Reformacija – razlog za slavlje ili pak ne?

Reformacija (lat. reformatio – preobrazba; poboljšanje) u svojem općem značenju predstavlja svaki pokret za usavršavanje postojećega stanja u političkim, kulturnim i vjerskim institucijama. Poticaj za te pokrete dolazio je i iz same Katoličke Crkve, a najpoznatiji su primjeri oni sv. Franje Asiškog, sv. Dominika ili pak sv. Ignacija Loyolskog. Unatoč tomu, posebno mjesto u povijesti zauzima reformacija Martina Luthera koja je dovela do raskola Zapadne Crkve, nastajanja samostalnih evangeličkih Crkava te formiranja protestantizma kao nove kršćanske denominacije...

Prigodom obilježavanja pola tisućljeća otkako je Martin Luther okačio svojih 95 teza na vratima katedrale u njemačkom Witenbergu i tako promijenio tijek povijesti, Svjetski luteranski savez i Katolička Crkva održali su zajednički ekumenski spomen reformacije 31. listopada u gradu Lundu i Malmöu u Švedskoj.

Papa Franjo, predsjednik Svjetskog luteranskog saveza (SLZ) biskup dr. Munib Younan i generalni tajnik SLZ-a svećenik dr. Martin Junge vodili su službu zajedničke molitve, skupa s protestantskim i katoličkim svećenicima iz Stockholma i čitave Švedske.

Služba je pratila liturgijski priručnik Zajedničkih molitvi koji se svojim sadržajem temelji na luteransko-katoličkom dijalogu pod nazivom Iz sukoba u zajedništvo...

Što predstavnici luterana misle o reformaciji?

Kako bismo saznali što o reformaciji i ekumenizmu misle čelnici luteranske Crkve, kontaktirali smo gospodina Branka Berića, biskupa Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj. On nam je odgovorio na nekoliko pitanja u vezi s tom osjetljivom temom.

„Reformacija je obnova Crkve koja se događa kroz obnove ljudskih srca. Svi su pozvani u novi život u Kristu samo po milosti i samo po vjeri. Zato trebamo biti u pokretu da pozovemo ljude ka Bogu, a vrata crkve trebaju biti otvorena svima da mogu ući u topli dom Božje ljubavi. Martin Luther nije želio raskol u Crkvi, nego samo da se ona reformira, tj. obnovi. Ali spletom povijesnih okolnosti došlo je i do podjele, i to na evangeličku ili protestantsku te rimokatoličku. Bez obzira na podjelu, reformacija je utjecala na odnose i u Rimokatoličkoj Crkvi koja je doživjela određenu obnovu. Od odlučne važnosti za reformaciju je činjenica da je udarila temelj prosvjećivanju naroda“, komentirao nam je biskup Berić što protestanti misle o reformaciji i, više puta, naglasio kako Luther, kao ni jedan drugi reformator, nije htio stvoriti novu Crkvu ili novu vjeru jer svi su oni bili dijelom Katoličke Crkve koju su htjeli obnoviti, ali povijesne okolnosti su bile takve da je došlo do podjele.

Gospodin Berić je istaknuo kako je upliv reformacije bio jak u pogledu razvijanja nacionalne  i socijalne svijesti ljudi, naročito u težnjama za neovisnošću. Reformacija je, prema njemu, bila odgovor na proturječnosti između ideala i stvarnosti, naučavanja i života.

Što se tiče teologije kojom se vodio pokret ili proces nazvan reformacijom, biskup Berić je istaknuo određene činjenice: „The Reformation testifies to the God of Israel, the God who "has redeemed me, a lost and condemned creature, saved me at great cost from sin, death, and the power of the devil---not with silver or gold, but with his holy and precious blood and his innocent suffering and death."Reformacija svjedoči o Bogu Izraela, Bog koji 'me je otkupio, spasio osude i izgubljene duše, od grijeha, smrti, i moć đavla, ne srebrom ili zlatom, već s njegovom svetom i dragocjenom krvi i njegovom nevinom patnjom i smrti'. The Reformation testifies to Christ.Reformacija svjedoči Krista. On je Bog koga smo vidjeli licem u lice, i po njemu je naš život očuvan. Naše je blago objava Biblije da milošću smo spašeni, po vjeri. To ne dolazi od nas, to je dar Božji.“

Pitanje ekumenizma

Ekumenski put, rad za zbližavanje svih kršćanskih Crkava, u luteranskoj zajednici je jasan. Cilj je ostvariti jedinstvo u različitosti kršćanskih Crkava. Na tome putu čovjeka vodi djelatna Božja riječ koja inicira da se ispuni ono što Bog od čovjeka očekuje.

„Svi smo mi jedno u Kristu i to mora živjeti u srcu svakog kršćanina i biti ključ koji otvara vrata dijalogu, razumijevanju i nadi koji nas približava Kristu i pokazuje da smo njegovi apostoli mira, ljubavi, pravde vjere i jedinstva“, rekao je gospodin Berić istaknuvši kako se na tim mislima, to jest temeljima, priprema i Svjetski luteranski savez koji će tijekom 2017. obilježiti traženje puta ekumenskog kretanja

Inače, luteranske Crkve su u Europi pozvane na dijalog s ostalim Crkvama, a posebna pozornost se daje razvoju ekumenizma kao doprinosa zajedništvu općenito, ali i duhovnom zajedništvu. Biskup Berić je dodao i to kako je uloga svake Crkve pomoći u zajedničkom razvoju društva i djelovanju za dobrobit svih uopće.

Nema razloga za slavlje

Unatoč dobrim ekumenskim stremljenjima koja donosi okrugla obljetnica, katolički stav o reformaciji je prilično jasan. Obilježavanje da, a razloga za slavlje te velike obljetnice nema.

„Katolici nemaju razloga slaviti početak reformacije“, potvrdio je to još u travnju 2016. pročelnik Kongregacije za nauk vjere kard. Gerhard Ludwig Müller. „Ako smo uvjereni da je Božanska Objava sačuvana cjelovita i nepromijenjena kroz Sveto pismo i tradiciju, kroz nauk vjere, kroz sakramente, kroz Hijerarhiju Crkve koju definira božansko pravo i sakrament svetog reda, ne možemo prihvatiti da postoji opravdan razlog za odvajanje od Crkve“, rekao je kard. Müller u razgovoru sa španjolskim novinarom.

Također, ako se svemu doda činjenica kako su nakon Lutherova čina, osim teoloških razlika, uslijedila desetljeća – da ne kažemo stoljeća – pokolja, sukoba i ratova na europskom tlu koji su okvirno završili tek 1648. potpisivanjem Vestfalskog mira (a krvoprolića je još dugo bilo), zaista nema razloga za slavlje.

Tko su luterani?

Luteranski protestanti su prva Crkva reformacije 16. st. Evangelička Crkva ima svoje početke u njemačkim područjima. Luther je začetnik protestantske reformacije koja se vrlo brzo proširila diljem Sjeverne kao i Srednje Europe. Skandinavija i Baltik postali su većinski luteranski. Njemački i srednjoeuropski prostori bili su podijeljeni. Luteranski protestanti, kalvinisti i rimokatolici su počeli živjeti jedni pored drugih, a kalvinisti i anglikanci stvarati i Novi svijet donijevši slobodu vjere i poduzetnički duh.

Evangelička (luteranska) Crkva u Hrvatskoj je priznata vjerska zajednica. U nekim europskim zemljama su Evangelička i reformirana Crkva ujedinjene, dok u Hrvatskoj postoje bliske veze.