Prema Papinu proglašenju, odsada se svetcima mogu
zvati: José Sánchez del Río (1913.-1928.)
iz Meksika; Salomon Leclercq (1745.
- 1792.) i Elizabeth od Presvetoga
Trojstva (1880. - 1906.) iz Francuske; José
Gabriel del Rosario Brochero (1840. - 1914.) iz Argentine; Manuel González García (1877. - 1940.) iz Španjolske te Lodovico
Pavoni (1784. – 1849.) i Alfonso
Maria Fusco (1839.-1910.), obojica Talijani.
Trg sv. Petra tijekom mise bio je ispunjen mnoštvom
vjernika s različitih strana svijeta, a u posebnoj pozornici bile su delegacije
pristigle iz zemalja iz kojih potiču novi svetci. Mnogi od njih su nosili transparente
i slike novih svetaca, dosadašnjih blaženika...
Moliti poput
Mojsija
Na početku homilije Papa je istaknuo da je molitva u
središtu, kako misnih čitanja, tako i života svakog kršćanina. Kazao je kako su
svetci, između ostaloga, i molitvom ostvarili svoj cilj, to jest imali velikodušno
i postojano srce koje im je omogućilo postati ono što jesu.
„Molite! Poput Mojsija koji je, prije svega, bio
Božji čovjek, čovjek molitve. Vidimo ga u borbi protiv Amaleka kako stoji na brdu s podignutim rukama. No, s vremena na
vrijeme njegove bi ruke klonule te bi se tada izgledi okrenuli protiv naroda. Aron i Hur su stoga posjeli Mojsija na kamen i držali njegove ruke u zraku
dok konačno nije ostvarena pobjeda. Postoji važna poruka u ovoj priči o
Mojsiju: predanost molitvi zahtijeva da se međusobno podupiremo“, rekao je papa
Bergoglio napominjući kako je umor u životu svakoga čovjeka neizbježan te da se
ponekad samo uz pomoć kršćanske braće i sestara može ustrajati u molitvi dok Gospodin
ne dovrši svoj posao.
Podsjećajući na Isusove riječi u evanđelju: „Molite
svagda i nikada ne sustajte“ (usp. Lk 18, 1), ponovio je kako je to kršćanski
način života koji poziva na postojanost u molitvi kako bi ljudi mogli biti jaki
u vjeri i svjedočenju.
„Čuli smo Isusovo obećanje koje nam daje u evanđelju:
'Bog će udijeliti pravdu svojim izabranicima, onima koji mu vape dan i noć'
(usp. Lk 18,7). Ovo je otajstvo molitve: nastaviti vapiti i ako se umorimo te
tražiti pomoć da nam ruke ostanu u zraku. To je molitva koju nam je Isus
objavio i dao u Duhu Svetom“, rekao je Papa i posebno naglasio kako moliti ne
znači skrivati se u nekom idealnom svijetu, niti pobjeći u lažni, sebični
osjećaj mirnoće, već znači boriti se i tako dopustiti Duhu Svetom da se moli u čovjeku.
Sedam
svjedoka vjere
Pred kraj propovijedi Sveti je Otac progovorio o
svetcima koje naziva ljudima koji su u potpunosti ušli u otajstvo molitve.
„Sedam svjedoka, koji su danas kanonizirani, također
je vodilo dobar boj vjere i ljubavi po svojim molitvama. Upravo su zato ostali
čvrsti u vjeri s velikodušnim i postojanim srcem. Neka nam po njihovu primjeru
i zagovoru Bog dade da i mi budemo muškarci i žene molitve“, rekao je Rimski
biskup te potaknuo nazočne da vape Bogu dan i noć bez posustajanja kako bi
dopustili Duhu Svetom da se moli u svakom čovjeku. Svoju propovijed završio je
željom da vjernici podupiru jedni druge u molitvi dok Božansko milosrđe ne
ostvari pobjedu.
Tko su novi
svetci?
Kako novi svetci potiču iz različitih zemalja, tako
su i njihove pastoralne zadaće i životni putovi bili različiti.
Sv. Jose Gabriel Brochero bio je argentinski "svećenik-kauboj";
sv. Salomon Leclercq je mučenik iz zajednice Braće kršćanskih školâ; sv. Manuel
González García bio je biskupom Palencije i utemeljitelj Euharistijske
obnoviteljske unije kao i Družbe Euharistijskih misionarki iz Nazareta; svećenik
Lodovico Pavoni utemeljio je Družbe Sinova Marije Bezgrješne, vlč. Alfonso
Maria Fusco osnovao je Družbu sestara sv. Ivana Krstitelja; jedina svetica je redovnica
Elisabetta od Presvetoga Trojstva, mističarka i spisateljica iz Reda bosonogih
karmelićanki, a sv. Jose Luis Sanchez del Rio jedini je kanonizirani laik.
Posebnu
pozornost medija izazvao je „svećenik-kauboj“ i maloljetni mučenik.
Sv. Brochero svoj nadimak “svećenik-kauboj” dobio je
jer se rijetko kad odvajao od ponča i sombrera, karakteristične odjeće gauča,
južnoameričkih kauboja. Svoju posebnu brigu za župljane pokazao je tako što je
velik dio vremena posvećivao siromasima i bolesnima, osobito 1867. kad je
izbila epidemija kolere. Među ostalima skrbio je i za gubavce zarazivši se i
sam gubom od čega je nakon nekoliko godina umro.
Sv. Sanchez del Rio bio je brutalno mučen i ubijen
sa samo 14 godina tijekom vjerskih progona antiklerikalnog režima meksičkog
predsjednika Plutarca Eliasa Callesa.
Nakon neuspjelih pokušaja da ga navedu na otpad od vjere, dječaka su vladine
sile mučile i ubile 10. veljače 1928. tako da su mu odsjekli dijelove stopala i
prisilili ga da hoda bos do groblja, udarajući ga putem mačetama. Prije nego su
ga ubili, José Luis je povikao: „Živio Krist Kralj!“
Nema komentara:
Objavi komentar