Bl. Pavao Petar Gojdič, eparh Slovačke Grkokatoličke Crkve

27. siječnja

Bl. Pavao Gojdič rođen je u Lubócu  u istočnoj Slovačkoj 1888. kao treće dijete katoličkog svećenika bizantskog obreda Stefana Gojdiča i majke Anne Gerberyove. Na krštenju je dobio ime Petar.

Nakon osnovne i srednje škole upisao je teologiju u Presovu 1907., a studij je nastavio u Budimpešti. I njegov brat je krenuo putem svećeništva, a zanimljivo je da su zaređeni istoga dana - 27. kolovoza 1911.

Nakon ređenja pastoralno je djelovao u školskom vjeronauku, bio prefekt u sjemeništu te kapelan u jednoj od slovačkih župa. Potom je imenovan kancelarom što je bila prekretnica u njegovu životu. Nije se vidio u administrativnim poslovima te je odlučio postati monahom stupivši 1922. u Red bazlijanaca sv. Jozafata, gdje je uzeo ime Pavao.

Tijekom 1926. preuzeo je dužnost apostolskog upravitelja eparhije u Prešovu i 25. ožujka 1927., u bazilici sv. Klementa u Rimu, imenovan biskupom.  Njegovo biskupstvo je teklo mirno sve do početka Drugog svjetskog rata. Odmah je stao u obranu Židova i aktivno sudjelovao u njihovu spašavanju, između ostalog, davanjem fiktivnih krsnih listova čime je spasio nekoliko stotina obitelji, odnosno oko 1 500 ljudi.

Kada je poslije 1945. krenuo otvoreni komunistički progon protiv Slovačke Grkokatoličke Crkve, biskup Gojdič je uhićen te osuđen na montiranom sudskom procesu najprije na doživotni zatvor, a kasnije na 25 godina. Umro je u bolnici u Leopoldovskom zatvoru 1960. na svoj 72. rođendan. Pokopan je na nepoznatu mjestu, a zahvaljujući istrazi u kojoj su njegovi zemni ostatci pronađeni 1990., sada se nalaze u sarkofagu u jednoj od kapela grkokatoličke katedrale sv. Ivana Krstitelja u Prešovu.

Proglašen je  blaženim 4. studenog 2001. na Trgu svetoga Petra u Rimu, a 27. siječnja 2008. posthumno je dobio nagradu Pravednik među narodima zbog sudjelovanja u spašavanju Židova za vrijeme progona.