Sv. Alfonso (1839. – 1910.) rođen je kao prvo od petero
djece u obitelji zemljoradnika Aniella
i Giuseppine Schianove, u mjestu Angri
u Salernu, Italija. Za njegovo rođenje veže se priča kako je mjesni redovnik
predvidio da će njihovo prvo dijete biti sin te da će poći „u svećenike“.
Još u djetinjstvu Alfonso je pokazao iznimnu brigu za
siromašne vršnjake. U obiteljskoj kući napravio je improvizirani oltar na
kojemu je „slavio mise“ i pjevao duhovne pjesme. S jedanaest godina obznanio je
roditeljima kako želi poći za svećenika te je 1850. otišao u sjemenište. Zbog
ratnih događanja arhiva te institucije je izgorjela te nije moguće
rekonstruirati Alfonsov život u tom vremenu. Zna se samo da je nadbiskup Salerna mons. Antonio Salomon zaredio Fusca za svećenika 1863.
Osim svojeg predana rada sa siromašnima ostat će poznat
kao utemeljitelj Reda Sestara sv. Ivana Krstitelja čija je misija
evangelizirati i educirati mlade koji su siromašni ili napušteni. Ideju je dobio u razgovoru s nekoliko
vjernica te je 1878. pokrenuo formalni postupak za osnivanje družbe. Važno je
naglasiti kako je u to doba edukacija bila rezervirana samo za odabrane i one
obitelji koje imaju novca. Stoga su njegovi napori bili izvanredni.
Nije običavao puno pisati, ali je volio propovijedati i
svojim životom svjedočiti. Bio je poznat po kratkim izjavama koje
su zračile evanđeoskom mudrošću. Čitav mu je život bio prožet ljubavlju prema
euharistiji. „Sestre, postanimo svetci slijedeći izbliza Isusa Krista“, znao je
ponavljati redovnicama čiji je ispovjednik bio.
Za života je prozivan „ocem siromašnih“, a na dan
njegove smrti narod je govorio kako je „umro svetac“.
Blaženim je proglašen 2001., a svetim 16. listopada
2016.
D.S.I.
Nema komentara:
Objavi komentar