PN/ Tijela svećenika Aleja Nabora Jiméneza i
Joséa Alfreda Juáreza de la Cruza pronađena su 19. rujna 2016. pokraj autoceste koja
vodi iz Poza Rice do grada Papantle u meksičkoj pokrajini Veracruz. Nesretni dvojac
je otet dan ranije iz crkve u gradu Poza Rica zajedno sa sakristanom koji je
srećom uspio pobjeći otmičarima. Svećenici su imali svezane ruke i usmrćeni su
hitcima izbliza, što navodi kako je riječ o hladnokrvnom smaknuću...
U svojoj izjavi meksički su biskupi,
nakon tragičnih vijesti, poručili kako su zgroženi nasiljem nad katoličkim
svećenicima koje se nastavlja u toj zemlji, te izrazili nadu da će policija
uhvatiti počinitelje te da će ih tužiteljstvo procesuirati.
U deset godina stradalo 40 prezbitera
Tamošnji Katolički multimedijski centar
objavio je informaciju kako je u posljednjih deset godina u Meksiku ubijeno čak
40 svećenika. Iako u ovom slučaju još nisu utvrđeni motivi za ubojstvo, Mexico News Daily piše da pojedine
kriminološke analize ukazuju na to da su svećenici meta organiziranih bandi jer
propovijedaju evanđeosku poruku mira i socijalne pravednosti. Ta činjenica
naravno smeta trgovcima drogom jer im se smanjuje profit.
S druge strane, val nasilja u Meksiku
toliko je jak da pojedine bande više i ne traže razloga za nasilje. Istočna
pokrajina Veracruz jedna je od onih u Meksiku s najvišom stopom nasilja koje
provode organizirane bande i karteli koji se bave krijumčarenjem narkotika i
ljudi.
Droga je središnji problem
Iz dosadašnjih vijesti o križnom putu kršćana danas može se zaključiti kako
su najcrnje informacije redovito stizale s Bliskog istoka, općenito Azije i Afrike.
Vijest koja je došla iz Meksika ponovno nas je podsjetila na činjenicu kako
kršćani imaju svoj križ i u onim zemljama gdje su, prema statistikama,
apsolutna većina. Razlog tomu je rat protiv droge, kao i sukobi narkokartela
što posebno do izražaja dolazi u središnjoj Americi, a napose u Meksiku jer
graniči sa SAD-om.
Meksiko je jedno vrijeme bio na 38. mjestu liste zemalja gdje se događaju
najteži progoni kršćana koji su specifične prirode: ne mogu se podvesti ni pod
državni teror, niti mržnju prema vjeri. Gdje je nastao korijen problema?
Općenito govoreći, sadašnja situacija je dvosložna. Skoro pa stoljetna
nasilna sekularizacija koja je pokušala odvojiti Crkvu od države ostavila je
ožiljke. Antikatoličko djelovanje bilo je snažno, a sve to pod vodstvom
državnog vrha. Crkvena imovina bila je nacionalizirana, ograničavan je broj
svećenika koji mogu pastorizirati... Tek krajem 1992. ukinuta je protuvjerska
odredba meksičkog Ustava koja je trajala skoro jedno stoljeće.
Tako je nakon višedesetljetne borbe pravda na kraju pobijedila. Međutim, na
površinu je isplivao novi problem. Društvo, čitava država kao i pojedini
narkokarteli naviknuli su na činjenicu da je Crkva ograničena u svom
propovijedanju i navješćivanju Radosne vijest.
Tako je jedan sekularistički protivnik zamijenjen drugim: narkokartelima
koji su među najjačima u svijetu.
Nekoliko stotina tisuća ljudi u posljednjih je 25 godina izgubilo živote u
doticaju s kartelima. Faktički, građanski rat između države i kartela najgori
je po nevine ljude. A Crkva je između sa svojim propovijedanjem i radom na sveučilištima,
školama, župama, komunama i općenito istupajući u medijima.
Svećenike, redovnike i aktivne laike nerijetko „proguta noć“, a tijela „isplivaju“
nekoliko dana ili mjeseci kasnije. Lokalne vlasti nakon izvršenja istrage često
izvješća lažiraju, te uzroke smrti nekada pripisuju prometnim nesrećama,
pljačkama ili nasumičnim pucnjavama.
Čini se kako kršćani na različitim meridijanima svijeta imaju sasvim
različite probleme koji pak uvijek rezultiraju istim događajima: ubojstvima i pokušajima
zatiranja.
Kapetan broda optužen za ubojstvo kršćana
Kapetan broda, izvjesni Alain NB
iz Kameruna, optužen je početkom rujna u španjolskoj Almeiri da je odgovoran za
smrt šest nigerijskih kršćana koje je 2014. bacio s broda u olujno more. Kapetan,
uhićen s još jednom osobom koja nije dočekala suđenje jer je umrla u zatvoru, suočava
se s mogućnošću kazne do 90 godina nakon što su tužitelji zatražili po 15
godina kazne za svaku od žrtava.
Prema optužnici, šest nigerijskih kršćana ubijeno je u religijskom sukobu
koji se u prosincu 2014. dogodio na brodu koji je trebao preploviti devet milja
u Sredozemnom moru.
S obzirom da je vrijeme postalo loše, nigerijski pastor zajedno s
vjernicima počeo se moliti što je iživciralo kapetana i njegove kolege koji su
mislili kako je zapravo molitva „isprovocirala“ oluju. Napadači su pretukli
šestoricu kršćana te ih bacili s broda u nemirno more. Jedno tijelo je kasnije
nađeno na obali Granade, dok su ostala zauvijek izgubljena. Kapetan i njegov
odvjetnik niječu optužnicu zbog proceduralnih pogrešaka i nekonzistentnosti
svjedočenja.
Nažalost, na početku kobnog putovanja bilo je 50 imigranata na
improviziranom brodu na napuhavanje koji nije imao motor kada je na relativno
kratku putovanju od devet milja zaprijetilo nevrijeme. Migranti su napustili
Maroko 3. prosinca 2014., a brod sa samo 29 preživjelih nađen je na obali Almerie
nekoliko dana kasnije.
Film Ben-Hur
na meti malezijskih cenzora
U Maleziji je u rujnu nakon svjetske premijere nove filmske verzije
popularnog romana Lewa Wallacea Ben-Hur: Priča o Kristu izvršena velika
cenzura. Tako je lik Krista potpuno izbačen iz gotovo ključnih scena toga filma
bez kojih čitava priča nema nikakva smisla. Inače, u Maleziji vlasti su
zabranile uvoz Biblija u zemlju tako da nije iznenađujuće što su cenzori
odlučili izbaciti sve scene s likom Krista.
Dodatna čudna situacija u svemu tome je činjenica da malezijski cenzori
tvrde kako nisu zapravo vidjeli nijednu scenu s glumcem koji utjelovljuje
Krista na ekranu. Svu su krivicu svalili na producente filma koji su izgleda
odlučili prije slanja filma u Maleziju sami izvršiti autocenzuru. Vjerojatno bi
to bilo najlogičnije rješenje nastale misterije da producenti nisu poznati i po
ranijim adaptacijama Biblije što odbacuje tvrdnju da su se samo vodili idejom
zarade.
Nema komentara:
Objavi komentar