Prekidanje tišine o genocidu nad kršćanima u Nigeriji

Većina ljudi na Zapadu čula je primjerice za 276 školarki iz sjeveroistočne Nigerije koje je 2014. otela islamska teroristička skupina Boko Haram. Međutim, to je bio samo najzloglasniji i u medijima najeksponiraniji slučaj progona kršćana u toj zemlji, dok su ostali skoro pa nepoznati.

Šerijatski zakon službeno je uspostavljen u dijelovima Nigerije 1999., a islamističko nasilje poraslo je otkako je 2015. Muhammadu Buhari izabran za predsjednika. Stanje koje je nastalo uvođenjem šerijata najbolje je opisao pokojni biskup Joseph Bagobiri iz Kafanchana: "Progon kršćana u Nigeriji nema istu razinu međunarodne pozornosti kao progonjeni kršćani na Bliskom Istoku."

Nova Ruanda u Nigeriji?

Noviji primjer antikršćanskog nasilja, koje je kod zapadnih mainstream medija prošlo potpuno neprimjetno, je ubojstvo vlč. Paula Offua u južnoj Nigeriji. Zločin su počinili islamisti Fulani 1. kolovoza. Predsjednik Buhari nije osudio fulanske militante kao teroriste, možda zato što pripada istom plemenu. To je navelo bivšeg nigerijskog predsjednika Oluseguna Obasanjoa da napiše otvoreno pismo Buhariju upozoravajući ga na rizik od genocida u Nigeriji nad kršćanima u ruandskom stilu ako Vlada ne poduzme trenutne mjere da zaustavi nasilje. S obzirom na nezainteresiranost Vlade i predsjednika, može se pretpostaviti kako je takvo nasilje dio dobro organizirane operacije za potpuno istrjebljenje kršćana.

Tijekom ljeta 2019. kršćane nisu samo progonili Fulani, nego i pripadnici terorističke skupine Boko Haram. Otmica je bilo u katoličkoj Biskupiji Maiduguri na sjeveroistoku Nigerije, a tolika grozna ubojstva ostaju "neprimjetna" za medije.

Korijen problema je u šerijatskom pravu

Iako zapadne sile, predvođene SAD-om, misle kako mogu oružjem uništiti islamski terorizam, ne uspijevaju iščupati korijen problema, a to su šerijatsko pravo i sustav koji se zove almajiri. Riječ je o islamskoj edukaciji koji se prakticira u sjevernoj Nigeriji, a zrcali se u ranom napuštanju obiteljskoga doma, uglavnom dječaka koji idu u potragu za islamskom mudrošću i znanjem. Većina njih nikad ne završi školu, a ta je praksa dobra za siromašne obitelji koje onda ne moraju trošiti novac na školovanje svoje djece.

Poput terorista Islamske države, "almajiri dječaci" indoktrinirani su u ranoj dobi. Izveden iz arapske riječi koja znači "pobjeći iz svoje zemlje" ili "iseliti", almajiri sustav treba trenirati dječake, "tražitelje znanja", kako Allah u Kur'anu naređuje: "A tko emigrira radi Allaha, naći će na zemlji mnogo [alternativnih] mjesta i obilja. A tko napusti svoj dom kao emigrant kod Allaha i Njegova Poslanika i tada ga smrt zavlada - već ima nagradu."

Većina vjerskih škola u Nigeriji osigurava besplatno školovanje, ali učenici almajirije moraju se pobrinuti za svoje svakodnevne potrebe, zbog čega mnogi od njih prosjače kad ne idu na nastavu.

Prema izvješću Vijeća nigerijske Vlade za dobrobit siromašnih ljudi za 2017., oko sedam milijuna almajirija dnevno luta ulicama sjeverne Nigerije. Mnogi podlegnu u uličnom nasilju, trgovini djecom, bolestima ili gladi. Oni koji prežive ostaju nekvalificirani i u konačnici obavljaju manje vrijedne poslove s vrlo ograničenim izgledima u životu.

Kritičari iz Nigerije i iz inozemstva kažu da su upravo "almajirijevi dječaci" idealni novaci za ekstremiste: siromašni, očajni i u potrazi za vjerskim vodstvom.

Nadoknade samo muslimanima

Naravno, neke od žrtava Boko Harama i Fulanija su i muslimani. Ipak, nakon što su uništeni životi i imovina te je započela obnova, Vladina sredstva koriste se za rehabilitaciju muslimanskih zajednica i nadoknadu muslimanskim obiteljima. U međuvremenu, kršćani su izostavljeni, što je jasan primjer vjerske diskriminacije u aranžmanu države.

Kršćanima se također rutinski uskraćuje zemljište za izgradnju crkava. Npr. posljednji put kad je izdana potvrda za izgradnju crkve u Biskupiji Maiduguri bio je hladni rat, to jest 1979.

Kršćanskim se učenicima uskraćuje vjeronauk u osnovnim i srednjim školama, pa su umjesto toga prisiljeni učiti islam. Odbijani su za posao i napredovanje u državnim tvrtkama.

Progon kršćana u Nigeriji je nažalost nešto uobičajeno, konstantno i loše medijski popraćeno, međutim to i ne čudi kada se vidi koja politička misao danas kontrolira većinu medija.

 

Natpise s Deset Božjih zapovijedi zamijeniti citatima predsjednika

Kršenja vjerskih sloboda, uključujući ponekad i prisilna zatvaranja, nasilje, pa čak i progone cijelog pučanstva, nisu novost stanovnicima Kine koji se izjašnjavaju pripadnicima određene religije. Međutim Komunistička partija uvijek ide korak dalje i šokira.

Neovisno je li riječ o budizmu, kršćanstvu ili islamu, kineske vlasti pod vodstvom predsjednika Xija Jinpinga provode sinizaciju religija – prisilnu kulturnu asimilaciju u vidu prihvaćanja kineskog jezika, simbola ili kineskog nacionalnog identiteta. To, naravno, uključuje i prihvaćanje vrijednosti te nadzor Komunističke partije Kine i njezina vođe.

Uklanjanje Boga iz priča za djecu

Pritom komunistički dužnosnici u tome postaju sve kreativniji. Nakon što su nedavno           budistički kip zamijenili divovskim čajnikom te izbacili riječ Bog iz Djevojčice sa žigicama i drugih književnih klasika u školama, službenici su naredili protestantskim zajednicama provincije Henan uklanjanje natpisa s  Deset Božjih zapovijedi.

Vlasti su najprije u jednoj protestantskoj crkvi tražili uklanjanje prve Božje zapovijedi, da bi im uskoro zasmetalo svih deset. U prefekturi Luoyang iz gotovo svih bogomolja koje pripadaju Državnoj Protestantskoj Crkvi (Three-self) maknuli su plakate s Deset Božjih zapovijedi zamijenivši ih citatima predsjednika Jinpinga.

Inače Three-self domoljubni je pokret i najveća protestantska zajednica u Kini pod patronatom države. Prema podatcima, imaju oko 23 milijuna vjernika.

Izraz Three-self dolazi od istoimene formule protestantskih misionara prema kojoj djelovanje, održivost i rast vjerske zajednice treba prepustiti pripadnicima lokalnog naroda. Formula je zasnovana na trima načelima: samoupravljanju, samoodržavanju i samorasprostranjivanju.

Neki vjernici i pastori odbili su implementirati naredbe o uklanjanju Božjih zapovijedi zbog čega su komunističke vlasti zatvorile nekoliko crkava. Pritom su vjernicima prijetili stavljanjem na „crnu listu“ (što za posljedicu ima, između ostalog, ograničenje kretanja te mogućnosti školovanja i budućeg zaposlenja za njihove potomke) ako nastave s protivljenjem.

„Morate biti potpuno poslušni Partiji. Morate učiniti što god vam Partija naredi. Ako se tome usprotivite, vaša će crkva biti odmah zatvorena“, poručile su kineske vlasti.

Prema iskazima svjedoka, jedna od poruka koja je zamijenila Deset Božjih zapovijedi dolazi iz govora koji je Xi Jinping navodno uputio na radnom sastanku Odjela rada Ujedinjene fronte 18. svibnja 2015.: „Temeljne socijalističke vrijednosti kineske kulture pomoći će u apsorbiranju različitih religija u Kini. Podržite religijske zajednice u interpretaciji vjerskih misli, doktrina i učenja u skladu s potrebama progresa. Odlučno branite od infiltracije zapadne ideologije te se savjesno oduprite utjecaju ekstremističke misli.“

Partija bi da bude kao Bog

Jedan od pastora Državne Protestantske Crkve izjavio je kako Komunistička partija Kine sustavno uništava Three-self zajednice nagrizajući kršćansko učenje.

Prvo zabranjuju plakate s kršćanskim porukama, zatim ruše križeve te naređuju isticanje državnih zastava i „temeljnih vrijednosti socijalizma“. Potom postavljaju sustav nadzora kako bi nadgledali vjerske aktivnosti, da bi na kraju zamijenili Deset Božjih zapovijedi govorima predsjednika Xija Jinpinga, opisao je pastor.

„Krajnji cilj Komunističke partije je da 'postane Bogom', jer to je ono što Sotona oduvijek radi“, rekao je jedan pastor.

Pakistanski kršćanin u Bosni

Mnogi će reći kako život piše priče. Da je to istina, uvjerili smo se 2019. razgovarajući s Jaraldom Yousafom koji je kao poduzetnik iz pakistanskoga grada Abbottabada sasvim slučajno u Sarajevo došao 2012. kako bi pokrenuo biznis. Planirani ekonomski poslovi nisu ostvareni, međutim oženio se, dobio dvoje djece i zaposlio se kao prevoditelj s urdu jezika na engleski...

Danas Jarald živi sa svojom suprugom Anom Adilom i dvoje djece - Davidom i Sarom u iznajmljenu stanu u sarajevskom naselju Alipašino Polje koje pripada župi Sv. Luke evanđelista. Kao obitelj redovito idu na mise te su postali „zaštitni znak“ vjerničke zajednice u Novom Gradu. Vjerojatno nema nijednog katolika u ovom dijelu Sarajeva koji ih ne zna, barem iz viđenja.

Otkud pakistanski kršćanin u Bosni?

Otkud Pakistanac, još i katolik, u Sarajevu, kako je upoznao suprugu, kako vidi grad i njegove ljude te koji su mu planovi za budućnost, pitanja su koja odmah padaju na pamet.

O tome smo razgovarali u njihovu, doduše, iznajmljenu stanu koji pripada jednoj hrvatskoj obitelji koja je (trenutno) u Njemačkoj.

Iako je u glavnom gradu BiH od sredine 2012., osjeća se čudno kada govori hrvatski te smo razgovor vodili na engleskom koji je, uz neke druge jezike, službeni u njegovoj rodnoj zemlji. S jakim pakistanskim te istočnoeuropskim naglaskom izvrsno smo se sporazumjeli.

Naravno, sugovornik nam je omogućio ispijanje i tradicionalnog pakistanskog čaja kojeg nabavlja u jednoj specijaliziranoj radnji. Veoma ukusno piće izgleda kao Ness caffe, a okus je neobičan i zaista ugodan.

Jarald kaže da nikad u životu nije čuo za Bosnu, niti je znao gdje se ona nalazi. Preko prijatelja je saznao da bi ta zemlja mogla biti pogodno tržište za posao kojim se bavio. Planirao je ići na Kubu, ali se oduljio proces dobivanja vize za tu otočnu zemlju. Na prijedlog prijatelja promijenio je plan i u Bosnu je došao s idejom distribucije medicinske opreme koja je u Pakistanu jeftinija nego u BiH. Naravno, trebao je u Sarajevu biti predstavnik jedne skupine biznismena iz njegove rodne zemlje.

„Otišao sam u Veleposlanstvo BiH u Pakistanu i uredno dobio vizu, kupio putničku kartu te potom pogledao na zemljopisnu kartu kako bih vidio gdje idem. Surfajući po internetu, vidio sam, između ostaloga, i Međugorje i činjenicu kako u BiH ima kršćana“, rekao je naš sugovornik te se sjetio sna svoje sestre koja živi u SAD-u da će završiti u zemlji u kojoj se posebice štuje Blažena Djevica Marija.

Kako mu je propala viza za Kubu – jer je uvijek nedostajalo papira koje je trebao pribaviti – tada je čvrsto odlučio kako mora poći u Bosnu.

Iako tada još uvijek nije razumio Božji plan sa sobom, osjetio je kako ga nešto vuče. Cijeloga života je osjećao snažnu Božju ruku koja ga vodi i pokazuje mu put, te je znao da u Bosnu ne dolazi samo zbog posla.

Papirologija i administracija

Nakon dolaska u BiH shvatio je kako proces otvaranja tvrtke traje jako dugo. Iznajmio je stan na Ilidži, pored Sarajeva, locirao crkvu na Stupu u koju je išao na misu, te krenuo „rješavati papire“. Ono što je svima u BiH jasno, njemu je bilo nevjerojatno, a to je činjenica koliko postoji administrativnih prepreka za pokretanje posla. Vrijeme je protjecalo, investitori iz Pakistana su postali nervozni te su preusmjerili svoje novce u druge poslove.

Može se reći da je tako ostao na „vjetrometini“ i bilo je moguće da se vrati u svoju zemlju. Nedostajala mu je obitelj i pakistanska hrana, međutim nije odustajao, radio je razne poslove.

Ženidba i posao

S obzirom da je bilo „vrijeme za ženidbu“, kao i mnogo današnjih parova, sa suprugom se upoznao preko interneta, i to u studenome 2013. Iako ne dolazi iz katoličke obitelji, Ana Adila je i prije upoznavanja Jaralda propitkivala svoju vjeru te tražila odgovore na mnoga pitanja. Nakon kratke veze civilno su se vjenčali u srpnju 2014., a godinu poslije krstila se u njemačkom gradu Neussu.

Jarald je jedno vrijeme zbog bolesti živio u Zenici, a poslije povratka u Sarajevo pomogao mu je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić koji je o njemu saznao iz Katoličkog tjednika iz 2013. kada smo pisali o poduzetniku iz Pakistana koji je došao u BiH.

Najprije je dobio posao u Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije, a potom se budući da zna kuhati, zaposlio u jednom restoranu te vrlo brzo postao prepoznatljiv kao kuhar egzotičnih jela.

Budući da su u to vrijeme bili podstanari u sarajevskoj župi Presvetog Trojstva, oko papira za crkveno vjenčanje pomagao im je tadašnji župnik vlč. Ivo Paradžik te kard. Puljić dok ih je u listopadu 2018. vjenčao vlč. Željko Vlajić, župnik u Novom Gradu finalizirajući sve potrebno za njihovo crkveno vjenčanje.

Što misli o Sarajlijama?

Jarald o Sarajlijama kaže da su dosta zatvoreni ljudi koji nisu druželjubivi kao što je mislio. Prije nego je došao u BiH, pročitao je kako Bosna podsjeća na Kubu. Ipak nije bilo tako, tamo ljudi plešu i pjevaju čak i na ulicama, ovdje ne, primijetio je.

Kaže da se najteže naviknuo na daljinu od obitelji i hranu. Međutim, sad kada je zasnovao vlastitu obitelj te dobio stalni posao prevoditelja s urdu jezika na engleski u organizaciji SOS Dječje selo, iznimno mu je lakše.

Što život nosi, nikad se ne zna. Tko bi rekao kad je bio školarac, da će živjeti u Bosni? Zato sada sa suzdržanošću govori o budućnosti. Napomenuo nam je kako želi da mu sin krene za svećenike jer je i sam išao u sjemenište.

Kao mjesto prebivališta spominjao je Mostar ili Hrvatsku, ali o tome se nikad ne zna, čovjek snuje, a Bog određuje.

Križnim putem kršćana danas u Pakistanu

Svima je jasno da su patnje ljudi koje nikad nismo upoznali „mrtvo slovo na papiru“. Tako je i s vijestima o patnji kršćana u Pakistanu. Informacije koje dobivamo iz te zemlje su tako daleke, nevjerojatne i najradije bismo voljeli da su stvar nekih plemenskih problema, zastarjelih običaja itd., a ne religije.

Često i ne vjerujemo da su neka događanja moguća (slučajeva po zatvorima kao Asija Bibi ima oko 1 100, kamenovanje zbog „blasfemije“, prisilne udaje i otmice kršćanki), međutim Jarald nam je potvrdio najcrnje sumnje: „Teško je dolje biti kršćaninom. Kršćani imaju veliki pritisak. Ni danas se nisam riješio toga.“

Kršćani se nerijetko boje za svoje živote, svoje obitelji i djecu. Velike probleme stvaraju im i optužbe za blasfemiju koje su najčešće neutemeljene i neistinite. Muslimani samo čuju blasfemija i dolaze, bacaju kamenje na kršćanske kuće, pale ih, tuku vjernike...

Zanimali su nas i navodi da neki muslimani ne žele jesti iz posuđa iz kojeg su jeli kršćani. Naš sugovornik nam je potvrdio i tu činjenicu te ustvrdio kako s obrazovanim muslimanima nema problema, međutim takvih je 12% u zemlji. Zapitao se što je s ostalima?

Također, kršćani daju muslimanska imena djeci da nemaju problema u javnosti.

No, ipak uspijevaju, tako da obavljaju važne poslove u školama, bankama, bolnicama... Mogu biti uspješni, ali, nažalost, moraju mnogo ulagati u sebe i truditi se puno više nego muslimani. Šteta za jednu nuklearnu i veoma perspektivnu zemlju da tako tretira svoje lojalne građane kršćanske vjeroispovijesti. Još veća šteta što se Zapad uopće ne zanima za ljudska prava kršćana u Pakistanu.

Obitelj Yousaf u Pakistanu

Jaraldov djed se u Abbottabad doselio početkom 19. st. iz nekoliko stotina kilometara udaljena grada Sialkota. Obitelj je osjetila probleme zbog svoje vjere. Njegov otac Madan Jousaf, koji je preminuo 2011., imao je devetero djece: šest kćerki i tri sina. Bio je iznimno poznat i cijenjen čovjek u Abbottabadu. Ne samo da je bio angažiran u civilnom društvu grada u kojemu je balansirao između muslimanske većine i kršćanske manjine, nego je pokazao spremnost i snagu da po cijenu svoga posla i sigurnosti brani potlačene. Mr. Madan je bio članom kršćanske zajednice koju je branio cijelog svog života koristeći svoj autoritet te je (između ostaloga) spriječio rušenje jedne crkve te nepravedne deložacije brojnih kršćana.

 

Žene u Katoličkoj Crkvi jučer, danas, sutra...

Rasprave o „ženskom pitanju“, „ravnopravnosti spolova“ ili, pak, o nekom feminizmu u Katoličkoj Crkvi nerijetko izazivaju nevjericu i bude određene predrasude. Tema je to na kojoj se desetljećima, posebice nakon Koncila, lome koplja, a u posljednje vrijeme kao da eskalira u neželjenu pravcu...

Ne treba zaboraviti da je borba žena za jednakopravnost na svjetskoj razini iznimno dug i složen proces, a bitno je naglasiti – koji još uvijek traje. Na primjer, Novi Zeland je 1893. bio prva država koja je ženama dala pravo glasa, ali do današnjega vremena još uvijek postoje države koje to svojim državljankama uskraćuju. A to je samo vrh ledenoga brijega!

Unatoč tomu što je zdravorazumski ustvrditi da su žene, u okviru svojih imanentnih bioloških predispozicija, u potpunosti jednako vrijedne kao muškarci u svim aspektima života i da ih se ni u kojem slučaju ne treba diskriminirati na osnovi spola, takav ideal još uvijek nije prihvaćen svagdje u svijetu.

Upravo se zato diljem svijeta raspravlja o ulozi žena, ravnopravnosti spolova ili o feminizmu. Iste teme prelile su se i u Crkvu.

Percepcija sekularizma

Na početku valja napomenuti kako je „problem žena“ u Crkvi mač s dvjema oštricama. U ovoj raspravi postoje dva dijametralno različita pravca.

Prvi je onaj koji bi želio stvari ostaviti „onakvima kakve jesu“, jer žensko pitanje u Crkvi „ne postoji“, a problem nameću rubne skupine i subverzivni elementi koji siju razdor.

Drugi pravac želi hitno mijenjati, u duhu vremena u kojemu se sve događa brzo i odmah, stoljećima uhodane običaje i prakse, pa se spominje i đakonsko – s perspektivom i svećeničkog – ređenje žena.

Problem je i u pogrešnom shvaćanju sekularizma. Pojam „sekularna kultura danas“ shvaća se kao pravilo u kojemu vjerske zajednice imaju male ili nikakve ingerencije na državu i društvo, i obratno. Upravo je posljednja riječ „obratno“ često zanemarivana pa se s druge strane potiču, traže i nameću „promjene“ u Crkvi, čak i iz onih redova koji nisu njezini članovi.

Na tragu toga „feministička teologija“, pokret nastao 1970-ih, ima za cilj čitavu teologiju, pa i crkvenu praksu „osloboditi“ od muškaraca.

Pogrešan rezon?

Čini se da je rezon feministica imperativ uzvraćanja udarca muškarcima, odmah i sad, jer su „stoljećima zanemarivali ženu (u svjetlu vjere)“. Stoga sve što je muško u kršćanstvu mora dobiti ženski prototip, tako moramo imati đakonisu, svećenicu, biskupicu, kardinalicu, a u budućnosti možda i papisu.

Teško da takav pristup može zaživjeti budući da ne inzistira na promišljanju vlastite posebne uloge žena u životu samoga Krista i njegova djelovanja.

Iako nije uzeo žene za izravne suradnike, Gospodina je rodila upravo žena koja je, de facto, iznad svih apostola, posebice u vjerujućem puku kojemu je odmah stepenicu ispod Trojedinoga Boga. Isus je prvo ženskoj osobi otkrio svoju Božansku narav, tri su žene bile podno njegova križa i ženama se Uskrsli prvi objavio.

Tijekom stoljeća mistične objave i rane imale su i žene, jednako kao i muškarci. Žene su osnivale snažne redovničke zajednice, bile misionarke, djelovale u svim krajevima svijeta i širile evanđelje. Žene su upravo te koje, najčešće, prenose svjetlo vjere na potomke u obiteljima...

Može li onda itko i dalje sumnjati da žena ima posebno mjesto u Božjim planovima – kako nekoć, tako i danas? Postavlja se pitanje zašto to mijenjati i osjećaju li se žene zaista podređeno u Katoličkoj Crkvi?

Zašto nemamo dekanica?

Kako sve ne bi bila prazna priča muškog novinara koji uopće ne može pojmiti svijet iz ženske perspektive, kontaktirali smo nekoliko uposlenica institucija u Katoličkoj Crkvi u BiH.

Na nekoliko poslanih upita prva (i jedina) se javila dr. Vikica Vujica rodom iz Brestovskog gdje je završila osnovnu školu, te od djetinjstva bila vezana uz župu, osobito uz pokojnog fra Karla Kujunđića koji je bio duhovni vođa tamošnjim mladima te ih, kako je rekla, „poticao crkveno i teološki promišljati i osjećati se jednakim i punopravnim članovima zajednice“.

Dr. Vikica je završivši srednju školu, upisala teologiju te diplomirala 2002. Jedno je vrijeme radila kao novinar upravo u Katoličkom tjedniku, dok nije otišla studirati u Rim gdje je magistrirala na Urbaniani i doktorirala iz misiologije na Gregoriani. Osim Kiseljaka i Sarajeva, djelovala je u Dubrovniku i Zadru.

Pri Katoličkoj Crkvi je radila kao vjeroučiteljica, novinarka, asistentica na fakultetu, tajnica vijeća, Predstojnica biskupijskog ureda za brak i obitelj i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih Dubrovačke biskupije i kao takva mogla nam je iz osobnog iskustva govoriti o ženama u Crkvi.

„Ako govorimo o svim poslovima koje mogu jednako obavljati žene i muškarci, potpuno je nejasno zašto na bitnim pozicijama nema žena. I u civilnom društvu se uloga žene povezuje primarno s majčinstvom ili kućanstvom te s onim poslovima koji ne nose upravnu odgovornost. Na području hrvatskog govornog područja imamo mnogo teologinja, profesorica na teološkim fakultetima, ali nemamo nijedne dekanice“, rekla nam je dr. Vujica napominjući da u Sarajevu na KBF-u postoje jedan dekan i tri prodekana, te se zapitala zašto nijedna žena nije prodekan.

„Zašto žena ne može biti direktor Caritasa, ili predstojnica Katehetskog ureda ili Generalna tajnica BK bilo da je riječ o ženi laikinji ili ženi časnoj sestri? Tu nema nikakve potrebe da bude svećenik, a pričat će se kako je manjak svećenika. Ja bih naglasila pozitivan primjer Dubrovačke biskupije u kojoj su žene već na pozicijama odlučivanja – od predsjednice Vijeća za mlade do voditelja biskupijskog ureda za medije, preko direktorice Caritasa i drugih. Ja dok sam radila u Dubrovačkoj biskupiji, bila sam voditeljica Ureda za brak i obitelj, iako sam otišla ostala sam suradnik u Uredu za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih. To je biskupija u kojoj djeluje veliki broj laika u biskupijskim uredima, i od tih laika dosta njih su žene, a što je još bitnije, one su na odgovornim položajima“, ustvrdila je prof. Vujica navodeći i negativni primjer i iz Italije s jedne sinode u kojoj su redovnici imali pravo glasa, dok redovnice nisu.

Na kraju smo je pitali je li se osjetila kao žena ugroženom u institucijama Katoličke Crkve. „Od mojih početaka rada u Crkvi, a to je bio Katolički tjednik, ja se nikada nisam osjećala drugotnom. U suradnji s pokojnim vlč. Ivom Balukčićem nikada nisam osjećala da sam zapostavljena što sam žena. Kada sam radila na KBF-u, bila sam asistentica, ali sama ta pozicija znači da si podređen, međutim to je akademski proces“, rekla nam je dr. Vujica te navela negativan primjer ne želeći navesti ime institucije Crkve u Hrvata u kojoj se to dogodilo, u kojemu je jedan crkveni autoritet „naredio“ da se izabere svećenik s magisterijem umjesto nje koja je imala doktorat.

Istaknula je da s koracima pape Franje koje čini, Katolička Crkva ide u pravom smjeru, a samo jedan primjer tomu jest da je Sveti Otac imenovao četiri žene u Opće tajništvo biskupske Sinode.

Kako vidimo, problema ima. Ipak, temeljni razlog koji zahtijeva suradnju žene i muškarca nije dokazivanje jednakosti ili potreba za većom djelotvornošću pastoralnoga rada Crkve, nego Stvoritelj koji je od početka htio ljudsko biće kao jedinstvo dvoga, odnosno muškarca i ženu. Žena ima svoje poslanje, pozvana je surađivati na onom planu i u onim strukturama za koje se smatra nadarenom i osjeća sklonost ne negirajući Sveto pismo, crkveno naučiteljstvo i tradiciju...

Različita Gospina imena i oblici čašćenja kao nazivi župa u BiH

Od prvih vremena kršćanstva Blažena Djevica Marija zauzima posebno mjesto u životima vjernika, a štuje ju se na različite načine i pod različitim imenima. U povodu Gospina mjeseca listopada, predstavljamo različite oblike čašćenja kroz imena 43 župe u BiH. 

Gospine titule vrlo su često jasni pokazatelji ukorijenjenosti pojedinoga blagdana na nekom području, a sukladno tomu i pučkih pobožnosti vezanih uz njega. Takva su i imena župa.

Blagdansko slavlje nije uvijek vezano za ukazanje ili ozdravljenje, nego ono može biti sjećanje na neke događaje iz prošlosti. Ukratko, narav ovih imena potvrđuje da Gospa u Crkvi zauzima posebno mjesto.

Ovdje donosimo prikaz različitih oblika čašćenja Gospe u četirima nad/biskupijama u BiH izuzimajući najveću svetkovinu Velike Gospe – Marijino uznesenje dušom i tijelom u Nebo, čijih smo 27 župa u BiH predstavili na stranicama Katoličkog tjednika prijašnjih godina.

 

Vrhbosanska nadbiskupija

 

Bežlja – Rođenje BDM-a

Usorski dekanat, općina Teslić

- dvije lokacije crkvišta

- samostalna kapelanija 1874. odvajanjem od Komušine

- župa od 1882.

- prva crkva izgrađena 1887., a uređena i proširena 1973.

- crkva minirana 1992., a obnovljena 2003.

 

Bijeljina – Prečisto Srce Marijino

Brčanski dekanat, općina Bijeljina

- postojao drevni franjevački samostan i crkva

- mjesna kapelanija utemeljena 1885. odvajanjem od Brčkog

- prvi zaštitnik župe Sv. Stjepan Kralj

- Prečisto Srce Marijino zaštitnik od 1952.

- 1992. crkva opljačkana i oštećena

 

Brestovsko – Rođenje BDM-a

Kreševski dekanat, općina Kiseljak

- mjesna kapelanija 1851. odvajanjem od Fojnice

- proglašena župom 1853.

- crkva napravljena 1891.

- proširena 1965., a obnovljena 1990.

- oštećena granatama 1993.

 

Brusnica – Rođenje BDM-a

Derventski dekanat, općina Bosanski Brod

- u prošlosti pripadala drevnoj župi Vinska

- nastala 1910. odvajanjem od Svilaja i Žeravca

- prva crkva posvećena Imenu Marijinu uništena u potresu

- nova crkva posvećena Rođenju BDM-a dovršena 1973.

- crkva minirana 1992., a obnovljena u poraću.

 

Čardak – Gospe Žalosne

Doborski dekanat, općine Bos. Šamac i Modriča

- nekoć dio drevne župe Kornica

- župa utemeljena 1963. odvajanjem od Modriče i Gradačca

- na teritoriju župe samostan Služavki Maloga Isusa – Doloroza

- crkva izgrađena u sklopu samostana 1916., uništena 1992.

- obnovljena crkva posvećena 2013.

 

Deževice – Gospa Snježna

Kreševski dekanat, općina Kreševo

- na teritoriju se spominje župa i crkva Sv. Marije iz 15. st

- postoji lokacija crkvišta

- obnovljena župa 1899. odvajanjem od Kreševa

- kamena crkva izgrađena 1905.

- štovanje slike Gospe Snježne

- današnja crkva izgrađena 1961.

- crkva oštećena 1993.

 

Dubrave – Bezgrješno začeće BDM-a

Brčanski dekanat, općina Brčko

- Dubrave pripadale drevnoj župi samostanskog područja Skakava

- nazivi župe u prošlosti Skakava i Bijela, potom pripada župi Ravne

- sjedište župe u Dubravama 1834.

- crkva od kamena 1869

- teško oštećena 1992.

 

Foča kod Dervente – Prečisto Srce Marijino

Derventski dekanat, općina Doboj

- kapelanija od 1796. – 1799.

- župa utemeljena 1839. odvajanjem od Velike (Plehan)

- zaštitnik župe do 1954. bio je Sv. Rok

- drvena crkva podignuta 1876., druga 1942., a treća započeta 1990.

- nezavršena crkva srušena 1992., obnova započela 2001.

 

Garevac – Marija Majka Crkve

Doborski dekanat, općina Modriča

- pod imenom Garevo utemeljena samostalna kapelanija 1803.

- župa od 1820. odvajanjem od Tramošnice

- postojala kapelica-potleušica (nisko zdanje) i prenesena u Modriču 1889. kad je u ugašena župa

- obnovljena župa 1972., a crkva blagoslovljena 1976., uništena 1992.

-obnovljena 2001.

 

Globarica – Marija Pomoćnica kršćana

Žepački dekanat, općina Žepče

- župa utemeljena 1984. odvajanjem od Radunica i Maglaja

- crkva izgrađena 1985.

 

Gornja Tramošnica – Gospa od Anđela

Doborski dekanat, općina Pelagićevo

- hospicij za franjevce iz župe Bijela

- odvajanje od župe Bijela 1784. kao mjesna kapelanija

- župom postaje 1802.

- drvena kapela 1840.; crkva 1888.; nova crkva 1974.

- crkva srušena 1992., a obnovljena 2002.

- župna crkva je svetište u narodu i hodočasničko mjesto

 

Gromiljak – Ime Marijino

Kreševski dekanat, općina Kiseljak

- župa utemeljena 1876. odvajanjem od Brestovskog

- zidana crkva 1895.; temeljito obnovljena 1955.

- nova crkva na novoj lokaciji 1987.

 

Husino – Rođenje BDM-a

Tuzlanski dekanat, općina Tuzla

- utemeljena 1997. odvajanjem do Morančana

- drvena kapelica postoji do 1921. kada je izgrađena kamena koja služi kao zavjetna Gospina kapela

- Gospina slika se časti 300 godina

 

Krepšić – Kraljica Krunice

Brčanski dekanat, Distrikt Brčko

- od 1972. samostalna kapelanija župe Gorice

- župa utemeljena 1975.

- 1992. razorena crkva

 

Modriča – Rođenje BDM-a

Doborski dekanat, općina Modriča

- drevni samostan Sv. Ilije uništen u poplavi 1666.

- župa pod nazivom Modriča postoji od 1889.

- gradnja crkve započeta 1888., uništena 1992.

- izgrađena ponovno 2006.

 

Oštra Luka-Bok – Ime Marijino

Šamački dekanat, općina Orašje

- župa utemeljena 1902. odvajanjem od Tolise

- dugo je imala naziv Oštra Luka, kasnije dodan i naziv Bok

- prva crkva izgrađena 1931., druga 1970.

- oštećena u ratu od 1992. do 1995.

 

Poljaci — Snježna Gospa

Brčanski dekanat, općine Brčko i Pelagićevo

- župa utemeljena 1926. od Dubrava i Ulica

- prva drvena crkva 1926., druga kamena 1963., a današnja 2001.

- oštećena crkva u ratu 1992. – 1995.

 

Posavska Mahala – Prečisto Srce Marijino

Doborski dekanat, općina Odžak

- župa utemeljena 1991. odvajanjem od Potočana i Odžaka

- filijalna crkva, kasnije župna, izgrađena 1990.

- uništena u ratu 1992., a obnovljena 2000.

 

Skopaljska Gračanica – Srce Marijino

Bugojanski dekanat, općina Bugojno

- župa utemeljena 1910. odvajanjem od Bugojna, Kandije i Gornjeg Vakufa.

- prva crkva izgrađena 1912. posvećena Sv. Jeronimu

- druga crkva izgrađena 1969. oštećena je 1993.

- obnova župne crkve 1998.

 

Svilaj – Ime Marijino

Doborski dekanat, općina Odžak

- mjesna kapelanija 1870.

- župom proglašena 1872. odvajanjem od Potočana

- crkva izgrađena 1914., teško oštećena 1945. i obnovljena, uništena u potresu pa je izgrađena nova 1965.

- crkva srušena 1992., a obnovljena 2001.

 

Tišina – Materinstvo BDM-a

Šamački dekanat, Općina Bos. Brod

- kapelanija nastala 1848. odvajanjem od Garevca

- župa proglašena 1858.

- crkva napravljena 1847., obnovljena 1951.

- nova crkva izgrađena 1972., teško oštećena 1992.

- crkva podignuta 2009.

 

Ulice – Rođenje BDM-a

Brčanski dekanat, općina Brčko

- mjesna kapelanija osnovana 1814.

- proglašena župom 1838.

- crkva je podignuta 1870.

- druga je napravljena 1969., a uništena 1992.

- obnovljena je 2012.

 

Vijaka – Bezgrješno začeće BDM-a

Sutješki dekanat, općina Vareš

- teritorij Vijake pripadao župi u Jelaškama

- mjesna kapelanija 1833.

- proglašena župom 1838.

- prva crkva podignuta 1856., a druga 1931.

- devastiran interijer župne crkve 1993.

 

Zenica, Crkvica – Bezgrješno začeće BDM-a

Žepački dekanat, općina Zenica

- utemeljena 1876. odvajanjem od župe Sv. Ilije u Zenici

- 1883. izgrađena drvena crkva

- kamena crkva podignuta 1914. i u uporabi je do danas

 

Banjolučka biskupija

 

Banja Luka – Pohod BDM-a

Banjolučki dekanat, općina Banja Luka

- župa je stara barem koliko i ime grada, a neki vjeruju i više

- spominje se 1449. i nekoliko je puta mijenjala sjedište

- sadašnja crkva izgrađena je 1891.

- poslije potresa 1969. temeljito obnovljena

- oštećena 1992.

- na prostoru župe nalazi se i katedrala

 

Ključ – Rođenje BDM-a

Jajački dekanat, općina Ključ

- župa osnovana 1891. odvajanjem od Mrkonjić Grada

- prvotni patron Bezgrješno začeće, a potom Rođenje BDM-a

- crkva izgrađena 1891., a obnovljena 1970.

- Crkva je uništena 1993., a obnovljena 2001.

 

Kotor Varoš – Rođenje BDM-a

Prnjavorski dekanat, općina Kotor Varoš

- na teritoriju današnje župe bilo je nekoliko crkava u tursko doba

- župa Kotor prvi se put spominje 1623., a crkva 1675.

- Kotor Varoš se zove od 1889.

- crkva izgrađena 1892., a srušena 1987., te podignuta nova

- minirana 1992. i oštećena, srušeni zvonici, obnovljena 2012.

 

 

Kulaši – Rođenje BDM-a

Prnjavorski dekanat, općina Prnjavor

- drevna župa

- samostalna kapelanija 1849. odvajanjem od Sivše

- najprije se zvala Popovići

- prva crkva 1849. od drveta, zidana 1885., a obnova završena 1957.

- nova crkva izgrađena 1986. oštećena je 1992.

 

Ljubunčić – Rođenje BDM-a

Livanjski dekanat, općina Livno

- jedna od najstarijih župa u kraju

- samostalna kapelanija 1750. odvajanjem od Vidoša

- župa od 1802.

- crkva izgrađena 1871., a 1957. obnovljena i proširena

- temeljito obnavljana i 1971.

 

Sasina – Rođenje BDM-a

Bihaćki dekanat, općina Sanski Most

- vrlo stara župa

- sjedište prebačeno u Sanski Most 1884.

- Sasina svedena na samostalnu kapelaniju

- ponovno župa 1914.

- kamena crkva podignuta 1940.

- minirana 1993., a obnovljena 2010.

 

Vidoši – Bezgrješno začeće BDM-a

Livanjski dekanat, općina Livno

- stara i nekoć velika župa

- u tursko doba izgrađena crkvica 1833.

- nova crkva izgrađena 1860., a obnovljena 1984.

 

Mostarsko-duvanjska biskupija

 

Jablanica - Bezgrješno začeće BDM-a

Mostarski dekanat, općina Jablanica

- utemeljena župa 1917. odvajanjem od Konjica

- crkvica izgrađena 1912., oštećena 1943., a obnovljena 1955.

- ponovno oštećena 1993. i obnovljena 2013.

 

Mostar – katedrala Marija Majka Crkve

Mostarski dekanat, općina Mostar

- pripremana gradnja i podizana skoro 100 godina

- nastala odvajanjem naselja od župe Sv. Petra i Pavla

- oštećena u posljednjem ratu

- impozantan toranj i orgulje dodane 2005.

 

Posušje – Bezgrješno začeće BDM-a

Posuški dekanat, općina Posušje

- kraj pastoriziran iz Imotskoga, župa osnovana 1736.

- sjedište župe nekoliko puta mijenjalo lokaciju, a 1823. u Posušju

- 1880. izgrađena crkva koja je služila više od 100 godina

- početkom trećeg tisućljeća pristupilo se gradnji nove i veće crkve

 

Polog – Rođenje BDM-a

Širokobriješki dekanat, općina Mostar

- župa osnovana 1963. odvajanjem od Mostarskog Graca

- crkva izgrađena 1970.

 

Tihaljina – Bezgrješno začeće BDM-a

Grudski dekanat, općina Grude

- župa osnovana 1889. diobom od Ružića i Drinovaca

- izgradnja sadašnje crkve počela pred Drugi svjetski rat

- dovršena 1960-ih.

 

Veljaci – Pohođenje BDM-a

Ljubuški dekanat, općina Ljubuški

- najstarija župa u kraju spominje se 1599.

- obnovljena 1724.

- zbog ubojstva župnika ponovno ukinuta 1757., pa opet uspostavljena 1761.

- kapelica podignuta 1846.

- župna crkva izgrađena tek 1958.

- prva crkva izgrađena u Hercegovini za komunizma

 

Vinica – Rođenje BDM-a

Duvanjski dekanat, općina Tomislavgrad

- utemeljena 1885. odvajanjem od Roškog Polja i Grabovice

- postojala crkva prije Osmanlija

- sadašnja župna crkva iz 1939. temeljito obnovljena 2000.

 

Zagorje – Gospa od Zdravlja

Posuški dekanat, općina Posušje

- najmlađa župa posuškoga kraja osnovana 1980. odvajanjem od Vira

- crkva završena 1983.

- zvono nabavljeno još 1938. i čuvano do izgradnje crkve

 

Trebinjsko-mrkanska biskupija

 

Hrasno – Bezgrješno začeće BDM-a

Trebinjski dekanat, općina Neum

- nastala 1761. odvajanjem od stare župe Dubrava

- i nakon dioba prostorno najveća župa u biskupiji

- crkva izgrađena 1935.

- svetište proglašeno 1977.

 

Neum – Gospa od Zdravlja

Trebinjski dekanat, općina Neum

- prvi put osnovana 1921. i ugasila se poslije Drugog svjetskog rata

- jedini grad(ić) uz Ploče na Jadranu bez crkve

- drugi put utemeljena 1974.

- počela gradnja crkve tek 1990., ali daleko od prvih kuća

- od 1996. slave se mise u crkvi

 

Ravno – Rođenje Blažene Djevice Marije

Trebinjski dekanat, općina Ravno

- Veoma stara župa, utemeljena 1579.

- kamena crkva 1579., proširena 1868.

- oštećena 1991., a obnovljena poslije rata

 

Trebinje – katedrala Rođenja BDM-a

Trebinjski dekanat, općina Trebinje

- najstarija biskupija u BiH

- župa obnovljena 1891.

- crkva izgrađena 1884., obnavljana zbog oštećenja 1918.

- uzdignuta na rang katedrale 1984.

 

Neka od imena Gospinih štovanja

Određena Gospina imena postoje od pamtivijeka, a druga su novijeg nadnevka. Donosimo neka od njih sukladno katoličkom kalendaru u Hrvata: Marija Bogorodica; Gospa od Stupa (rijeka Ebro); Gospa od Brze Pomoći; Gospa od Dobrog Uspjeha; Gospa Lurdska; Gospa od Zečeva (otočić Zečevo); Gospa Trsatska; Gospa Fatimska; BDM Majka Crkve; Marija Pomoćnica kršćana; Gospa od Karavaja (Brošćica iznad Tisnoga); Gospa od Kamenitih vrata; Gospa od Neprestane Pomoći; BDM od brda Karmela; Gospa od Škrpjela; Gospa od Anđela; Gospa od Otkupljenja; Gospa Snježna; BDM Kraljica; Gospa od suza; Gospa od Milosti; Gospa Žalosna; Gospa od Krunice; Gospa od Zdravlja; Gospa Loretska; Gospa Guadalupska te Gospa Gusarica (Komiža).