Digitalna riznica sjećanja na umrle

Udruga Stokorak iz Posušja nositelj je projekta nekros.info koji za cilj ima stvaranje globalnog, učinkovitog, tehnološki osviještena trenda suočavanja sa smrću najmilijih, te informiranja javnosti. Cilj je to koji postižu u digitalnom svijetu bez gubitka ili umanjivanja empatije prema obiteljima preminulih. U povodu svetkovine Svih Svetih i Dušnoga dana kada katolici više no inače razmišljaju o smrti i svojim pokojnima, odlučili smo predstaviti ovaj projekt...

Svaki je čovjek hodočasnik na ovoj zemlji koji se zaputio prema vječnosti. Ljudski je život velika tajna: zadivljeni smo i radujemo se pred otajstvom njegova rađanja te smo tužni, zabrinuti i zamišljeni u času završetka ovozemaljskog putovanja. Iako se na taj događaj pripremamo skoro čitavog života, gubitak najbližih nas uvijek iznenadi...

Razlozi pokretanja portala

U slučaju gubitka voljene osobe ožalošćenima je teško zadržati staloženost i na ispravan način poduzeti sve potrebne korake za kvalitetnu pohranu uspomena na tu osobu. Koliko god nastojali reagirati ispravno i pravodobno, smrt naših dragih je iznimno bolan i emotivan trenutak. To umanjuje racionalno razmišljanje nužno za organizaciju ukopa zemnih ostataka naših najmilijih i svega onoga što taj tužni događaj prati.

Nakon što se ukop završi i kad se emocije malo slegnu, opterećeni svakodnevnim obvezama i borbom za egzistenciju, obitelji preminulih često nisu u prilici na vrijeme i u skladu s vlastitim željama održati uspomenu na svoje pokojnike, za sebe, ali i za one za koje smatraju da im je do te uspomene stalo.

Upravo tada na scenu stupa tim od desetak ljudi koji stoji iza portala nekros.info. O tom projektu smo razgovarali s Josipom Jukićem, rođenim Sarajlijom koji živi i radi u Posušju već 30-ak godina. Za sebe kaže da je istodobno i Hercegovac i Bosanac. Otac je šestero djece i nakon osobne tragedije kada je prije 15-ak godina ostao bez supruge, razmišljao je o sličnom projektu kao što je nekros.info, a sada se ta ideja ostvarila.

„Portal, to jest internetska stranica, ožalošćenima pruža mogućnost jednostavne objave na jedinstvenoj stranici, s ciljem skraćivanja potrage za informacijama o umrlima, mjestu ukopa, ožalošćenima i tome slično“, rekao nam je na početku razgovora Josip ističući da na njihovu portalu postoje informacije o polasku povorke, mjestu molitve, vremenu i mjestu ukopa s interaktivnom kartom kako bi ljudi točno znali kamo, kada i kako doći na određeno groblje ili lokaciju mrtvačnice.

Jasno je kako to umnogome olakšava dolazak na ispraćaj i sprovod onima izdaleka, dok ožalošćene, u teškim trenutcima, pošteđuje mnogobrojnih poziva i upita.

Različite usluge u najtežim trenutcima

Zainteresirani mogu izravno sa stranice obitelji umrle osobe poslati sućut, nekrolog ili druge riječi podrške, a u slučaju da ne mogu biti nazočni, naručivanje cvijeća je veoma olakšano.

„Naš portal omogućava obitelji da uređuje profil svojih voljenih objavljivanjem priča o njima, dijeljenjem uspomena, izlaganjem fotografija iz života, postavljanjem videa i drugih  informacija koje su, prema procjeni obitelji, bitne u vezi s preminulom osobom“, ustvrdio je gosp. Jukić napominjući kako trajnost objave omogućava mlađim naraštajima njihovu mogućnost približiti se široj obitelji, barem digitalno upoznati pretke koje nisu mogli za života, što se u vremenu sve češćih pritužbi na otuđenje smatra posebno značajnim.

Također, uz sve to posjetitelji stranice imat će i obrađen sadržaj o temi smrti iz različitih perspektiva, kulturne baštine, umjetnosti, medicine...

Crtica koja predstavlja cijeli život

Jasno je da svaki pokojnik ima životnu povijest koja se na groblju ili u klasičnim osmrtnicama ne može vidjeti: uz ime i prezime, godinu rođenja i godinu smrti, te crticu između njih, o pokojniku se vrlo malo može doznati.

„Upravo ta crtica predstavlja cijeli život, a na stranici nekros.info možete ju definirati, oživjeti i zauvijek zapisati životni put voljene osobe, ispričati priču važnu najbližoj rodbini, kao i svim prijateljima i poznanicima iz cijelog svijeta. Korisnicima se, osim uz pisani tekst, pruža mogućnost sjećanja na pokojnika postavljanjem fotografija, zvučnih i videozapisa s obiteljskih susreta i druženja te cijelog niza drugih životnih događaja, stvarajući tako svojevrsni trag života pokojnika“, naglasio je Josip ističući kako nekros.info zapravo stvara i spaja jedinstvenu virtualnu zajednicu koja omogućava susret rodbine diljem svijeta bez prostornih ograničenja, uz jednostavan pristup, trajnu dostupnost i vidljivost, fleksibilnost posjećivanja i dijeljenje sadržaja s drugima.

Društveni fenomen smrti

„Razvijajući projekt nekros.info, shvatili smo kako smrt, baš poput života, treba biti društvena. Svaka naša stranica korištenjem jednostavnog pretraživača prikazuje fotografiju profila pokojnika, važne informacije o obitelji, životnim razdobljima i posljednjem počivalištu“, naglasio je sugovornik i dodao kako „povijest pamti velikane, o mnogim znanim istraživačima, znanstvenicima, umjetnicima zapisano je na tisuće tekstova, ali nismo svi predodređeni za tako velike dosege i zato je tu naša stranica koja će nadživjeti mnoge generacije“.

Mlađi naraštaji će svakako sa zanimanjem moći pogledati tko su ljudi koji su dio njihove obitelji, što su radili, u kom vremenu, s kime su se družili, kako su se zabavljali, i tako zapravo saznati tko su oni sami, to jest njihovi potomci.

Za vjernike smrt nije kraj!

Zemaljski kraj mi ljudi najčešće doživljavamo kao trajni gubitak. No, brod koji uroni u more više ne treba kompliciranu konstrukciju da ga do vode donese. Postao je konačno ono što treba biti: izgrađen je i usavršen za slobodnu plovidbu prema drugim lukama. Tako je i s čovjekom. Zemaljski život, naše tijelo, materijalne stvari i prolazne radosti samo su nužna potpora koja treba poslužiti da prođemo ovim svijetom i djelatno posvjedočimo Božju ljubav.

Svatko u svojem zvanju i poslanju, u svojoj obitelji, radnom mjestu i krugu prijatelja. Ipak, smisao čovjekova života i konačni cilj nije ovdje na zemlji, nego u onostranosti.

Oblaci prolaze, ali nebo ostaje! 

Koji su ciljevi portala?

Ciljevi tima koji stoji iza portala nekros.info su mnogostruki. Osim omogućavanja korisnicima pravodobne obavijesti (između ostaloga i na elektronsku poštu) o umrlima i pratećim aktivnostima (mjestu i vremenu ukopa, lokacija groblja i vjerskog okruga te mogućnost slanja nekrologa, sućuti, zahvala...), tu je i mogućnosti korištenja usluga pogrebnika i drugih pratećih uslužnih djelatnosti potrebnih korisnicima kako bi u skladu sa svojim razmišljanjima i potrebama mogli ostvariti željene aktivnosti.

Ciljana populacija su korisnici stariji od 40 godina, a prostor djelovanja je Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija s iseljeništvom diljem cijeloga svijeta.

Statistike portala

Internetska stranica 2019. do sada ima 27 500 e-osmrtnica iz 1 200 gradova i općina, 7 800 župa, parohija i džemata, i s 8 900 grobalja.

Na bazi unesenih podataka posjeduju statističke podatke kao što su umrli prema spolu, dobi, lokaciji, vjerskoj pripadnosti i vremenskom razdoblju.

Od početka rada (9. siječnja 2019.) do danas imaju 30 000 korisnika čiji broj raste na dnevnoj osnovi.

 

Dan Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.

U utorak, 22. listopada 2019. na spomendan Sv. Ivana Pavla II., u Sarajevu je sv. misom i prigodnim programom svečano proslavljen XII. dan Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih (NCM) Ivan Pavao II.

Proslava Dana NCM-a – institucije koja 12 godina djeluje s mladima i za mlade – upriličena je u njezinim prostorijama, a okupila je oko 600 mladih i ostalih gostiju u dvorani Renovabis.

NCM je kao navigacija mladima

Misno slavlje predvodio je vlč. Ilija Orkić, župnik u Radunicama, uz koncelebraciju ravnatelja NCM-a dr. vlč. Šime Maršića i još 30-ak svećenika.

Na početku mise riječi pozdrava uputio je ravnatelj Maršić koji je istaknuo kako je papa Ivan Pavao II. imao povjerenja u mlade. „Na samom početku pontifikata on je rekao kako su mladi budućnost Crkve i njegova nada“, ustvrdio je dr. Maršić pozdravljajući nazočne, a na osobit način vlč. Meinolfa Wackera, koji je 16 godina bio ravnatelj Centra za mlade u Hardenhausenu u Njemačkoj te idejni tvorac Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u Sarajevu.

 

Vlč. Orkić je uvodeći u misu, zapitao mlade jesu li ikada imali prigodu koristiti navigaciju te objasnio kako ona djeluje uz pomoć satelita. U toj je slici NCM usporedio sa satelitom koji ima za cilj pomagati, pružati logistiku mladima danas, a svatko osobno je odgovoran za vlastitu izgradnju i ugradnju u plemenite ideje za bolju budućnost.

Interaktivna propovijed

Na početku interaktivne propovijedi prilagođene mladima koju je uputio vlč. Wacker, naglasio je kako mu je drago što je došao u Sarajevo i da mu se sviđa hrvatski jezik. Potom je nazočne pitao tko je ustao prije sedam te tko je umoran. Mladima je potom preporučio da tri puta kratko udahnu i izdahnu. Naglasivši kako nitko ne može dugo zadržati dah, istaknuo je da čovjek nije stvoren kako bi uzimao.

„Bog je veliki darovatelj i stvorio je čovjeka da daruje. Ovaj predivan dan je dar od njega. Imamo toliko divne subraće ovdje. Daruje nam svjetlost, noć za odmor, darovao je ovaj predivni Centar. Bog je kao izvor, i svakog trenutka se događa nešto kada nam On želi darovati“, rekao je vlč. Wacker ponavljajući misao „Bog daruje“ na nekoliko europskih jezika, među kojima i na hrvatskom.

Progovorivši o Presvetom Trojstvu, istaknuo je kako se u Njemu zrcali dinamika odnosa između Oca, Sina i Duha Svetoga. „U Bogu je život uvijek dinamičan. Mi smo na sliku Božju stvoreni. Dakle, Bog nas poziva da uvijek nešto darujemo i da uvijek budemo u odnosu darivanja“, rekao je gost iz Njemačke potičući mlade da osobi do sebe kažu koji im je dio dana bio posebice drag.

„Ono najvrjednije što nam je Bog dao je Isus. Isus je Božja riječ. Što je riječ? U svakoj riječi se skriva Isus, riječ koja želi djelovati, riječ u pokretu“, rekao je propovjednik potičući mlade da ustanu. Objasnio im je na konkretnom primjeru kako riječi djeluju jer su svi ustali. „Riječi Isusa žele djelovati. Kada Isus kaže 'Voli svoga bližnjega kao sebe samoga', onda želi da se to dogodi. Kada bolesnom mladiću kaže da ustane, onda to on uradi“, kazao je vlč. Wacker ustvrdivši da Božja riječ djeluje te se zapitao koju Božju riječ da mladi ponesu odavde kako bi ona mogla djelovati.

„Želio bih vam predložiti misao 'Dajte i dat će vam se'“, ustvrdio je i potaknuo volontere da podijele kartice s pojedinim riječima kako bi one počele djelovati.

„Uzmite ovu riječ, nemojte prestati davati i živite tu riječ“, rekao je vlč. Meinolf objašnjavajući kako „smo tada zaista u Bogu te kako se onda kraljevstvo Božje širi“.

Molitvu vjernika čitali su volonteri Centra te su prinošeni darovi: Biblija, knjižica Mali koraci, narukvica NCM-a, hostija, voda i vino.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je vlč. Maršić.

Euharistiju je pjevanjem animirao muški komorni zbor DominikS iz Žepča, a misu je izravno prenosio Radio Marija BiH

Prigodni program

Nakon bogoslužja slavlje je nastavljeno prigodnim programom, glazbenim točkama te zanimljivom animacijom od tri i pol minute rađenoj u produkciji Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije, odnosno Katoličkog tjednika, a voditelj programa bio je Josip Milanović, djelatnik NCM-a.

„Večeras, kada proslavljamo blagdan zaštitnika i Dan Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., važno je još jednom prisjetiti se koliko je zaštitnik Centra volio mlade. Ovaj karizmatični svetac imao je dovoljno povjerenja, poštovanja i ljubavi za mlade da su oni u njemu uspjeli prepoznati iskrena i istinskoga sugovornika. 'Nije najvažnije ono što ću ja vama reći, puno je važnije ono što vi meni imate reći. Nije nužno da mi to izrazite riječima – govorite mi svojom nazočnošću, pjesmom, plesom, predstavom, entuzijazmom', jednom prilikom poručio je mladima Sv. Ivan Pavao II.“, rekao je Milanović.

Potom su nazočni poslušali što pjesmom ima za poručiti mladi zbor Katoličkog školskog centra Petar Barbarić iz Travnika pod vodstvom Ivane Janko Stupar.

Nakon toga je voditelj programa istaknuo kako je projekt Koračajmo zajedno, kojeg Centar za mlade od 2017. uspješno realizira s Pravoslavnim centrom za mlade Mitropolije Dabrobosanske Sveti Petar Sarajevski i Fakultetom Islamskih nauka u Sarajevu, proglašen jednim od najboljih projekata svijeta. Ovo priznanje dodijelila je jedna od najvećih organizacija posvećena izazovima i projektima mladih koji mijenjanju svijet, One Young World, na prijedlog Regionalnog ureda Centra za mlade u Travniku gdje je projekt uspješno realiziran u KŠC-u Petar Barbarić i u Mješovitoj srednjoj školi u Travniku.

Poslije toga su članovi muške klape Corona nazočne počastili s nekoliko izvedbi. Također, bend salezijanske mladeži iz Žepča Marijin štit „spojio“ je nekoliko duhovnih pjesama u jednu te ju otpjevao nazočnima.

Animacija i statistike

Uslijedila je projekcija animacije koju je uradio djelatnik MCVN-a Miroslav Gracić, a u kojoj su prikazane aktivnosti Centra kroz proteklu godinu. Tako se moglo vidjeti da je NCM u protekloj godini okupio 11 975 mladih iz cijele BiH, Hrvatske, Italije, Njemačke, Češke, Austrije, Albanije i drugih zemalja svijeta. Također, Centar je surađivao s 50 domaćih i međunarodnih organizacija, a u njegovim prostorijama boravilo je jedan ili nekoliko dana čak 4 000 mladih. Također, NCM je okupio više od 4 500 mladih iz 35 sportskih klubova. Mladi su bili aktivni i u Regionalnim uredima u Travniku i u Posavini.

Potom je zbor DominikS pjesmom Misao svijeta zatvorio svečani program.

Poslije je nastavljeno druženje i domjenak u prostorijama Centra koji je i na ovaj način pokazao zahvalnost svim mladima, prijateljima, partnerima, volonterima i drugima koji su proteklih godina ugradili dio sebe u NCM Ivan Pavao II. i njegove projekte.

U dvorani Renovabis za mlade u isto vrijeme nastupili su Adnan Pacoli i Tarik Mulaomerović, natjecatelji u X factoru.

Završen Izvanredni misijski mjesec listopad - Po krštenju smo svi pozvani biti misionarima

U nedjelju, 27. listopada 2019. vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić predslavio je tradicionalno listopadsko hodočasničko misno slavlje u Gospinu svetištu u Komušini, za vrijeme kojega su zatvoreni Misijska godina i Izvanredni misijski mjesec listopad.

Tradicionalno su hodočasnici u svetište počeli pristizati u ranim jutarnjim satima te su kod župne crkve imali mogućnost za sakrament pomirenja.

 

Molitveni program započeo je uvodnim obredima i pozdravom u kapeli kod župne crkve koje je predvodio župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini i dekan Usorskoga dekanata preč. Boris Salapić, gdje su vjernici imali priliku moliti pred slikom Gospe Kondžilske.

Uslijedila je jednosatna procesija s čudotvornom slikom Majke Božje, a po dolasku u svetište na brdu Kondžilo svečano misno slavlje predvodio je kard. Puljić, uz koncelebraciju 20-ak svećenika i sudjelovanje oko 2 000 hodočasnika.

Riječi pozdrava na početku mise uputio je župnik Salapić koji je izrazio radost zbog tradicionalnog okupljanja pod okriljem Gospe Kondžilske. Posebice je pozdravio misionare i misionarke, kao i one koji imaju veze s misijama, te ravnatelja Papinskih misijskih djela u BiH  mons. Luku Tunjića.

Djeca opet kod svoje majke

U prigodnoj propovijedi vrhbosanski nadbiskup je govorio o misijskom identitetu kršćana. „Kad djeca dođu majci, postanu svjesni sebe, odakle su nikli i rasli te pošli u svijet. I mi smo došli Gospi kako bismo osjetili korijenje naše vjere i odakle smo iznikli“, rekao je kardinal osvrnuvši se potom na misna čitanja.

„Mi znamo kako u društvu vlada onaj tko ima više moći i novca. Takvi su cijenjeni, a sirotinja je na margini. Zato nas Papa upozorava da ne smijemo imati takva mjerila. Javno mnijenje nameće vrijednosti tako da sirotinju guramo u stranu“, kazao je nadbiskup i podsjetio da kada dolazi neki državnik, svi se urede i obuku najbolju odjeću, a u svakakvoj odjeći idu u Crkvu, pogotovo na vjenčanja. Potom je istaknuo kako su ljudi izgubili osjećaj svetosti te da uspjeh i moć ne bi trebali biti mjerilo u životu, nego Krist.

Komentirajući drugo čitanje, naglasio je da je čitav život jedna borba u kojoj treba sačuvati vjeru.

U drugom dijelu propovijedi istaknuo je kako papa Franjo upozorava da je svaki kršćanin pozvan biti misionarom. "Po krštenju smo pozvani i poslani svjedočiti. Vjera je dar koji trebamo živjeti i zauzimati se da i drugi imaju pravo na Isusa. Zato darujemo za misije i idemo u misije", ustvrdio je kardinal te potom progovorio kako je svaki čovjek misionar, najprije u svojoj kući, potom na radnom mjestu.

"Kada pogledate križ, vidite kako grli cijeli svijet, dajmo da i mi s Isusom zagrlimo cijeli svijet", potaknuo je i prisjetio se crkve koju je pohodio u Africi, a koja je izgrađena donacijama iz BiH. Naglasio je da su se ljudi u BiH zatvorili u sebe zbog rata te često vode „avlijsku politiku“.

"Katolička Crkva je univerzalna, poslana za cijeli svijet i stoga potiče na širenje vjere", poručio je nadbiskup Vinko.

Na kraju euharistije izmoljena je Molitva za Izvanredni misijski mjesec koju je poslao Sveti Otac, te zapjevano Tebe Boga hvalimo čime su službeno zatvoreni Misijska godina i Izvanredni misijski mjesec.

Euharistiju je animirao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a izravno su je prenosili Radio Marija BiH i Radio Posavina.

Vjernici su se u procesiji vratili do komušanske župne crkve gdje je upriličeno druženje uz okrjepu.

Natpise s Deset Božjih zapovijedi zamijeniti citatima predsjednika

Kršenja vjerskih sloboda, uključujući ponekad i prisilna zatvaranja, nasilje, pa čak i progone cijelog pučanstva, nisu novost stanovnicima Kine koji se izjašnjavaju pripadnicima određene religije. Međutim Komunistička partija uvijek ide korak dalje i šokira. 

Neovisno je li riječ o budizmu, kršćanstvu ili islamu, kineske vlasti pod vodstvom predsjednika Xija Jinpinga provode sinizaciju religija – prisilnu kulturnu asimilaciju u vidu prihvaćanja kineskog jezika, simbola ili kineskog nacionalnog identiteta. To, naravno, uključuje i prihvaćanje vrijednosti te nadzor Komunističke partije Kine i njezina vođe.

 Uklanjanje Boga iz priča za djecu

Pritom komunistički dužnosnici u tome postaju sve kreativniji. Nakon što su nedavno           budistički kip zamijenili divovskim čajnikom te izbacili riječ Bog iz Djevojčice sa žigicama i drugih književnih klasika u školama, službenici su naredili protestantskim zajednicama provincije Henan uklanjanje natpisa s  Deset Božjih zapovijedi.

Vlasti su najprije u jednoj protestantskoj crkvi tražili uklanjanje prve Božje zapovijedi, da bi im uskoro zasmetalo svih deset. U prefekturi Luoyang iz gotovo svih bogomolja koje pripadaju Državnoj Protestantskoj Crkvi (Three-self) maknuli su plakate s Deset Božjih zapovijedi zamijenivši ih citatima predsjednika Jinpinga.

Inače Three-self domoljubni je pokret i najveća protestantska zajednica u Kini pod patronatom države. Prema podatcima, imaju oko 23 milijuna vjernika.

Izraz Three-self dolazi od istoimene formule protestantskih misionara prema kojoj djelovanje, održivost i rast vjerske zajednice treba prepustiti pripadnicima lokalnog naroda. Formula je zasnovana na trima načelima: samoupravljanju, samoodržavanju i samorasprostranjivanju.

Neki vjernici i pastori odbili su implementirati naredbe o uklanjanju Božjih zapovijedi zbog čega su komunističke vlasti zatvorile nekoliko crkava. Pritom su vjernicima prijetili stavljanjem na „crnu listu“ (što za posljedicu ima, između ostalog, ograničenje kretanja te mogućnosti školovanja i budućeg zaposlenja za njihove potomke) ako nastave s protivljenjem.

„Morate biti potpuno poslušni Partiji. Morate učiniti što god vam Partija naredi. Ako se tome usprotivite, vaša će crkva biti odmah zatvorena“, poručile su kineske vlasti.

Prema iskazima svjedoka, jedna od poruka koja je zamijenila Deset Božjih zapovijedi dolazi iz govora koji je Xi Jinping navodno uputio na radnom sastanku Odjela rada Ujedinjene fronte 18. svibnja 2015.: „Temeljne socijalističke vrijednosti kineske kulture pomoći će u apsorbiranju različitih religija u Kini. Podržite religijske zajednice u interpretaciji vjerskih misli, doktrina i učenja u skladu s potrebama progresa. Odlučno branite od infiltracije zapadne ideologije te se savjesno oduprite utjecaju ekstremističke misli.“

Partija bi da bude kao Bog

Jedan od pastora Državne Protestantske Crkve izjavio je kako Komunistička partija Kine sustavno uništava Three-self zajednice nagrizajući kršćansko učenje.

Prvo zabranjuju plakate s kršćanskim porukama, zatim ruše križeve te naređuju isticanje državnih zastava i „temeljnih vrijednosti socijalizma“. Potom postavljaju sustav nadzora kako bi nadgledali vjerske aktivnosti, da bi na kraju zamijenili Deset Božjih zapovijedi govorima predsjednika Xija Jinpinga, opisao je pastor.

„Krajnji cilj Komunističke partije je da 'postane Bogom', jer to je ono što Sotona oduvijek radi“, rekao je jedan pastor.

Kad se ispeče zanat, ništa nije teško skuhati

Mnogi će reći kako nema dobre i kvalitetne institucije bez kuhinje u kojoj mora biti dobar chef. Zato smo u povodu 12. rođendana Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., 2019. odlučili zaviriti u prostorije gdje se spremaju jela, ponekad i za nekoliko stotina ljudi, te razgovarati s glavnim kuharom Petrom Škrabom…

 

Jedna stara misao o kulinarstvu kaže da ta profesija mora podrazumijevati američku temeljitost, francusku umjetnost, njemačku pedantnost i čistoću te arapsku gostoljubivost. Također, kuhar mora biti dobar znalac širokoga spektra voća, povrća, začina, umaka…, a kada je sve to svladao, on na kraju mora biti pažljiv, brz, točan i veoma inventivan…

Prilika za učenje

Kako bismo ustvrdili je li to točno, pričali smo s Petrom koji je rođen 1992. u Gornjem Vakufu  - Uskoplju. Nakon što je u svom rodnom mjestu završio Srednju ugostiteljsku školu, smjer kuharstvo, najprije je radio u kafiću, te potom na svadbama i sličnim događanjima.

Jedno je vrijeme razmišljao o odlasku u Njemačku, a u međuvremenu je čuo da u NCM-u u Sarajevu traže kuhara.

Došao je s preporukama 2016., i ostao te već tri godine svojim kulinarskim umijećem uveseljava djelatnike Centra, ali i djecu vrtića Anđeli čuvari koji djeluje u njegovu sklopu. Osim toga, nisu se požalili ni poznati gosti i uzvanice koji se zateknu na nekom od brojnih događanja koje organizira NCM Ivan Pavao II.

„Došao sam tu i probao. Pružila mi se dobra prigoda za učenje i stjecanje novih znanja. Dosta stvari sam svladao, usavršio posao i kako sam vidio da je okruženje dobro, a kolege sjajne, odlučio sam ostati“, ustvrdio nam je zadovoljno Petar na početku razgovora.

Kuhao za 1 000 ljudi i ispekao 2 400 ćevapa

Razgovarajući o kulinarstvu kao profesiji i profesionalnom pozivu, zanimalo nas je za koliko je najviše osoba odjednom pripravljao hranu, te što mu je najlakše, a što najteže pripremati.

„Brojke variraju, obično je u pitanju nekoliko desetaka gostiju, ali za prošlu proslavu Dana NCM-a imali smo 650 djece i 350 odraslih, i za sve je trebalo skuhati. To nam je jedan od većih događaja koje smo organizirali“, rekao je Pero i naglasio da on to ne radi sam, uz njega je i pomoćna kuharica Marija te kolege konobari, čitav tim ljudi zapravo. Posebice je naglasio da se volonteri koji pomažu tih dana ne smiju zaboraviti.

„Što se težine pojedinih jela tiče, kada se svlada zanat, ništa nije teško skuhati. Samo zavisi od vremena, svako jelo ima svoju pripremu. Ništa nije teško napraviti kad se ima volje, pogotovo kada se duže vremena radi ovaj posao“, ustvrdio je naglasivši da ipak najviše voli praviti slana jela kao što su šnicle, te razne umake.

Znajući kako je zahtjevno napraviti roštilj za nekolicinu ljudi, bili smo znatiželjni koliko je odjednom ispekao ćevapa. Odgovor je bio jednostavan, ali fascinantan, čak 60 kila, to je oko 2 400 ćevapa.

Doživotno usavršavanje

Nema profesionalca koji se zatvori u svoj fah ne gledajući smjerove kamo ide njegova profesija. Oni koji se začahure u samo ono što misle da je dovoljno, brzo će se probuditi kao „zastarjele osobe“, „staromodne“, a vjerojatno će izgubiti primat na tržištu, ili će im propasti posao.

Zato nam je Petar odao tajnu da preko interneta redovito prati moderna gibanja u kulinarstvu u svijetu. Istaknuo je da je najbitnije dobro organizirati posao i ljude, jer kada se to rasporedi, sve ide lakše.

„Pratim na internetu gibanja, ali ipak volim sam izmišljati jela i dekoracije. Važno je uvijek nešto novo ponuditi gostima. Kao i druge profesije, kuhar se uči dok je živ. Uvijek nešto novo otkriješ i probaš“, naglasio i rekao da je bolje sam otkriti nešto novo i originalno, nego kopirati.

Zanimalo nas je i koja je „misao vodilja“ koja ga nosi u poslu, a on je ustvrdio da je to zadovoljstvo djelatnika NCM-a, djece u vrtiću i svih gostiju.

Kada se vrati kući u rodno Uskoplje, uglavnom ne kuha, vani pravi roštilj i čo(r)banac, ali tada njegova majka preuzme posao. Na kraju nam je otkrio da nije kuhar, ne zna što bi bio, vjerojatno vozač.

Grčki je pisac Ksenofont rekao da je glad najbolji kuhar. Bez obzira je li riječ o kuharstvu ili nekoj drugoj profesiji, važno je ponoviti kako nema dobro obavljena posla – u ovom slučaju ukusno spravljena jela – bez zadovoljna radnika koji voli svoj zanat.

Dva desetljeća Udruge katoličkih studenata Emaus

U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u večernjim satima 14. listopada 2019. svečano je proslavljeno 20 godina rada i djelovanja Udruge katoličkih studenata Emaus.

Susret je započeo euharistijskim slavljem u kapelici Centra koje je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, u koncelebraciji sa šest svećenika među kojima je bio dr. vlč. Šimo Maršić, ravnatelj NCM-a Ivan Pavao II.

Emaus označava susretanje jednih s drugima

Pozdrav na početku uputio je ravnatelj dr. Maršić. „Ovih dana mi prolaze kroz misli lica više studenata, predsjednika, rizničara, članova Emausa kroz sve ove godine te svećenika koji su duhovno pomagali studente. Ta udruga je uvijek bila mjesto susreta studenata i rasta u vjeri“, rekao je vlč. Šimo.

U svojoj je propovijedi vrhbosanski nadbiskup zahvalio na 20 ljeta djelovanja Emausa. „Podsjetio bih nazočne na jednu činjenicu da čovjek ne može uspjeti sam. Čovjek je društveno biće, udruženi smo sposobniji za mnoge pothvate. Istinski pozdravljam to udruživanje“, rekao je nadbiskup na početku i podsjetio kako je prije Drugog svjetskog rata bilo mnogo katoličkih laičkih organizacija koje su mogle organizirati brojna velika događanja.

„Svako ime ima neko značenje. Tako i Emaus označava susretanje jednih s drugima i susretanje Gospodina“, kazao je kardinal ističući kako su Isusovi učenici stresno doživjeli njegovu smrt.

„Na Uskrs počinje priča kako Isusa nema u grobu. Dvojica iz misnih čitanja bježe iz Jeruzalema prema Emausu, ali ne mogu uteći i cijelim putem pričaju o događajima. Vrlo je zanimljivo kako se Uskrsli približava, a oni ga nisu prepoznali. Onda su mu priznali svoju muku, a Isus im je putem tumačio Sveto pismo. Dok im je govorio, srce im je gorjelo, ali ga nisu još prepoznali. Kad su došli u Emaus, on je htio produžiti, a oni su ga zadržali i zajedno su večerali. Isus tada prelomi kruh i onda su ga prepoznali“, podsjetio je kard. Puljić potičući nazočne neka im Isus bude u središtu djelovanja.

„Mlad čovjek u životu traži smisao i gdje ga naći. Jasno da mladi ljudi pričaju o uspjesima, neuspjesima i planovima, ali je važno da Isus bude 'sadržaj' tih susreta“, ustvrdio je kardinal podsjećajući da Isusa susrećemo na svakoj sv. misi.

„Isus je snaga, a mi jedni drugima pomažemo rasti u vjeri. Kad čovjek čita Bl. Ivana Merza, divi se kakva je to bila snaga vjere, ali oni su je svaki put na sastancima jačali. Ako ne dodajemo ulje, nema što gorjeti. To je molitva. Zato želim da Udruga bude gnijezdo u kojem ćete istinski rasti u vjeri i cjelovitoj sposobnosti, te kako ćete potom istinski moći graditi društvo“, naglasio je nadbiskup podsjećajući kako današnje društvo ubija nadu, baš kao što su dvojica bježeći iz Jeruzalema, izgubila nadu u srcu.

„Želim da ova godišnjica ražari radost zajedništva kako biste izrasli u zdrave i sposobne ljude. Osmišljanja života bez Krista nema. Što god pokušali, neće uspjeti, ali u Isusu naći će smisao“, poručio je kardinal Vinko.

Prva postava

Nakon popričesne molitve nazočni su otpjevali Tebe Boga hvalimo za 20 ljeta Udruge katoličkih studenata Emaus.

Euharistijsko slavlje animirao je bend Emaus, a Radio Marija BiH je izravno prenosio sv. misu.

Na kraju mise dr. Maršić je pozdravio „prvu postavu“ i osnivače Emausa koji su sudjelovali na misi, među njima koncelebranta vlč. Tomu Mlakića, župnika na Kupresu, te Tomislavu Banić-Hass i Kristijana Hrgića.

Dopustili Isusu da im se pridruži

Nakon mise upriličen je prijam u auli Centra, a moderator je bio Josip Milanović, djelatnik NCM-a Ivan Pavao II. Nazočne je najprije pozdravio kardinal istaknuvši kako je „dar živjeti 20 godina“. „Teško mi je prisjetiti se svih trenutaka, ali znam da sam se radovao tim početcima. Neki moji suradnici su bili skeptični, a meni je važno bilo da krene udruživanje jer samo zajedno možemo uspjeti. Želim ohrabriti nazočne: nemojte posustati kao katoličko društvo. Želim da se družite i Isusa prepoznate te se takvi vratite u društvo“, poručio je kardinal.

Vlč. Mlakić se prisjetio početaka Emausa, a nazočnima je progovorio o susretima mladih Sarajeva u vrijeme dok je bio župni vikar u katedralnoj župi 1995. te poslije kao župni vikar u Novom Gradu. „Ideja naziva je bila da dopustimo Isusu da nam se pridruži u tim našim razočaranjima“, ustvrdio je vlč. Mlakić.

Emaus kroz godine

Za vrijeme prijma upriličena je i prezentacija fotografija Emaus kroz godine te razgovor s ljudima koji su sudjelovali u osnivanju Emausa od prvih susreta u poratnom Sarajevu do mlađih generacija koje su prodefilirale kroz Udrugu.

Večer je uljepšana s nekoliko glazbenih točaka, a na kraju su podijeljene zahvalnice zaslužnima kroz 20 godina djelovanja ove udruge.

Inače, novu upravu Emausa od 7. listopada čine: predsjednica Anamarija Matijević i potpredsjednik Ivan Ćorić. Novoizabranom vodstvu pridružili su se i Filip Milošević kao tajnik udruge te Filip Čeliković koji će u idućem razdoblju obavljati funkciju rizničara.

Kakav je taj Bobovac grad?

Opće je poznato da je Bobovac bio najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne, podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica, jugozapadno od Vareša. Međutim, pitamo se kako i je li moguće danas, nakon toliko vremena, utvrditi njegov stvarni izgled?

Činjenice glase da je Bobovac podigao ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. U dokumentima se to ime prvi put spominje 1349. Od tada je bio sjedište bosanskih vladara od razdoblja vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva, do prestanka bosanske samostalnosti osmanlijskim osvajanjem 1463.

 

Da je upravo Bobovac, uz Jajce, Kraljevu Sutjesku te, donekle, Visoko, središnja točka srednjovjekovne povijesti Bosne, neosporna je činjenica.

Knjiga Bobovac i Kraljeva Sutjeska

Bobovac je najpoznatiji od 300-tinjak gradova koji su postojali u srednjovjekovnoj Bosni i relativno lako je pronaći crteže o njegovu izgledu. Tako smo tražeći podatke o ovome srednjovjekovnome gradu, došli do informacije da je umjetnik Ivica Tomićić iz Kaknja napravio njegovu maketu koja se danas nalazi u Katoličkom školskom centru Sv. Josip u Sarajevu. Kako nam je rekao u telefonskom razgovoru, pravio ju je sedam godina. To mu je bio hobi i razbibriga, a koristio je kamen i prirodne materijale u njezinoj izradi. Sve potrebne informacije dobio je studirajući knjigu Pavla Anđelića Bobovac i Kraljeva Sutjeska, što je zapravo doktorska disertacija obranjena 1972. na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

I profesor povijesti na KBF-u u Sarajevu dr. vlč. Milenko Krešić nas je uputio na tu knjigu te je upravo to djelo bila naša „zvijezda vodilja“ u novinarskoj rekonstrukciji toga poznatoga mjesta.

Bobovac je imao sve odlike grada

Na početku recimo da je Bobovac izrazit primjer specifičnog srednjovjekovnog urbanog „nagomilavanja“ koje je karakteristično za cijelu tadašnju kontinentalnu Europu.

Osnovne komponente toga grada su: gradski bedemi; kompleks kraljevskog dvora, koji ujedno ima funkciju akropole – citadele; glavna ulica; kompleks sakralnih i pratećih zdanja na Crkvici; mali trg ispred crkve s cisternom u sredini; stambeno naselje unutar bedema, oko glavne kapije i na padinama Visa; manje naselje (predgrađe) na jugozapadnim padinama Bobovačke kose – izvan gradskih bedema, te posebno naselje, podgrađe, ispred sjeverne kapije koje nosi i specifičan naziv Grad.

Budući da je Bobovac bio više administrativno središte i vojnička utvrda nego trgovinsko-zanatsko središte, jasno je da nedostaje specifičan prostor za tu djelatnost, unutar zidina bedema.

Ipak, trgovina se odvijala na prostoru podgrađa.

Zašto je Bobovac na tom mjestu?

Svi oni koji su barem jednom hodočastili na Molitveni dan za Domovinu na Bobovac reći će da je do cilja teško doći. Smještaj Bobovca u planinski, rijetko naseljeni teško prohodni kraj (i danas) imao je strateško-obrambeni značaj.

U širim okvirima pristup Bobovcu je otežan kanjonom Stavnje na istoku i Trstionice na zapadu te planinskim vijencem duž kanjona Krivaje na sjeveru. Najbliži je pak prilaz iz doline rijeke Bosne išao (opet) kanjonom rječice Bukovice.

Također, važan je za Bobovac bio element korištenja reljefa u obrambene svrhe jer su graditelji vješto koristili ove prirodne grebene te u njih uklapali zidana obrambena zdanja.

Prilaz gradu s juga bio je čuvan strijelcima u prirodnim elementima (skoro nedostupne špilje), ali i stalnim stražama na samom putu ka gradu.

Bedemi

Ukupna duljina bobovačkih bedema, kao sastavnih dijelova srednjovjekovnoga grada, iznosila je oko 1 100 metara, i oni su danas slabo očuvani te im maksimalna visina ne prelazi jedan metar.

Dok su stajali onako kako su ih zamislili njihovi graditelji, opasavali su u nepravilnoj crti kraški završetak Bobovačke kose na jugu; istočni zid se penjao hrptom kose, sve do terase Crkvice gdje je skretao na istočnu padinu te dopirao do poprečnog grebena Crvene stijene. Upravo tu je počinjao sjeverni bedem koji se uspinjao na Vis pa onda spuštao prema zapadu sve do razine terase Crkvice.

Zapadni zid je išao podnožjem Visa, sa zapada obuhvaćao je plato Crkvice, a zatim se, neobično, lomio pod pravim kutom i za nekih 100 metara spuštao niz padinu kose te se opet prelamao pod pravim kutom i došao pod glavnu kulu dvora

Njihova debljina je bila od 100 do 110 centimetara, i riječ je o standardu debljine svih fortifikacija toga vremena u tadašnjoj Bosni. Debljina od 140 centimetara bila je samo na dijelu gdje je bedem opasivao palaču.

Kule

Kada zamišljamo srednjovjekovne dvorce i utvrde, kule su njihov neizostavni dio. Tako je bilo i na Bobovcu koji ih je imao čak 11, i ne samo to, u izgradnji tih 11 kula bili su zastupljeni svi njihovi tipovi gradnje u tadašnjoj kraljevini.

Nažalost, izgled središnje kule nemoguće je rekonstruirati, dok je najstarija izgrađena u tom kompleksu bila veličine 8 x 8 metara. Stručnjaci sa sigurnošću mogu ustvrditi da su kule imale minimalno dva kata, a je li ih bilo više, teško je znati.

Braniči kula na Visu, u sredini sjevernog zida bedema, branili su pristup gradu iz toga pravca otkuda je prirodna zaštita bila najslabija. Danas se jedan toponim brežuljka tu naziva Branič. S prirodnim kompleksom na koji je naslonjena imala je fenomenalnih 30 metara, dok je debljina zidova u temeljima impozantnih od tri do četiri metra.

Dvije su kule vršile ulogu kapijskih, to jest ulaznih vrata na Bobovcu. Debljina zidova jedne od njih je oko 200 cm, a imala je oblik kvadrata 11.5 x 11.5 metara. Stil gradnje je stara romanička kula.

Osim ovih najpoznatijih, bilo je još pet kula ukomponiranih u bedeme, ali tako da im je bedem jedna strana, a čitav sustav kule je isturen izvan bedema...

Naravno ovdje su pobrojane samo kamene kule čiji su temelji pronađeni pa se matematičkim izračunima došlo do njihove rekonstrukcije, međutim one drvene, kojih je zasigurno bilo, su definitivno uništene. Slično je i sa stražarskim mjestima, prostorima za oružje, vojničkim spavaonicama itd.

Kraljevski dvor

Banski, kasnije kraljevski dvor, naravno, zauzimao je najbolje utvrđeni prostor Bobovca. Objekti dvorca uklopljeni su među pet kraških grebena i raspoređeni su na tri osnovna horizonta koji se stepenasto spuštaju sa sjevera prema jugu, građeni u tri etape.

Prilazni put prema dvoru vodio je od glavne gradske kapije preko zapadnih obronaka do prve dvorske kapije, odnosno ulaza u predvorje.

Cijelom svojom duljinom put je bio ravan, a njegova je širina iznosila oko jednog metra. Prvih 50-ak metara put je prolazio između kovačnice i nekoliko drvenih građevina, do pokretnog mosta preko jarka koji ga je presijecao. Potom je 30-ak metara išao preko strmih staza pa je morao biti usječen u kameno tlo. Dosta građevina oko puta bilo je od drveta pa se može samo pretpostavljati o čemu je riječ.

Vrata u dvoru su bila masivna, posebnim stepeništem se penjalo do druge dvorske kapije.

Okomita litica visoka do osam metara odvajala je predvorje donje palače od skupine objekata na samom vrhu kraške grude na kojoj je bio smješten, na relativno zaravnjenu terenu, dvor. Komunikacija između razina vršila se drvenom konstrukcijom.

Dimenzije gornje palače bile su 19 x 5.6 metara. Tu je bila, između ostaloga, glavna kula, cisterna za vodu, bio je i spremnik za žito te privatna kapelica najvjerojatnije izgrađena za Doroteju, suprugu Tvrtka II.

Postojale su (najmanje) dvije etaže, a sve su pregrade između bile od drveta.

Stambene zgrade, zanatske radnje, cisterne i groblja

Stambene zgrade bobovačkog naselja razbacane su u nekoliko skupina unutar gradskih zidina, te u malom predgrađu s južne strane i nešto većem predgrađu sa sjeverne strane, izvan bedema. Graditelji su se morali prilagoditi strmom i specifičnom terenu.

Nažalost, nemoguće je reći koliko je bilo stanovnika unutar zidina, koliko izvan, te koji je broj ukupan. Bilo bi nezahvalno bilo koju brojku iznijeti, čak i „lupiti“. To nam je potvrdio i profesor povijesti dr. Krešić.

Srednjovjekovni gradovi bili su, uglavnom, jezgra oko koje se okupljalo mnoštvo svijeta, a među njima zanatlije i trgovci. Danas je, također, nemoguće saznati koliko je bilo zanata i trgovaca na Bobovcu. Kovačke radionice su bile locirane na trima mjestima (jedna je bila kod ulaza, kako smo već naveli) te ih je iskapanjem bilo lako pozicionirati. Slično je i s grnčarijom, jednom od najstarijih ljudskih zanata. Zanatlija je uvijek moralo biti dovoljno, pogotovo zidara, pa se pretpostavlja da su tu i živjeli i imali svoje obrte.

Slično je i sa svim radnicima koji su radili na dekorativnim poslovima, npr. rezbarenje drveta, ukrasnih zidova, interijera kraljevskoga dvora.

U okviru grada otkrivene su tri cisterne, dvije u kompleksu dvora, a jedna na Crkvici. Obično su bile ugrađene u zidnu masu. Osnova cisterne je elipsa promjera 5 x 4 metra.

Na Bobovcu i bližoj okolici, onomu što možemo s pravom nazvati gradskom području, bilo je pet grobalja: kapela kraljevske obitelji, dvorište grobne kapele s ukopnim mjestima, oveće groblje na Braniču, lokacija Crkvica, te groblje kod Sastavaka na podnožju Bobovca.

Velika i nedovršena crkva

Na kraju ovog kratkog presjeka arhitekture jednog glavnog grada srednjovjekovne kraljevine, donosimo prikaz onoga što je jednostavno nazvano, u nedostatku drugih naziva, „velika crkva“.

Razlog je tomu dvojak, nepostojanje podataka komu je crkva posvećena te činjenici da je na relativno malom prostoru bila još jedna (manja) crkva.

U širim prostorima i vremenskim relacijama crkva uopće nije velika, međutim u okvirima srednjovjekovne države do sada nije otkrivena nijedna veća.

Ukupno je duga 23 metra, od toga lađa 13, kor 6, prezbiterij 4, dok je širina lađe 14, a kora 8 metara.

Nažalost, crkva nije nikad dovršena. Građena je u posljednjim godinama bosanske samostalnosti, u vrijeme kralja Tomaša i kraljice Katarine. Zbog težine terena i građevinskih predzahvata koji je bilo potrebno uraditi prije nego bi se trebalo krenuti u gradnju zidova, arheolozi se slažu da crkva nikad nije bila završena.

Podatci iz arhiva u Dubrovniku datiraju je u 1461., a donacije za njezinu gradnju su davali i dubrovački plemići

Što reći na kraju? Nažalost, danas možemo konstatirati kako je Bobovac, kao i dosta toga u BiH, kamen spoticanja. Prisvajanje od jednog naroda, uskraćivanje i negiranje od drugog, potpuno ignoriranje od trećeg...

Međutim, treba reći kako ne postoje različite ili „sukobljene“ povijesti, postoje samo različite i „sukobljene“ interpretacije istih povijesnih datosti.

Najbolji put da se dođe pomirenja tih različitosti ili sukobljavanja jest put znanosti koji zahtijeva istinoljubivost, objektivnost i provjerljivost, jer metodološki bi bilo neispravno današnja poimanja države i nacije projicirati u prošlost.

Bobovac je jedan povijesni fakt, nikako temelj za stvaranje neke nove mitologije koja bi naštetila današnjim odnosima među narodima u BiH. Kao takav pripada svim stanovnicima današnje BiH!