Sv. Clelia Barbieri

 

13. srpnja

Clelia je rođena 1847. u Bolonji u Italiji. Roditelji su joj bili različita podrijetla. Majka joj je bila Giacinta Nannetti iz poznate i bogate obitelji, a otac Giuseppe Barbieri iz najsiromašnije četvrti. Budući da je majka prihvatila svojega supruga, prešla je iz ugodne kuće u dom svojega svekra kako bi živjela sa svojim suprugom, što je za to vrijeme bio veliki skandal.

Clelia je odmalena pokazivala sklonost ka duhovnosti, a, prema kazivanjima njezine majke, jednom je i pitala kako može postati svetica. Tijekom velike epidemije kolere otac joj je umro kad je imala samo osam godina, pa se zajedno s majkom brinula o mlađoj sestri. Nakon očeve smrti preselili su u jednu komforniju kuću bliže župnom uredu, što je utjecalo na duhovni razvoj male Clelije. Duge molitve i kontemplacija u mjesnoj crkvi nisu joj bili strani ni nakon naporna rada. Postojala su samo dva mjesta gdje bi ju netko mogao vidjeti – u kući gdje je šila i pomagala i u crkvi gdje se molila.

U to vrijeme prva pričest se uobičajeno dobivala u nešto kasnijoj dobi nego danas, ali je Clelia pričešćena kao 11-godišnjakinja.

S 14 godina stupila je u mjesni pokret kršćanskih radnika koji su proučavali Bibliju i podučavali katekizam pri župi. Ubrzo je postala asistentica učitelja u toj udruzi, pa joj je mjesni župnik ponudio sudjelovanje u odgoju mlađih vjernica. S obzirom na siromaštvo i solidnu izobrazbu, do 17. godine imala je nekoliko bračnih ponuda, ali ih je sve odbila te odlučila živjeti posvećenim životom.

Kada je imala 21 godinu, osnovala je redovničku skupinu Male sestre Gospe od Plača koja je pomagala bolesnima i siromašnima, a čije se članice zavjetuju na siromaštvo, čistoću poslušnost i život po evanđeoskim načelima. Zajednica je dobila papinsko odobrenje za djelovanje. Nažalost, 13. srpnja 1870., dvije godine nakon osnutka novog reda, Clelia je preminula od tuberkuloze koju je dobila radeći s bolesnima i siromašnima. Tako je postala najmlađa utemeljiteljica nekog od redova u Katoličkoj Crkvi.

Red koji je osnovala danas djeluje u 35 kuća u Italiji, Indiji, Tanzaniji i Brazilu te ima oko 300 časnih sestara.

Blaženom je proglašena 1968., a svetom 9. travnja 1989. na Trgu sv. Petra u Vatikanu zbog zasluga u radu s najpotrebitijima i izuzetnog duhovnog života prožetog mističnim iskustvima.