utorak, 7. siječnja 2020.

Mali povratnici u Ninivu ponovno sanjaju svoj san


Desetogodišnja djevojčica Helda Khalid Hakob Hindi, koja se sa svojim roditeljima vratila u Ninavsku dolinu, ponovno sanja svoj san, iako nije zaboravila sve što se događalo na tom prostoru za vrijeme okupacije Islamske države.
Helda i njena obitelj – mama, tata i mlađi brat, nedavno su se vratili u Qaraqosh u iračkoj Ninivskoj dolini, nakon što su proveli tri godine u izbjeglištvu u Kurdinstanu. Živo pamti noć 6. kolovoza 2014., kada su bezumnici Islamske države zauzeli njezin grad, a kršćanske obitelji primorale na bijeg.

Novi život s mislima na stari

„Zvona su zvonila na uzbunu u našoj ulici te smo morali pobjeći napuštajući pakao nasilja i terorizma. Otišla sam plačući i bez nade da ću se ikada vratiti u svoj grad, u svoj školu; da ću ikada više vidjeti svoje prijatelje. Nismo imali uopće predstavu koliko dugo ćemo morati izbivati iz svoga mjesta. Dani su prolazili, a mi smo živjeli u strahu i tragediji dok se nismo naviknuli na to“, opisala je Helda svoj život nakon dolaska Islamske države.
U međuvremenu, podignuta je nova škola za izbjeglice i ona ju je počela pohađati, a obitelj je započela novi život. Ipak, djevojčica je zapamtila: „Bila sam tužna, jer sam još uvijek gajila nadu da ću se vratiti u svoju staru školu. No stekla sam nove prijatelje. I danas, Božjom milošću, vratili smo se u naš grad i ja sam ponovno u svojoj staroj školi među svojim starim prijateljima.“

Bog ih nije napustio

Život u izbjeglištvu bio je težak, osobito za ponosnu djevojčicu kakva je Helda koja kaže: „Osjetili smo se poniženo kada smo primili humanitarnu pomoć, jer nikada nismo mogli mislili da će doći dan kada ćemo postati kao oni koji prose, potlačeni ljudi, bez snage i moći.“
„Imali smo samo Boga i nikada nismo prestali vjerovati u njegovu moć i milost za sve oni koji pate u Iraku i diljem svijeta. Kad god smo mu se utekli u molitvi s vjerom, osjetili bismo radost i bezgranično pouzdanje. Moja obitelj, prijatelji i rodbina nikada nije imala osjećaj da nas je Bog napustio. Koliko god gledam u prošlost mogu vidjeti da je Bog uvijek bio uz mene. On je svuda sa mnom i ja se uvijek trudim imati sa sobom sliku Isusa Krista i Bibliju“, kaže djevojčica Helda koja je poput mnoge djece u ratom zahvaćenim područjima, morala, takoreći, preko noći odrasti.
Također dodaje kako nekada, gledajući slike rata i terorizma, pomisli kako bi trebala napustiti svoj rodni Irak, ali onda, veli, moli Boga da ju spasi te se osjeća utješenom.
„Iskreno, nisam sigurna u svoju budućnost ovdje u Iraku. Željela bih otići sa svojom obitelji ako nastavimo trpjeti rat i progone… Koliko dugo nam je potrebno da bismo bili sigurni ovdje? Moja poruka Zapadu je da učine sve što je moguće kako bi dali potporu kršćanima u Iraku jer smo blizu nestanku na ovim prostorima. Pomozite nam. Imajte samilosti i nagradit će vas Onaj koji stoluje na nebesima“, poručila je djevojčica Helda čiji su snovi sazdani od crtanja, glazbe, pjevanja, glume… a nada se da će, uz pomoć Božju, postati zubarica kako bi mogla služiti svojoj zajednici i državi.

Zvona slobode

Kako su zvona upozoravala na opasnost kada je Islamska država nadirala tako su crkvena zvona povratkom kršćana ponovno progovorila. Danas se služe mise, kršćani se polako vraćaju, ali oni koji imaju iskustva s ratnim strahotama znaju da se nikada neće svi vratiti niti će sve opet biti isto.
Podsjetimo, u utorak, 18. listopada 2016., iračka vojska uz pomoć kurdistanskih postrojbi oslobodila je grad Qaraqosh u kojem je do 2014. živjela gotovo četvrtina iračkih kršćana. Više od 50 000 stanovnika grada i okolice moralo je pobjeći nakon što je kontrolu nad njim preuzela Islamska država. Većina je pobjegla u susjedni Erbil. Oslobođenje Qaraqosha bio je dio veće operacije oko Mosula, jednog od najvećih uporišta islamista na sjeveru Iraka.
Kako je rekla djevojčica Helda, sada predstoji velika borba za povratak i opstanak kršćana u njihovim drevnim postojbinama.


Eritreja: Režim zabranjuje socijalnu djelatnost kršćana

Stanje kršćana u Eritreji sve je gore. Tijekom siječnja državni službenici su naredili zatvaranje pet katoličkih klinika koje su djelovale u više gradova.

U Asmari je zatvoreno malo sjemenište te više škola Pravoslavne Crkve, kao i neke muslimanske organizacije. Već je zatvaranje jednog muslimanskog instituta krajem listopada prošle godine izazvalo prosvjede studenata, koji su ugušeni u krvi. Na to je stanje, u razgovoru za agenciju Fides, upozorio don Mussie Zerai, svećenik iz eparhije u Asmari, koji je već godinama kapelan za Eritrejce u Europi.
 „Režim je u Eritreji počeo progoniti vjernike, a posebno Katoličku Crkvu. Cilj je jasan; žele pokušati spriječiti utjecaj na društvo, ali ne tako da zabrane bogoštovlje, nego socijalne aktivnosti. Još od 1995. u zemlji je na snazi zakon na temelju kojega sve aktivnosti može obavljati samo država. Ta norma do sada nije bila strogo primjenjivana i nije ozbiljno pogađala mrežu usluga koje su pružali kršćani i muslimani. Ali, posljednjih je mjeseci došlo do pogoršanja“, rekao je don Mussie.
Prema njegovim riječima, u Xoroni je, primjerice, zatvoren jedini dispanzer koji je bio u funkciji, a kojim su upravljali katolici. „Isto su tako u još dva mjesta vlasti zabranile djelovanje katoličkih centara zdravstvene zaštite tvrdeći da su nepotrebni, jer postoje oni državni“, kazao je svećenik.
Međutim, javne bolnice i institucije u Eritreji ne funkcioniraju. Prema informacijama one nemaju lijekova, ne mogu obavljati operacije jer nemaju odgovarajućega pribora, a često ni električne energije.


"Umjereni teroristi" ubijaju kršćansku djecu

Takozvani "umjereni pobunjenici" iz Istočne Goute u predgrađima Damaska koriste vojnu pat poziciju i redovito granatiraju civilne četvrti Damaska, najčešće područje šiitskog svetišta Sayyidah Zaynab te različite kršćanske četvrti glavnoga grada.

Tako su teroristi 22. siječnja granatirali kršćansku četvrt Bab Touma. U napadu s više projektila ubijeno je devet civila, a ranjena je 21 osoba, od kojih su većina djeca. Među ubijenima je djevojka Rita Nidal Al-Eid (17), još dva tinejdžera i trogodišnji dječak. Od devetero ubijenih osmero je kršćana.
Projektili su precizno gađali nekoliko palača i mjesta štovanja, što je nanijelo štetu nekim crkvama, što se već dogodilo posljednjih tjedana.
Kao odgovor na terorističke napade, vladine postrojbe su provele precizne napade na područja iz kojih su teroristi gađali kršćansku četvrt u Damasku. Nažalost, zbog zgusnutog naselja vladine postrojbe nisu u mogućnosti osloboditi tu četvrt od terorista te je nastala pat pozicija koja traje više godina.
Apostolski nuncij u Damasku kardinal Mario Zenari je za medije rekao kako sukobi u Siriji i dalje traju, iako je poraz doživjela Islamska država. Prema kardinalu posljednjih nekoliko tjedana situacija u Damasku je sve kritičnija, prije svega zbog minobacačkih i raketnih napada na civilne četvrti.
U prošlosti se prijestolnica mogla smatrati mirnijom. No, odnedavno su se granatiranja značajno povećala i mete su uglavnom nesunitske četvrti i bogomolje.
Kršćani u Siriji imaju svoje naoružane kršćanske milicije samo na sjeveroistoku Sirije, dok su na području pod kontrolom vlade integrirani u sirijsku vojsku.
Nažalost, vijest o ovom napadu nije prenijela gotovo nijedna zapadna agencija, osim nekih manjih kršćanskih portala koji prate rat i situaciju u kojoj su se našli sirijski kršćani.

 

Nema komentara:

Objavi komentar