Desetogodišnja djevojčica Helda Khalid Hakob Hindi, koja se sa svojim
roditeljima vratila u Ninavsku dolinu, ponovno sanja svoj san, iako nije
zaboravila sve što se događalo na tom prostoru za vrijeme okupacije Islamske
države.
Helda i njena obitelj – mama, tata i mlađi brat, nedavno su se vratili
u Qaraqosh u iračkoj Ninivskoj dolini, nakon što su proveli tri godine u
izbjeglištvu u Kurdinstanu. Živo pamti noć 6. kolovoza 2014., kada su bezumnici
Islamske države zauzeli njezin grad, a kršćanske obitelji primorale na bijeg.
Novi život s mislima na
stari
„Zvona su zvonila na uzbunu u našoj ulici te smo morali pobjeći
napuštajući pakao nasilja i terorizma. Otišla sam plačući i bez nade da ću se
ikada vratiti u svoj grad, u svoj školu; da ću ikada više vidjeti svoje
prijatelje. Nismo imali uopće predstavu koliko dugo ćemo morati izbivati iz
svoga mjesta. Dani su prolazili, a mi smo živjeli u strahu i tragediji dok se
nismo naviknuli na to“, opisala je Helda svoj život nakon dolaska Islamske
države.
U međuvremenu, podignuta je nova škola za izbjeglice i ona ju je počela
pohađati, a obitelj je započela novi život. Ipak, djevojčica je zapamtila:
„Bila sam tužna, jer sam još uvijek gajila nadu da ću se vratiti u svoju staru
školu. No stekla sam nove prijatelje. I danas, Božjom milošću, vratili smo se u
naš grad i ja sam ponovno u svojoj staroj školi među svojim starim
prijateljima.“
Bog ih nije napustio
Život u izbjeglištvu bio je težak, osobito za ponosnu djevojčicu kakva
je Helda koja kaže: „Osjetili smo se poniženo kada smo primili humanitarnu
pomoć, jer nikada nismo mogli mislili da će doći dan kada ćemo postati kao oni
koji prose, potlačeni ljudi, bez snage i moći.“
„Imali smo samo Boga i nikada nismo prestali vjerovati u njegovu moć i
milost za sve oni koji pate u Iraku i diljem svijeta. Kad god smo mu se utekli u molitvi s
vjerom, osjetili bismo radost i bezgranično pouzdanje. Moja obitelj, prijatelji
i rodbina nikada nije imala osjećaj da nas je Bog napustio. Koliko god gledam u
prošlost mogu vidjeti da je Bog uvijek bio uz mene. On je svuda sa mnom i ja se
uvijek trudim imati sa sobom sliku Isusa Krista i Bibliju“, kaže djevojčica
Helda koja je poput mnoge djece u ratom zahvaćenim područjima, morala, takoreći,
preko noći odrasti.
Također dodaje kako nekada, gledajući slike rata i terorizma, pomisli
kako bi trebala napustiti svoj rodni Irak, ali onda, veli, moli Boga da ju
spasi te se osjeća utješenom.
„Iskreno, nisam sigurna u svoju budućnost ovdje u Iraku. Željela bih
otići sa svojom obitelji ako nastavimo trpjeti rat i progone… Koliko dugo nam
je potrebno da bismo bili sigurni ovdje? Moja poruka Zapadu je da učine sve što
je moguće kako bi dali potporu kršćanima u Iraku jer smo blizu nestanku na ovim
prostorima. Pomozite nam. Imajte samilosti i nagradit će vas Onaj koji stoluje
na nebesima“, poručila je djevojčica Helda čiji su snovi sazdani od crtanja,
glazbe, pjevanja, glume… a nada se da će, uz pomoć Božju, postati zubarica kako
bi mogla služiti svojoj zajednici i državi.
Zvona slobode
Kako su zvona upozoravala na opasnost kada je Islamska država nadirala
tako su crkvena zvona povratkom kršćana ponovno progovorila. Danas se služe
mise, kršćani se polako vraćaju, ali oni koji imaju iskustva s ratnim
strahotama znaju da se nikada neće svi vratiti niti će sve opet biti isto.
Podsjetimo, u utorak, 18. listopada 2016., iračka vojska uz pomoć
kurdistanskih postrojbi oslobodila je grad Qaraqosh u kojem je do 2014. živjela
gotovo četvrtina iračkih kršćana. Više od 50 000 stanovnika grada i okolice
moralo je pobjeći nakon što je kontrolu nad njim preuzela Islamska država.
Većina je pobjegla u susjedni Erbil. Oslobođenje Qaraqosha bio je dio veće
operacije oko Mosula, jednog od najvećih uporišta islamista na sjeveru Iraka.
Kako je rekla djevojčica Helda, sada predstoji velika borba za povratak
i opstanak kršćana u njihovim drevnim postojbinama.
Eritreja: Režim
zabranjuje socijalnu djelatnost kršćana
Stanje kršćana u Eritreji sve je gore. Tijekom siječnja državni
službenici su naredili zatvaranje pet katoličkih klinika koje su djelovale u
više gradova.
U Asmari je zatvoreno malo sjemenište te više škola Pravoslavne Crkve,
kao i neke muslimanske organizacije. Već je zatvaranje jednog muslimanskog
instituta krajem listopada prošle godine izazvalo prosvjede studenata, koji su
ugušeni u krvi. Na to je stanje, u razgovoru za agenciju Fides, upozorio don Mussie
Zerai, svećenik iz eparhije u Asmari, koji je već godinama kapelan za
Eritrejce u Europi.
„Režim je u Eritreji počeo
progoniti vjernike, a posebno Katoličku Crkvu. Cilj je jasan; žele pokušati
spriječiti utjecaj na društvo, ali ne tako da zabrane bogoštovlje, nego
socijalne aktivnosti. Još od 1995. u zemlji je na snazi
zakon na temelju kojega sve aktivnosti može obavljati samo država. Ta norma do
sada nije bila strogo primjenjivana i nije ozbiljno pogađala mrežu usluga koje
su pružali kršćani i muslimani. Ali, posljednjih je mjeseci došlo do pogoršanja“,
rekao je don Mussie.
Prema njegovim riječima, u Xoroni je, primjerice, zatvoren jedini
dispanzer koji je bio u funkciji, a kojim su upravljali katolici. „Isto su tako
u još dva mjesta vlasti zabranile djelovanje katoličkih centara zdravstvene
zaštite tvrdeći da su nepotrebni, jer postoje oni državni“, kazao je svećenik.
Međutim, javne bolnice i institucije u Eritreji ne funkcioniraju. Prema
informacijama one nemaju lijekova, ne mogu obavljati operacije jer nemaju
odgovarajućega pribora, a često ni električne energije.
"Umjereni
teroristi" ubijaju kršćansku djecu
Takozvani "umjereni pobunjenici" iz Istočne Goute u
predgrađima Damaska koriste vojnu pat poziciju i redovito granatiraju civilne
četvrti Damaska, najčešće područje šiitskog svetišta Sayyidah Zaynab te
različite kršćanske četvrti glavnoga grada.
Tako su teroristi 22. siječnja granatirali kršćansku četvrt Bab Touma.
U napadu s više projektila ubijeno je devet civila, a ranjena je 21 osoba, od
kojih su većina djeca. Među ubijenima je djevojka Rita Nidal Al-Eid (17), još dva tinejdžera i trogodišnji dječak. Od
devetero ubijenih osmero je kršćana.
Projektili su precizno gađali nekoliko palača i mjesta štovanja, što je
nanijelo štetu nekim crkvama, što se već dogodilo posljednjih tjedana.
Kao odgovor na terorističke napade, vladine postrojbe su provele
precizne napade na područja iz kojih su teroristi gađali kršćansku četvrt u
Damasku. Nažalost, zbog zgusnutog naselja vladine postrojbe nisu u mogućnosti
osloboditi tu četvrt od terorista te je nastala pat pozicija koja traje više
godina.
Apostolski nuncij u Damasku kardinal
Mario Zenari je za medije rekao kako sukobi u Siriji i dalje traju, iako je
poraz doživjela Islamska država. Prema kardinalu posljednjih nekoliko tjedana
situacija u Damasku je sve kritičnija, prije svega zbog minobacačkih i raketnih
napada na civilne četvrti.
U prošlosti se prijestolnica mogla smatrati mirnijom. No, odnedavno su
se granatiranja značajno povećala i mete su uglavnom nesunitske četvrti i
bogomolje.
Kršćani u Siriji imaju svoje naoružane kršćanske milicije samo na
sjeveroistoku Sirije, dok su na području pod kontrolom vlade integrirani u
sirijsku vojsku.
Nažalost, vijest o ovom napadu nije prenijela gotovo nijedna zapadna agencija, osim nekih manjih kršćanskih portala koji prate
rat i situaciju u kojoj su se našli sirijski kršćani.
Nema komentara:
Objavi komentar