Kao što je poznato iz medijskih napisa, na jutarnju misu 26. srpnja 2016. u
gradiću na sjeveru Francuske, u Normandiji, upala su dvojica mladih terorista, simpatizera
Islamske države, te pritom zaklali svećenika Jacquesa Hamela ranivši još jednog
starijeg župljanina, dok je ukupno pet ljudi bilo taocima: tri časne sestre i
bračni par. Kasnije se ispostavilo kako su mladići imali lažno remenje s
bombama i pištolje-igračke, ali su njihovi noževi bili stvarni. Novinari Famille Chrétiennea su u razgovoru s troje
preživjelih otkrili što se događalo toga jutra.
Bog je dopustio da preživim...
Guy Coponet je toga kobnog dana slavio svoj 87. rođendan te je sa svojom
suprugom krenuo u crkvu na misu. Izboden je tri puta, i to u ruku, leđa i vrat.
Novinaru je rekao kako je uposlenik hitne pomoći izjavio da je imao sreće ili
bio blagoslovljen. „Dogodila se božanska intervencija jer nijedna od ubodnih
rana nije pogodila vitalne organe, ali je bilo 'gusto'“, rekao je Guy novinaru
na početku razgovora smatrajući kako je čudo što je preživio pokolj.
„Bog je dopustio da preživim kao znak njegove milosti. To mi je sada veoma
stresno jer ne želim privlačiti pozornost na sebe. Ja sam umirovljeni radnik
tvornice. Volim živjeti skriveno kao Sveta Obitelj u Nazaretu. To što sam u
središtu zbivanja šokira me i pomalo mi smeta“, rekao je Coponet koji je odao
činjenicu kako ga je mladi terorist tjerao da snima divljanje po crkvi.
Morao snimati klanje
Jedan od simpatizera ISIL-a uhvatio ga je za vrat i stavio kameru u ruke
govoreći: „Djedice, snimaš film.“ Perfidnost i smirenost zločinaca je išla
dotle da su povremeno provjeravali kvalitetu slike te tresu li se ruke „snimatelju“.
Potom ono što je uslijedilo predstavlja najgori mogući horor scenarij: Coponet
je morao snimiti klanje svoga prijatelja oca Jacquesa...
Napadači su planirali video objaviti na društvenim mrežama. Nakon što je
stravični čin klanja završen, Coponet je plačući govorio počiniteljima da je
ono što rade pogrešno i kako će njihovi roditelji „umrijeti od žalosti“ što to
čine. Potom je jedan od dvojice ubojica, na spominjanje roditelja, podivljao i
počeo bosti nesretna starca. Odvukao ga je do podnožja oltara i stepenica koje
su bile krvave.
Starac nije bio svjestan kako se po oltaru širi njegova krv. Novinaru je
rekao da nije osjećao nikakvu bol iako je bio uboden čak tri puta. „Samo sam
držao ruku oko vrata iz kojeg je curila krv“, rekao je Guy prisjećajući se tih
trenutaka.
Dok se to događalo, njegova supruga Janine se molila Bogu i povjerila svoga
supruga sv. Maloj Terezi i sluzi Božjemu fr. Marie-Eugenu koji uskoro treba postati blaženikom. Kako je kazala, pred
očima joj je u nekoliko sekundi prošao cijeli brak s Guyom, a s tri rane na
tijelu i s toliko godina vjerovala je da neće preživjeti.
U svoj zbrci sestra Danielle je uspjela pobjeći. Kada je vidjela da je o.
Hamell pao, shvatila je kako treba ići po pomoć. „Nisam dobra atletičarka, ali
u tom trenutku sam brzo trčala. Susjed me je primio u kuću odakle sam pozvala
pomoć“, rekla je s Danielle, a Guy je dodao kako je u trenutcima dok je ležao u
krvi, molio kao nikad do tada. „Recitirao sam moju omiljenu molitvu: 'Oče, u
ruke tvoje predajem dušu svoju, učini što je volja tvoja.' I bio sam u njegovim
rukama“, rekao je starac koji se još uvijek oporavlja.
Sotonska posla
Potom je novinar pitao o činjenici koja je kružila po medijima kako je o.
Hamel prije svoje smrti rekao dva puta: „Odlazi, sotono!“ S. Danielle je
potvrdila kako je ubijeni svećenik dva puta to rekao, ali da nije mislio kako
je ubojica Adel Kermiche opsjednut,
nego da je sotonsko djelovanje na snazi, i to u crkvi za prekinute jutarnje
mise. To su mu bile posljednje riječi.
Nakon što su zaklali svećenika i izboli Coponeta, jedan od mladića je
sasvim mirno započeo razgovor sa s.
Helenom (koja nije nazočila intervjuu). Kermiche je pitao: „Plašiš li se
umiranja“, na što je sestra odgovorila negativno te je tako zbunila napadača
kojeg je zanimao razlog te hrabrosti. „Zato što vjerujem u Boga i znam da ću
biti sretna“, odgovorila mu je sestra te je ubojica replicirao kako i on
vjeruje u Boga i da se ne boji smrti. Deklarativno je rekao kako je Isus
čovjek, a ne Bog te pitao nazočne žene jesu li upoznate s Kur'anom. Sestra Helena je počela citirati dijelove muslimanske
svete knjige koji govore o miru.
Potom je Kermiche predložio da žene pozovu vlasti na mir te da će se dokle
god bude bombardiranja u Siriji, događati napadi i u Francuskoj. Janine je
čitav događaj nazvala nadrealnim jer se odvijao pored dvaju okrvavljenih
tijela.
Poslije razgovora žena i časne sestre pretrpjele su dodatne trenutke patnje
jer im je jedan od terorista prislonio pištolj na glavu (kasnije se ispostavilo
lažni). Sve vrijeme morale su stajati, a tek pred kraj talačke krize su mogle
sjesti. Važno je naglasiti kako je teror trajao više od 45 minuta, a ne smijemo
smetnuti s uma ni da su terorizirane starije osobe.
Kada su se oglasile sirene, otmičari su ih izgurali izvan crkve gdje ih je
zgrabila policija. Ubojice su počele vikati na arapskom jeziku, započela je
pucnjava te su obojica odmah ubijena. Nekoliko trenutaka potom specijalna
policija je upala u crkvu zajedno s medicinskim timom te su spasili Guya i
konstatirali smrt svećenika Hamela.
Pitanje oproštenja
Na novinarsko pitanje može li oprostiti teroristima, Guy je priznao kako
ima unutarnju borbu u vezi s tim. Nada se da će uz Božju pomoć oprostiti
mladićima što su počinili. Za sada se sa suprugom moli za majke nesretnika koji
su krenuli putem nasilja. Vjeruje kako će jednog dana upoznati njihove
roditelje te pokušati shvatiti što se dogodilo.
S. Danielle je naglasila kako poznaje obitelj Kermiche te kako su roditelji
podjednako šokirani. U lokalnoj klinici sestra radi s mnogim muslimanima i
smatra kako kulturološke razlike, psihološke nestabilnosti, sekularizam,
nepoznavanje vjere, sumnjivo propovijedanje preko interneta kombinirano prave „Molotovljev
koktel“ u društvu koji može eksplodirati.
Bračni par Coponet uskoro slavi 65 godina braka, redovito idu na mise i
razmišljaju o o. Hamelu koji je bio svećenik 58 godina. Zaklan je kao janje na
žrtveniku za vrijeme mise na kojoj je slavio Kristovu žrtvu. Za njih je već
mučenik i svetac, a nadaju se skorom službenom pokretanju postupka i proglašenju.
Zatvoreno desetak kršćanskih medija
Predstavnici različitih kršćanskih Crkava u Pakistanu prosvjedovali su
početkom listopada protiv zatvaranja 10-ak kršćanskih televizijskih kanala što
je naredila Pakistanska regulatorna agencija za medije (PEMRA). Dopis je
sadržavao naredbu da vlasnici postaja poduzmu nužne mjere kako bi se prekinuli
programi, a razlog tomu je optužba kako djeluju ilegalno te da nemaju dopuštenje
za emitiranje.
Zabranjeni kanali uključuju i Katoličku TV koju vodi nadbiskupija Lahore, a
direktor te televizije je istaknuo novinarima AsiaNewsa kako mnoge muslimanske TV postaje nemaju dopuštenje pa i
dalje rade. „Mi smo građani Pakistana i zahtijevamo isti tretman“, rekao je o. Morris
Jalal medijima. Važno je napomenuti
kako većina kršćanskog programa u Pakistanu dolazi izvan te zemlje jer PEMRA ne
daje dozvole. Država na javnoj televiziji dopušta emisije u kršćanskom duhu
samo za Božić i Uskrs.
Nema komentara:
Objavi komentar