Kršćani u grotlu sedmogodišnjeg sirijskog sukoba

Sredinom ožujka 2018. Sirija je ušla u osmu godinu rata, i baš kada se činilo da sukob jenjava dogodio se napad koji su SAD, Velika Britanija i Francuska poduzeli 14. travnja na kemijska postrojenja. Tako se Sirija ponovno našla u svjetskim medijima...

Početkom travnja britanska nevladina organizacija Sirijski opservatorij za ljudska prava, objavila je najnovije brojke o stradalima u Siriji.

Oni procjenjuju da je građanski rat u ovoj zemlji od njegova početka 2011. do danas odnio više od pola milijuna života, dok je identificiranih i registriranih žrtava 353 935.

Trenutno su u žiži svjetske javnosti turska invazija na sjeverna područja zemlje koje drže Kurdi te akcija u kojoj vladine snage pokušavaju osvojiti posljednja uporišta pobunjenika oko Damaska pri čemu se oko 400 000 civila nalazi „zarobljeno“ u područjima, pod pretežno, upravom različitih terorističkih frakcija.

Zamršenu i naizgled nerješivu sirijsku „matematičku formulu“ dodatno su zakomplicirali raketni napadi velikih sila na „sirijska kemijska postrojenja“.

Poginuli i izbjeglice

Sedmogodišnji rat u Siriji ostavio je 12 milijuna ljudi bez krova nad glavom i učinio ih izbjeglicama. Riječ je o jednom od najkrvavijih sukoba ikada koji je prouzročio najveću humanitarnu krizu koju moderni svijet pamti. Ne smije se zaboraviti i činjenica da su terorističke skupine, svaka na svome području, provele genocid nad kršćanskim stanovništvom.

Iako je Islamska država doživjela poraz, podsjetimo i to da se skoro svakodnevno iz pobunjeničke enklave u okolici Damaska ispaljuju granate koje selektivno padaju po kršćanskim i šiitskim četvrtima glavnoga grada.

Zbog rata čak pola milijuna sirijskih kršćana, koji su činili 10 % ukupne populacije, moralo je napustiti svoje domove. Zbog političke korektnosti na internetu je nemoguće naći približnu brojku poginulih kršćana, bilo vojnika ili civila. Međutim, samo tijekom 2017. živote je izgubilo više od 10 000 sirijskih civila, i to u godini kada je poražena Islamska država te je rat izgubio na intenzitetu.

Danas su ulozi oko Sirije povećani te se ne zna što budućnost nosi. Čitava situacija podsjeća na Kubansku krizu 1962. kada je svijet bio na rubu Trećeg svjetskog rata i nuklearnog holokausta.

Europska unija je zakazala u Siriji

Na tom je tragu u Europskom parlamentu u Bruxellesu od 10. do 12. travnja održana konferencija pod nazivom Budućnost demokracije u Siriji. Ona je, u organizaciji zaklade Sallux Europskog kršćanskog političkog pokreta, okupila europarlamentarce, predstavnike nevladinog sektora koji prate događanja u Siriji, ali i predstavnike pristigle iz Demokratske Federacije Sjeverne Sirije, koji su europarlamentarce upoznali sa stvarnim stanjem na terenu, posebice u svjetlu posljednjih događanja.

 „Svjedočili smo jednom masakru za drugim. U posljednjih sedam godina rata u Siriji, vidjeli smo ono najgore od rata te smo još uvijek suočeni s najvećom humanitarnom krizom u novijoj povijesti svijeta“, rekla je hrvatska zastupnica Marijana Petir na konferenciji te dodala: „Europska je unija zakazala u Siriji, zajedno s cijelom međunarodnom zajednicom“. Petir pojašnjava kako je EU propustila upotrijebiti sve mehanizme koji joj stoje na raspolaganju, a trebala je jer, kako ističe, „svako kršenje ljudskih prava, svako ugrožavanje nevinih života, svaka bomba i svaki napad na civile, svaki čin mučenja i nasilja koji se događa bilo gdje u svijetu, je i naša briga“.

„Šutnja je također ratni zločin. EU nije šutjela, ali njezine reakcije toliko puta su ostale samo puste riječi na papiru. A puke riječi nisu dovoljne jer Sirija i njezini građani zaslužuju mir“, rekla je zastupnica Petir apelirajući na EU da kada je Sirija u pitanju zauzme snažan stav i postavi zaštitu civila kao apsolutni prioritet, rekavši kako osiguranje mira i sigurnosti u Siriji mora biti preduvjet vanjske politike Unije.

Cipar: Muslimanski imigranti nasrnuli na crkvu

U srijedu, 4. travnja 2018., u Nikoziji na Cipru za vrijeme večernje molitve 20-ak muslimanskih migranata napalo je pravoslavnu crkvu Sv. Marije i vjernike koji su bili u njoj.

 

Većina kršćana su bili u crkvi kada su muslimanski migranti došli, počeli uzvikivati psovke protiv kršćana te tući one koji su se nalazili na stepeništu.

Prema policijskom izvješću jedan od muslimana je imao oruđe, pijuk, kojim je pokušavao udariti zatečene kršćane.

Napadači su se brzo izgubili kada su došli policajci koje su pozvali vjernici iz crkve.

Cipar, otok podijeljen na dva dijela, grčki i turski, do sada nije zaokupljao pozornost javnosti, barem kada je riječ o križnom putu kršćana danas. Kako vidimo nekontrolirana migracija, protiv koje se ne smije ni govoriti, polako uzima danak i u onim sredinama koje su do sada bile mirne. Postavlja se pitanje koliko će još Europa primiti migranata iz država koje uopće nisu u ratu te jesu li napadi na crkve i kršćane na Starom kontinentu budućnost?