U Kongu iz strojnice ubijen svećenik

Na jugu Demokratske Republike Kongo u noći s 21. na 22. listopada 2016. ubijen je svećenik Joseph Mulimbi Nguli, župni vikar u župi sv. Martina u gradu Lubumbashi, pokrajina Gornja Katanga. Nepoznate su osobe iz zasjede hitcem iz lake strojnice ubile svećenika dok se vraćao kući gdje je bio na odmoru.

O. Joseph Nguli (52) je upucan lakšom strojnicom u trbuh negdje oko 22 sata po lokalnom vremenu, a maskirani napadači su odmah pobjegli, što ukazuje na dobru organizaciju ubojstva i određenu dozu profesionalizma.

„Oko 10 sati dvojica naoružanih napadača ušla su na privatno imanje gdje je o. Nguli provodio godišnji odmor te zapucali u pravcu automobila kojim se vraćao kući“, rekao je u izjavi za medije mons. Denis Moto, generalni vikar Nadbiskupije Lubumbashi.

Glavni policijski inspektor Bosco Galenga je istaknuo kako su policajci stigli na mjesto za 8 minuta te pronašli AK-47, strojnicu koju su za sada nepoznate ubojice iskoristile za napad na svećenika. Naglasio je kako policija sumnja na osvetu koja je dobro isplanirana, ali bez podrobnijih dokaza i istrage više ništa nije mogao reći.

Budući da obitelj ubijenog svećenika sumnja u iskrenost lokalnih dužnosnika, poželjeli su da Katolička Crkva također provede vlastitu istragu. Anny Mulimbi, rođakinja preminulog, potvrdila je sumnje u sposobnost i želju lokalne policije da rješava ovakve slučajeve. Govoreći novinarima, podsjetila je na brojne slučajeve ubojstava koja su završila „neriješenima“.

U vrijeme kada je ubijen svećenik održavalo se zasjedanje Odbora Biskupske konferencije Konga zaduženoga za praćenje izbornoga procesa u toj zemlji. Biskupi su osudili pogoršanje sigurnosnoga stanja u mnogim krajevima zemlje te ubojstvo župnog vikara u pokrajini Katangi.

„Zabrinuti smo zbog opetovanih krvoprolića u pokrajini Sjeverni Kivu, osobito u gradu i na teritoriju Beni; zbog ubojstava u pokrajini Središnji Kasai u sukobima između oružanih snaga i pristalica tradicionalnoga vođe Kamuina-Nsapua. Međuetnički sukobi su uzrok mnogih žrtava u raznim pokrajinama, osobito u pokrajini Katanga. Također, svjedočimo porastu razbojništva“, stoji, između ostaloga, u poruci Odbora zadužena za praćenje izbornoga procesa u Kongu. Osim toga, biskupi osuđuju napade na župe i neke vjerske zajednice, osobito u gradovima Kinshasa, Kananga i Bukavu.

 

Je li samouprava rješenje za kršćane u Ninivi?

U Europskom parlamentu u Strasbourgu 26. listopada hrvatska zastupnica Marijana Petir izrazila je zabrinutost za živote stanovnika Iraka, kako onih koji se još nalaze na okupiranu području, tako i onih progonjenih, posebno kršćana. Kao što je poznato, ofenziva na Mosul je u tijeku, a  oslobađanjem ovoga grada pala bi najveća utvrda Islamske države u Iraku.

Žestoko osuđujući sektaško nasilje koje provodi Islamska država, ali i ekstremističke skupine koje ugrožavaju opstanak manjina, Petir je podsjetila kako je prije 2003. Irak bio dom za 1,4 milijuna kršćana koji na tom prostoru žive 2 000 godina. Prema dostupnim podatcima, danas je kršćana u Iraku svega oko 200 000, dok u samom Mosulu nema niti jednog jedinog kršćanina.

„Crkve su uništene, kršćani otimani i ubijani, a oni koji su preživjeli i ostali u Mosulu završili su na cesti kao beskućnici. Po nalogu IDIL-a izdan je proglas 2014. prema kojemu su svi kršćani morali izabrati ili platiti porez ili prijeći na islam, napustiti grad ili umrijeti. Sa sobom su smjeli ponijeti samo odjeću koju su nosili na tijelu. Svih preostalih 25 000 kršćana je napustilo grad i tada je prvi put u povijesti Mosul ostao bez kršćana“, kazala je Petir govoreći na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.

Referirajući se na oslobađanje Mosula, izrazila je uvjerenje da će IDIL biti poražen, ali, kako je rekla, potrebno je poraziti i njegovu ideologiju te omogućiti inkluzivno demokratsko društvo.

„Možda uspostava samouprave može biti rješenje za kršćane u Ninivi“, postavila je Petir mogućnost pred zastupnike Europskog parlamenta slijedeći želje samih ninivskih kršćana koji su zabrinuti za zaštitu svojih kršćanskih zajednica nakon ofenzive i oslobađanja grada.

Tog su stava i kršćani izbjegli iz Mosula, a procjenjuje se da ih ima čak 75 000 koji smatraju kako bi im upravo uspostavljanje samouprave za kršćane na području Ninive zajamčilo dugoročnu stabilnost na tom „ranjenom“ području.

Europska unija osigurava humanitarnu pomoć stanovnicima koji pokušavaju pobjeći iz grada Mosula. Ukupno je osigurano 134 milijuna eura humanitarne pomoći Iraku, od kojih 50 milijuna eura ide za pomoć Mosulu. EU će nakon oslobađanja grada posebne napore uložiti u stabilizaciju, uklanjanje improviziranih eksplozivnih naprava te stvaranje preduvjeta sigurna povratka raseljenih osoba.

Petir upozorava da se Irak nalazi, ne samo na rubu humanitarne, nego i kulturne i povijesne katastrofe jer je IDIL pokušao izbrisati povijest kršćanstva u Iraku, te ističe kako obnova Iraka i Mosula uključuje i povratak kršćana, kao i da bez povratka kršćana ova obnova ne može biti potpuna.

 
Kazna zbog odbijanja pravljenja „gay torte“

Križni putovi kršćana danas u svakoj zemlji su drugačiji i nemaju svi istu težinu. Dok u određenim zemljama postoji državni teror, religiozni progon ili nešto treće na, uvjetno rečeno, Zapadu se događa i teror seksualnih manjina nad kršćanskom većinom. Ne vodi se on noževima ili oružjem, nego sudskim putem i „linčem“ u medijima. 

Tako je Žalbeni sud u Sjevernoj Irskoj 24. listopada donio konačnu odluku u kojoj je odbacio žalbu vlasnika slastičarnice Ashers Bakery iz Belfasta. Riječ je o kazni od 500 funti jer su slastičari odbili napraviti tortu s natpisom „podržite gay brak” i s logom gay aktivističke skupine.

Kako javlja Catholic Herald, sud je odlučio da Ashers Bakery ne smije odbiti kupce samo zbog činjenice da ne dijele iste stavove.

Podsjećamo, slastičarnica je dobila narudžbu napraviti tortu na čijem je vrhu trebao biti nacrtan logo gay aktivističke skupine Queerspace. Uprava je narudžbu odbila i naručitelju objasnila kako je homoseksualni brak u suprotnosti s njihovim kršćanskim uvjerenjima. Novac su naručiteljima uredno vratili, a ovi su tortu napravili na drugom mjestu. Nekoliko dana kasnije dobili su poziv od predstavnika Povjerenstva za ravnopravnost koji su ih obavijestili kako su dobili pritužbu na njih i kako im prijeti tužba.

Važno je napomenuti da je i određenim gay aktivistima ovaj događaj bio previše apsurdan i nepotreban pa su i oni stali na stranu slastičarnice.

Iako je navedeni sudski spor, blago rečeno, smiješan u usporedbi s onim što doživljavaju npr. kršćani u Africi i Aziji, jasno je u kojem pravcu ide „napredni svijet“.