Bl. Louis-Zéphirin Moreau, biskup

24. svibnja

Bl. Moreau je rođen 1824. u mjestu Bécancour u Kanadi, kao peto od 13 djece u obitelji farmera Louisa Moreaua i Marie-Marguerite Champoux, kućanice. Rođen kao nedonošče, od ranih je dana imao problema sa zdravljem, međutim pokazao je izvrstan dar inteligencije.

Njegovi roditelji su zbog njegova zdravstvenog stanja shvatili kako nije dorastao farmerskom poslu te su ga poslali na studije. Od 1839. do 1844. boravio je u sjemeništu gdje je pokazao zavidne rezultate te je odmah nakon položenih ispita zamijenio jednog od profesora koji je otišao u mirovinu. Nakon upoznavanja s mjesnim nadbiskupom odmah mu je ponuđen upis na teološki studij.

Poslije ređenja 1846. postao je kapelan u katedrali te se posebno isticao u radu sa siromašnima. Njegov pastoralni rad je bio prožet djelovanjem u gradskoj župi s velikom brigom za siromašne te meditiranjem i molitvom s posebnim pobožnostima prema Presvetom Srcu Isusovu i BDM-u.

Sljedećih godina bio je biskupijski administrator kad god bi biskupska stolica bila upražnjena. Često bi „upadao“ na mjesto ekonoma da pospješi nadbiskupijske poslove. Unatoč dobru poznavanju administracije, nikada nije zaboravljao svoju pastoralnu zadaću. Bio je kapelan u srednjoj školi, kapelan časnim sestrama, generalni vikar…

Kao katedralni župnik posebnu je pozornost davao radnicima, a 1874. osnovao je Uniju sv. Josipa, udrugu radnika koja ima za cilj dati zaštitu radnicima koji ostanu bez posla, dožive nesreću u radu ili umru ostavljajući obitelj bez prihoda. Udruga je toliko narasla da je mogla izdavati i vlastite novine. Nakon što je mjesni biskup preminuo, Moreau se učinio svima kao jedini logični nasljednik što je prihvatio i papa Leon XIII. godine 1875.

Tako je Moreau vodio nadbiskupiju sljedećih 25 godina. Započeo je gradnju nove katedrale, upriličio sinodu te pokazao iznimnu brigu za školovanje svećenika i njihov intelektualni rast. Svećenike nije smatrao podređenim, nego braćom, a tako se odnosio i prema redovnicima te laicima-suradnicima. Borio se protiv emigriranja njegovih vjernika u susjedne Sjedinjene Države. Osnovao je 13 župa, 22 institucije od kojih su većina obrazovne, a za vrijeme njegova biskupstva broj svećenika se povećao sa 150 na 203.

Umro je 1901., a blaženim ga je proglasio sv. Ivan Pavao II. godine 1987. zbog njegova iznimna zalaganja za rast mjesne biskupije, rada sa siromašnima i običnim radnicima.