Kršćani koji su živjeli za druge tijekom 2017.

Početak nove i završetak stare godine izvrsna je prigoda za analiziranje jednog razdoblja. Tijekom protekle 2017., kao i u posljednja dva tisućljeća, mnogi su kršćani dali svoje živote za druge, ili su se posvetili širenju Božje ljubavi svojim nesebičnim svakodnevnim pomaganjem najpotrebnijima...

U rubrici Križnim putem kršćana danas donosimo istinska svjedočenja ljubavi za druge koja su najbolje opisana Isusovim riječima „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Tko su „Majke Terezije“ današnjeg vremena? Tko su svjedoci istinskog milosrđa i bezuvjetne ljubavi prema drugima, osobito za one najpotrebnije?

Ignacio Echeverría, junak londonskih napada

Na prvom mjestu stavljamo Ignacija Echeverríju. Svijet ga pamti kao „skejtbord junaka“ za vrijeme terorističkih napada u Londonu. Ovaj, 39-godišnji uposlenik banke, nije oklijevao suočiti se s jednim od terorista za vrijeme napada kod Londonskog mosta 3. lipnja 2017., koristeći jednu od svojih atletskih strasti: skejtbord.

Mogao je nastaviti svoj put i pobjeći poput tolikih drugih ljudi, ali se suočio s teroristom spasivši živote nekolicine.

Ignacio je bio član Katoličke akcije i veliki sportaš. Ostavio je svoju rodnu Španjolsku kako bi radio kao analitičar HSBC-a gdje je sprečavao pranje novca.

O. Gaetano Nicosia, „anđeo gubavaca“

Na drugom je mjestu o. Gaetano Nicosia, misionar, koji je stigao u Makao 1963. kako bi skrbio za gubavce koji su se sklonili na otok Coloane. O. Nicosia je rođen u Italiji 1915. Već 1935. započeo je misionarski rad među kineskim zajednicama u Hong Kongu, Makau i kineskoj provinciji Guangdong sve dok ga komunisti nisu protjerali iz kopnene Kine 1950.

Nakon zamolbe mjesnog biskupa od 1963. počeo je živjeti s gubavcima, napuštenima, siromašnima pronalazeći im osnovne medicinske potrepštine, liječnike, medicinske sestre. Tako je živio sve do svoje duboke starosti 2011. Osim toga obnavljao je kuće, dovodio električnu energiju te gradio škole te crkvu.

Napustio je misiju šest godina prije svoje smrti, a na otoku nije bilo više ljudi s Hansenovom bolesti. O. Nikosia umro je u Hong Kongu 6. studenoga 2017., u dobi od 102 godine.

S. Sudha Varghese, osloboditeljica „nedodirljivih“

U Indiji je poznata kao „Nari Gunjan“ ili „Glas ženâ“. Njezin je rad omogućio oslobađanje mnogih mušara i dalita, to jest „nedodirljivih“ u indijskoj državi Bihar, posebice žena koje su doživljavale seksualno zlostavljanje. Prema čudnom kastinskom sustavu nedodirljivi nisu imali prilike ići u školu. Djevojčice su često imale ugovorene brakove u dobi od 10 godina. Bavili su se hvatanjem štakora i nisu imali kontakta s višim kastama.

S. Sudha, rođena 1949. u bogatoj obitelji iz Kerale, razbila je taj začarani krug stvarajući mrežu formacijskih centara za djevojke. Sestra, koja je živjela kao dalit, više od dva desetljeća, svoj dobrotvorni rad obogatila je i s centrima za učenje. Još uvijek dobiva prijetnje smrću, ali je to ne ometa u radu.

S. Marta Mya Thwe, „Majka Terezija iz Burme“

Svi ju poznaju kao „Majku Tereziju Burme“, ali njezino pravo ime je Marta Mya Thwe. Ona je sestra iz Kongregacije Sv. Josipa od Ukazanja. Posvetila je svoj život oboljelim od AIDS-a. Tijekom posljednja tri desetljeća njezin rad u pokrajini Mon radikalno je promijenio očekivano trajanje života oboljelih od AIDS-a, a koji nisu dobili odgovarajuću skrb ili su pretrpjeli protjerivanje iz vlastite obitelji i društva.

Godine 2002. utemeljila je zdravstveno središte Ogledalo milosrđa, koje nudi mjesto za boravak, hranu, lijekove, obrazovanje i profesionalnu formaciju siročadi i žrtava AIDS-a.

Henri Burin des Roziers

Francuski dominikanac koji je preminuo 26. studenog 2017. u Parizu bio je veliki borac za prava ugroženih. Stigao je 1978. u Brazil kako bi radio u jednom biskupijskom tijelu koje je trebalo brinuti za zemljoradnike.

Zajedno s ostalim dominikancima, „Frei Henri“, kako je poznat u Brazilu, postao je odvjetnik za radnike koji su bili nepravedno zatvoreni ili mučeni, kao i za obitelji ubijenih radnika na terenu. Za života glava mu je bila ucijenjena na 15 000 dolara. Tijekom 2005. ubijena je njegova prijateljica američka misionarka s. Dorothy Stang (73) koja je radila na istom poslu. Zahvaljujući radu francuskog dominikanca mnogi su potlačeni dočekali pravdu.

O. Christopher Hartley i voda za Etiopiju

Christopher Hartley, rođen je 1959. u Londonu, u anglo-španjolskoj obitelji, godinama je radio s Majkom Terezijom iz Kalkute. Borio se desetljećima za zdravlje i dostojanstvo tisuća ljudi, od kojih je većina muslimana, u zemljama koje nikad prije nisu vidjele kršćanskog misionara.
Nakon što viđao kako ljudi umiru od infekcija pokrenuo je projekt koji će pomoći u rješavanju dugoročnog problema: stvaranje sustava za filtriranje vode za rijeku Wabi Shebelle. Ovaj projekt spašava živote desetaka tisuća ljudi.

S. Rafaela Wlodarczak, majka siročadi

S. Rafaela Wlodarczak je poljska časna sestra koja je 1968. za vrijeme palestinsko-izraelskog rata pomagala siročad. Uz pomoć drugih sestara otvorila je Kuću mira na Maslinskoj gori u Jeruzalemu. To je mjesto uskoro bilo premalo za sve. Potom još jedna Kuća mira napravljena za bolesne djece u gradu Betlehemu.

Krajem 2017. točnije 8. prosinca, Kuća mira ušla je u pola stoljeća postojanja. Mjesto se transformiralo iz sirotišta, bolnice i utočišta u zdanje u kojem se može obrazovati za budućnost. Prošlog lipnja, s. Rafaela je od pape Franje dobila križ Pro Ecclesia et Pontifice za svoj predani humanitarni rad.

 S. Rosemary Nyirumbe, budućnost dječaka-vojnika u Ugandi DR

S. Rosemary je čak i CNN prozvao junakinjom godine s obzirom da je donijela budućnost za više od 2 000 žena, žrtava zlostavljanja i nasilja u Ugandi.

Sve je počelo prije 16 godina kada je ona otvorila vrata samostana u kojem je djelovala za sve kojima je trebala pomoć. Neke su žene bile trudne nakon silovanja, druge su pretrpjele nasilje, a tu su se sakrili i djeca vojnici. Zajedno sa skloništem, sestra Rosemary im je dala i budućnost. Neki su postali profesionalni kuhari, drugi šnajderi. Danas su mnogi učitelji ili krojačice, među najuglednijima u zemlji. Diljem svijeta postale su poznate s prodajom svijetlih i šarenih torbica izrađenih od limenki koje su neke holivudske zvijezde plaćale i po 5 000 dolara.

O. Paolo Cortesi i rizik prihvaćanja izbjeglica

Misionar Paolo Cortesi izabran je kao osoba godine u Bugarskoj. Tako je prvi put tamo odobreno priznanje osobi koja nije iz te zemlje (o. Cortesi je Talijan). Pozdravljajući prijedlog pape Franje, otac Cortesi je primio obitelj sirijskih izbjeglica u svoju župu, u gradu Belene. Njegova odluka razljutila je lokalne radikalne skupine, koje su prijetile da će ga ubiti što ga nije pokolebalo u njegovu radu.

Princ La Rochefoucauld-Montbel

I na kraju posljednji, ali ne ni najmanje zaslužni: Dominique de La Rochefoucauld-Montbel, iz Malteškog reda, koordinira jednu od najvećih humanitarnih organizacija na planetu. Međutim o tome se malo zna.

U Sredozemnom moru u posljednjih devet godina ova institucija spasila je živote 53 712 ljudi s Bliskog istoka i Afrike koji su krenuli na opasnu avanturu tražeći bolju budućnost u Europi.
Dominique je princ, član jedne od najstarijih obitelji francuskog plemstva, posvećuje svoj život kršćanskoj pomoći najpotrebnijima.

Statistike njegovih koordinacijskih radova su dojmljive: poduzelo je 2 000 projekata pomoći u 120 zemalja, sa 100 000 volontera kojima je potpomognuto 25 000 stalnih zaposlenika.
Tijekom prošle godine, oni su se brinuli za više od 1,6 milijuna ljudi u jednom od 435 centara. Na sjeveru Iraka, na primjer, pruža skrb za izbjeglice u Dohuku, Erbilu i Ninevi, a upravlja mobilnim klinikama koje mu omogućuju doći do najudaljenijih gradova.