16. ožujka
Sv. Brochero je rođen 1840. u Argentini, kao četvrto od
desetero djece roditelja Ignacija
Brochera i Petrone Davile. Zanimljivo je spomenuti kako je imao
samo dvije sestre koje su kasnije postale redovnice, a sve ostalo su bila braća.
Nakon osnovnog obrazovanja stupio je u mjesno sjemenište.
Poslije teoloških studija 1866. zaređen je za svećenika. Zbog dobrih ocjena
postavljen je za prefekta sjemeništa, a tri godine kasnije stekao je titulu
magistra filozofije.
Tijekom svojeg pastoralnog djelovanja osnivao je domove
za siromašne te škole za djevojke i dječake. U suradnji s vlastima dovodio je
poštanske urede, telegrafe u zabačena mjesta, a planirao je i do udaljenih
dijelova biskupije proširiti i željeznicu.
Sav svoj život posvetio je radu sa siromašnima i onima u
potrebi. Njegov moto bio je da nijedna osoba u potrebi ne smije biti ostavljena
bez sakramenata. Doslovno nije postojao način da ga se spriječi ići bolesnima,
čak ni kada je prijetilo širenje zaraze.
Sv. Brochero dobio je nadimak „svećenik kauboj“ jer se
rijetko kad odvajao od ponča i sombrera, karakteristične odjeće gauča,
južnoameričkih kauboja. Svoju posebnu brigu za ljude pokazao je 1867. kad je
izbila epidemija kolere. Među ostalima skrbio je i za gubavce.
Na svojoj mazgi je prelazio ogromne udaljenosti, a
ljudima u zabačenim krajevima je dijelio brošurice o Gospi, knjižice za
praćenje sv. mise te molitvenike.
Odbio je prigodu da bude biskupijski kanonik i rektor
katedrale te je posljednje godine života proveo sa svojim sestrama redovnicama
koje su brinule o njemu jer je dugo godina bio bolestan zarazivši se u jednom od
svojih pastoralnih posjeta oboljelima od gube.
Zbog posebne brige za duše siromašnih i bolesnih, kao i
predan pastoralni rad, blaženim je proglašen 2013., a svetim 16. listopada 2016.
Nema komentara:
Objavi komentar