Zenica je grad od 110 000 stanovnika na rijeci
Bosni, zajedno sa svojih pet katoličkih župa, svojevrsno sjecište putova.
Želite li ići na sjever zemlje, ili pak u Hrvatsku, zasigurno ćete morati proći
kroz mjesto koje se „sjedinilo“ sa svojom željezarom, nogometnim stadionom Bilino Polje na kojem igra reprezentacija BiH, Kazneno
popravnim domom te brojnim drugim znamenitostima... Želite li pak sa sjevera
BiH na jug, opet ćete proći kroz Grad čelika.
Nažalost, s glavne magistrale, koja prolazi kroz
Zenicu, teško je uočiti župnu crkvu Sv. Josipa jer je, s jedne strane, u
potpunosti okružena visokim betonskim neboderima dok je s druge zaklanja brdo.
Naravno, rezultat je to nakaradne i nedemokratske politike
bivšeg režima koji je, uz ratne nedaće posljednjeg rata, uvelike ostavio pečat u
ovom gradu i katoličkim vjernicima.
Duhovna oaza
Kada smo se nakon nekoliko kružnih tokova i
vrludanja među zeničkim neboderima našli u Strossmayerovoj
ulici, na broju 17., vidjeli smo župnu crkvu koja je smještena u krugu
ograđenog „mini parka“, prave male oaze zelenila među betonom i preblizu, po
sustavu jedna na drugoj, načičkanim privatnim kućama.
Osim crkve tu je i samostan sestara uršulinki,
pomoćni pastoralni objekt, Gospina špilja te Caritasov višenamjenski centar.
Osnivanje
župe
U župnom uredu nas je čekao vlč.
Vladimir Pranjić, jedan od petorice župnika u Gradu čelika. Ova
vjernička zajednica nema župnog vikara, a u pastoralnom radu mu aktivno pomažu tri
sestre uršulinke, čiji se samostan nalazi u sklopu župne kuće te ravnatelj
KŠC-a Sv. Pavao vlč. Vlatko Rosić. Budući da smo, prema planu, trebali nazočiti i
snimiti molitvu krunice te misu devetnicu u čast Svetoga Josipa odmah smo se bacili
na posao te, kako bismo govorili o sadašnjosti, najprije „zaronili“ u povijest.
Župa Sv. Josipa osnovana je 31. listopada 1935.
dekretom biskupa Ivan Ev. Šarića
odvajanjem jugozapadnog dijela župe Sv. Ilije. Za zaštitnika je uzet Sv. Josip,
između ostaloga i zato što je to bio radnički grad, a nova naselja su bila
pretežno nastanjena radničkom populacijom. Do posljednjeg rata župa je, prema
riječima vlč. Pranjića, imala oko 8 500 vjernika koji su živjeli u više od 3 000
obitelji dok je danas taj broj drastično smanjen jer su iz poznatih ratnih
događanja mnoge obitelji potražile mjesto svoga boravka negdje drugdje.
„Župa je već nakupila lijep broj godina i za to
vrijeme imala je deset župnika. Ja sam jedanaesti po redu i ovdje službujem od
2008.“, rekao nam je vlč. Pranjić i još jednom naglasio da su mu u pastoralnom
radu velika pomoć sestre uršulinke koje u Zenici djeluju od 1967. Kako smo saznali
brinu se o vjeronauku, zborovima, uređenju liturgijskoga prostora, crkvenog
ruha, a prošle godine su proslavile pola stoljeća djelovanja u Zenici.
„Rekao sam da je župa nekoć imala veliki broj
obitelji. Ove godine nakon blagoslova kuća došli smo do činjenice da trenutno
819 obitelji i 1 648 župljana čine ovu vjerničku zajednicu. U prošloj godini
smo imali deset krštenja, sedam prvopričesnika, osam krizmanika te je
sklopljeno pet brakova. U ovih deset godina, otkako sam ja župnik, mogu reći da
se broj vjernika drastično smanjio, negdje oko 750 duša je manje. Ako uzmemo u
obzir činjenice da godišnje imamo 60-ak ukopa te da su mnoge obitelji svoju
egzistenciju otišle potražiti u drugim krajevima dolazimo do ne baš lijepih
podataka koji govore da se župa iz godine u godinu smanjuje. Međutim podaci su
takvi kakvi jesu“, rekao nam je vlč. Pranjić te istaknuo da nastoji ohrabriti
župljane koji su ostali, kako starije tako i mlađe, da ipak svoju sreću mogu
potražiti u Zenici.
Naglasio je kako nije samo pitanje materijalnoga ono
što potiče ljude na seljenje iz jedne sredine u drugu, nego i cjelokupna situacija
u kojoj se nalazi društvo.
„Oni koji su odlučili ostati vide i pronalaze ovu vjerničku
zajednicu kao mjesto ohrabrenja kroz dolaske na sv. mise. Tako ova župna
zajednica nastoji donositi Isusa Krista ljudima i kroz taj susret izgrađivati
međuljudske odnose“, rekao je župnik te razmišljajući o novim prvopričesnicima,
krizmanicima i sklopljenim brakovima ipak izrazio nadu u budućnost na ovim
područjima.
Koja
mjesta čine župu?
Budući da se crkva Sv. Josipa nalazi u samom
gradu, ali da je znatan dio župe ruralnog karaktera zanimalo nas je li ovo
gradska ili seoska župa.
„Jedna trećina župne zajednice pripada gradu, dok
su dvije trećine seoska mjesta. Tako bih spomenuo Gornju Zenicu kao seoski kraj
u kojem egzistira dosta naših župljana. Istaknuo bih Vardište – Gornje i Donje.
Zatim imamo Bilivode, mjesto koje je sinonim stradanja katolika ovoga kraja jer
riječ je o prostoru koji je potpuno iseljen, a na kojemu je živjelo 50-ak
obitelji. Tu sada živi samo jedna baka koja nije otišla ni za rata. Zatim imamo
Raspotočje, Zvečaj i Prašnice kao jednu cjelinu koja se prostire prema zeničkom
rudniku. Svakako je važno spomenuti i filijalu Drivušu koja se nalazi nekih
šest kilometara prema Lašvi gdje ima oko 25 obitelji, to jest 50-ak starijih
jer mlađi rade u Hrvatskoj ili zemljama Europske unije“, rekao nam je vlč.
Pranjić i naglasio da nema ništa od očajavanja, nego da treba raditi s onim što
se ima i polagati nadu u bolje sutra te više pokazivati svoju vjeru kroz
poniznost i povjerenje u Boga. Usprkos matematičkim proračunima o postotcima
vjernika u ruralnim krajevima ipak se može reći kako je ovo gradska župa.
Izgradnja
i preuređivanje
Tik do župne kuće nalazi se i crkva Sv. Josipa. U
vrijeme njezine izgradnje postojala je ideja da se preuredi stara crkva Sv.
Ilije, ali je ipak na njezinim temeljima izgrađeno novo i veće sakralno zdanje koje
je odgovaralo tadašnjem broju vjernika. Crkva je završena 1939., a njezino
unutarnje uređenje uradio je Josip
Gruber iz Slavonskog Broda. Krajem 1943. blagoslovljeno je i crkveno zvono.
„Crkva je u razdoblju od 2002., do 2004.
obnavljana kako izvana tako i iznutra. U vremenu mog župnikovanja nastojali smo
ju učiniti ljepšim mjestom za vjerske obrede i za susret s Gospodinom te smo
poduzeli određene korake za poboljšanja. Zamijenili smo stolariju, prozore i
vrata. Uradili smo novo stepenište te razglas. Učinili smo i kvalitetniju
elektrifikaciju zvona. Tako da bismo mogli reći da je crkva u ovih deset godina
poprimila ljepše i ugodnije ozračje“, ustvrdio je župnik Vlado i naglasio da se
planira u ovoj godini ujednačiti boju interijera što će biti kruna na kraju
obnove u ovih deset godina.
Na prvi pogled u crkvi dominiraju freske koje je,
kako smo rekli, radio Gruber 1958. Riječ je o najvažnijim umjetničkim djelima u
ovoj bogomolji koje su podložne propadanju zbog vlage. One zahtijevaju
konzerviranje u budućnosti kako ne bi nastavile kopnjeti te će župnik nastojati
riješiti taj problem kako bi se sačuvale od zuba vremena.
Pastoral
zatvorenika i devetnice
U župi Sv. Josipa obavljaju se uobičajeni
pastoralne aktivnosti, međutim ima i posebnosti. Središte je svakako
euharistijsko slavlje na kojemu radnih dana bude 20-ak ljudi. Prije svake mise
moli se krunica, a nedjeljom imaju tri mise te jedna na filijali u Drivuši.
Župnik posebice ističe rad s mladima kroz
vjeronauk. Postoji i zajednica mladih koje se animira da svoje vrijeme žrtvuju
za rast u vjeri, a potom i na pomaganje drugima.
Zenica je inače poznata po zatvoru koji se nalazi
na teritoriju župe Sv. Josipa te se tako ova vjernička zajednica može pohvaliti
dodatnim pastoralom koji nije baš čest.
Tako župnik svakog četvrtka slavi misu u zatvoru
te zajedno s pritvorenicima promišlja o vjeri i životu kako bi nakon izlaska na
slobodu promijenili svoje ponašanje.
Važno je napomenuti da župa pred proslavu patrona
ima nadaleko poznate devetnice Sv. Josipu. Tako devet srijeda prije blagdana
Sv. Josipa vjernici iz Zenice i šire, hodočaste i preporučuju se zagovoru Sv.
Josipa te nastoje nasljedovati njegov primjer svjedočanstva vjere.
Djelovanje
uršulinki
Nakon župnika razgovarali smo s glavaricom
uršulinskog samostana u Zenici s. Andrejom
Dujić, inače rođenom Zeničankom, iz župe Sv. Ilije. Sestre smo zatekli u
pripremanju uskrsnih jaja za prodaju koju će vršiti mladi ove župe, a sav novac
predviđen je za siromašne.
Kako je rekla glavarica samostana, sestre su
uključene u pastoral radom s djecom do devetog razreda; tu je i rad s odraslima
na primanjima sakramenata, a također je bitno napomenuti sakristansku službu i
rad s mladim obiteljima kroz udruženje Anđeline
prijateljice.
„Imamo radionice, pouku u vjeri, pjevanje, zbor i
druženje. Djeca rado dolaze – raspon je od predškolske dobi do fakulteta. Jedna
skupina su djeca od prvog do trećeg razreda, prvopričesnici su posebna skupina,
onda idu peti, šesti, sedmi i osmi razredi pa krizmanici. Subotom navečer za
srednjoškolce i studente imamo zajednicu Gorući
grm. Imamo i novu skupinu mladih majki koje pokušavamo odgajati u
pedagogiji Sv. Anđele, naše utemeljiteljice“, rekla nam je s. Andreja te smo
potom saslušali različite metode pravljenja zanimljivih uskrsnih pisanica.
Plamen Gorućeg grma
Govoriti o mladima bez mladih bilo bi neozbiljno.
Zato smo razgovarali s Martinom Jurić
koja studira studij specijalnih namjena u Travniku. Krštena, pričešćena i
krizmana je u župi Sv. Josipa te je danas članica Gorućeg grma, molitvene zajednice koji okuplja mlade.
„Što se tiče članova Gorućeg grma naše brojke variraju od samih početaka do danas.
Starije generacije normalno odlaze na fakultete, a mlađe generacije dolaze.
Pretežno imamo od 20 do 30 članova. Među brojnim aktivnostima istaknula bih
advent fest, čestitke, adventske vijence, pravimo ukrase te prikupljeni novac
šaljemo potrebitim obiteljima. Imamo i Dječje
ljeto na kojem se okupe djeca od najmanjeg uzrasta do prvog razreda
srednje. Na Dječjem ljetu obavljamo
duhovne obnove te se družimo s djecom, pokazujemo im ljubav prema Kristu.
Većinom se djeca s Ljeta uključe u Gorući grm jer prepoznaju naše
djelovanje. Također djeluju u poznatoj akciji 72 sata bez kompromisa“, rekla nam je Martina i napomenula da
također sudjeluju u animiranju misnog slavlja kroz zbor koji ima 15-ak članova.
Probe su subotom, vježbaju se pjesme i repertoar koji se nastoji mijenjati.
Također, sudjeluju na različitim natjecanjima, ne zbog natjecanja nego
pokazivanja znanja, aduta i ljubavi prema Kristu.
Pošto što smo obavili sve poslove, namjestili smo
kamere i čekali dolazak vjernika na pobožnost krunice te devetnicu Sv. Josipu.
Kako se broj vjernika povećavao prestali smo brojati nakon stotinjak i konstatirali
da je usprkos sredini tjedna i radnom danu misa devetnice izuzetno posjećena.
Nakon provedenog dana u Zenici, zaključili smo
kako je ovaj kraj, što zbog povijesti što zbog različitih crkvenih toponima te
imena naselja, bio i jest izuzetno bogat katoličkom vjerom. Tu su i brojna
duhovna zvanja iz ove župe te nekolicina bogoslova koji izričito govore o
duhovnoj snazi ovoga kraja. Također tu je i veliki broj časnih sestara
uršulinki koje su rodom iz ove župe.
Zaštita i zagovor Sv. Josipa daje nadu, da će ovdašnji
Hrvat-katolik ustrajati i izdržati.
Duhovna
zvanja
Sv. Ivan
Pavao II. je jednom rekao da se
jakost vjere jedne župe mjeri po tome koliko je duhovnih zvanja dala. Vrijedi
spomenuti kako je Grad čelika Crkvi dao 30-ak živućih duhovnih zvanja:
svećenika, redovnika i redovnica. Bitno je i to da Zenica i dalje daje nova
zvanja. Tako je 2016. mladu misu proslavio vlč.
Dražen Kustura,
što je prva mlada misa nakon devet godina u župi sv.
Josipa iz koje porijeklo vuku, između ostalih, i svećenici Vrhbosanske
nadbiskupije: vlč.
Jakov Kajinić, vlč. Marko Majstorovoić, vlč. Donald Marković, vlč. Franjo Skok te vlč. Željko Čuturić. Raduje i činjenica
kako župa Sv. Josipa ima tri bogoslova, stoga ostaje nada da će u skorije vrijeme u zeničkom kraju biti još
slavlja mladih misa.
Nema komentara:
Objavi komentar