženja za mlade. Učiteljevo tijelo je nađeno u večernjim satima s dvije prostrijele rane.

Iako u Punacku djeluje nekoliko separatističkih skupina za sada nitko nije preuzeo odgovornost za ubojstvo.

Yuni je rođen u obitelji koje pripadaju indonezijskom narodu Toraja, a diplomirao je na katoličkom fakultetu. Budući od plate učitelja nije mogao živjeti povremeno je radio i kao vozač.

Podsjetimo, sljedeće godine Indonezija je domaćin susreta Azijskog dana mladih za što su se Yuni, kao i članovi svih indonezijskih biskupija, dobrano pripremao.