Redovnički život - nasljedovanje Krista u služenju Božjem puku

Prigodom Dana posvećenog života 2018. koji Katolička Crkva obilježava na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače, predstavljamo sve muške i ženske redovničke zajednice koje djeluju u Bosni i Hercegovini, bez obzira gdje im je provincijsko središte.

Molitva, vjernost karizmi i razvoj duhovnosti

Redovništvo predstavlja stalež koji je Drugi vatikanski koncil potvrdio kao dio života i svetosti Crkve. Redovnici se od drugih vjernika razlikuju u toj osnovi što polažu zavjete, napuštaju roditeljski dom i žive u zajednicama prema posebnim pravilima. Redovnički život je u osobnom pozivu nasljedovanja Krista u služenju Božjem puku. Zahtijeva život molitve, vjernost karizmi zajednice, te razvoj osobne i zajedničke duhovnosti kao temelj apostolskog djelovanja.

Prema statutima poglavari se mogu udružiti u konferencije ili vijeća kako bi zajedničkim snagama nastojali potpunije postići svrhu pojedinih ustanova i uspostaviti suradnju s biskupskim konferencijama.

Upravo je Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH bila adresa na kojoj smo pronašli sve ono što nas je zanimalo o redovništvu u BiH. Naša sugovornica bila je tajnica Konferencije s. Jadranka Obućina, ASC.

Osim statističkih podataka koje nam je iznijela zanimalo nas je što u kontekstu današnjeg vremena znači biti redovnik?

„Bitak načina življenja redovnika i redovnica ostao je isti od početaka do danas. Naše 'biti' je s Isusom. Krist nam je uzor i središte. I upravo kada Isus poziva svoje učenike poziva ih prvo u zajedništvo da budu s njim. To zajedništvo, slušanje i osluškivanje Boga, savjetovanje i njegovanje odnosa s Bogom osposobit će ih za zajednički život u vlastitoj zajednici i šire, kao i za konkretne zadatke i izazove. Važno je 'otkriti istinu o sebi', otkriti svoj redovnički profil i biti malo svjetlo u raznim današnjim tminama, biti na strani onih zbog kojih je Isus došao – sužnjima, slijepima, potlačenima i siromasima (usp. Lk 4,18). Svakako, svako zvanje uključuje i svoje radosti i svoje tjeskobe. No unatoč svemu, redovnici i redovnice pozvani su posvjedočiti svijetu neprocjenjivo bogatstvo u daru osobe Isusa Krista koja ima moć i snagu darovati novi život i nove odnose“, rekla nam je s. Jadranka.

Potom smo analizirali statističke podatke koje nam je dala.

Redovničke zajednice sa sjedištem u BiH

Konferencija okuplja redovničke ustanove koje imaju sjedišta na području BiH, a riječ je o dvije muške i četiri ženske redovničke zajednice:

Franjevačka provincija Sv. Križa – Bosna Srebrena;

Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM;

Družba sestara Služavki Malog Isusa – Provincija Bezgrješnog začeća BDM;

Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina;

Školske sestre franjevke Krista Kralja – Provincija Svete Obitelji;

Družba sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog – Provincija Majke Divne. 

Redovničke zajednice sa sjedištem provincije izvan BiH

Članstvo Konferencije čine i redovničke ustanove koje djeluju na području Bosne i Hercegovine, a sjedište provincije im je u drugoj državi.

Riječ je o pet zajednica redovnika i 12 zajednica redovnica:

Hrvatska pokrajina Družbe Isusove (isusovci);

Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca (salezijanci);

Hrvatska karmelska provincija Sv. Oca Josipa (karmelićani);

Red cistercita strožijeg opsluživanja (trapisti);

Hrvatska dominikanska provincija Navještenja BDM (dominikanci);

Kćeri Božje ljubavi;

Klanjateljice Krvi Kristove Regija Zagreb;

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova;

Kćeri Milosrđa;

Služavke Maloga Isusa Provincija Sv. Josipa;

Franjevke Marijine misionarke;

Marijine sestre;

Sestre Uršulinke;

Franjevke od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika;

Misionarke ljubavi;

Klarise;

Karmelićanke.

Dva muška i četiri ženska domaća reda

Provincija Bosna Srebrena ima 16 samostana u BiH, a franjevci pastoralno djeluju u 71 župi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Banjolučkoj biskupiji. Prema statističkim podatcima od 31. prosinca 2017. u provinciji ima ukupno 282 redovnika, od kojih je 231 u BiH te petero časne braće.  Sjedište provincije je u Sarajevu gdje imaju Teologiju te sjemenište u Visokom. Važno je napomenuti kako fratri Bosne Srebrene djeluju u Hrvatskoj, ostalim zemljama Europe i na različitim kontinentima. Studenata bogoslova ima 35, đakona dvoje, a sjemeništaraca osam.

Hercegovačka franjevačka provincija ima pet samostana u Hercegovini, a djeluju u 30 župa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Uvidom u statističke podatke iz 31. prosinca 2017. vidi se da Provincija ima 180 redovnika od kojih je 120 u BiH sa svećeničkim redom te šestero časne braće. Sjedište provincije je u Mostaru. Hercegovački fratri, kao i bosanski, djeluju u mnogim zemljama diljem Europe te na različitim kontinentima. Imaju 34 bogoslova, 10 novaka, pet đakona i jednog sjemeništarca.

Družba sestara Služavki Malog Isusa djeluje u: Sarajevu – Egipat, Vrhbosanska nadbiskupija, Apostolska nuncijatura; Gromiljaku, Vitez – Obiteljski centar i Dom Sv. Josipa; Čardaku, Doboju, Neumu, Mostaru, Prozoru te u Hrvatskoj, Njemačkoj i na Haitiju. Imaju 70 sestara od kojih 49 djeluje u BiH. Provincijsko središte je na Bjelavama u Sarajevu. Imaju dvije kandidatice i dvije novakinje.

Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije imaju svoje zajednice u: Bučićima, Bugojnu, Gornjoj Tramošnici, Jajcu, Livnu, Sarajevu – Bjelave, Varešu, a djeluju i u župama: Bila, Brestovsko, Busovača, Domaljevac, Ljubunčić, Novi Šeher, Podhum, Sivša; Franjevački samostani: Fojnica, Sarajevo – Bistrik, Sarajevo – Nedžarići, Tolisa i Visoko. U Hrvatskoj sestre imaju vlastite kuće u: Zagrebu, Kloštru Ivaniću (kuća novicijata) i u Tučepima. Danas Provincija ima 238 sestara, od kojih je 109 s doživotnim zavjetima i djeluju u BiH. Sestre imaju 38 podružnica: 23 u Bosni, 12 u Hrvatskoj, dvije u Njemačkoj i jednu u Austriji. Središte provincije je u Sarajevu. Imaju jednu kandidaticu i tri postulantice te četiri novakinje.

Školske sestre franjevke Krista Kralja imaju svoje zajednice u Bijelom Polju – Potoci, Bukovici (Mesihovina), Kiseljaku, Konjicu, Ljubuškom, Međugorju – samostan, Mostar – Zagrebačka 9, Sarajevu, Širokom Brijegu, Tihaljini. Također djeluju pri samostanima: Ljubuški, Mostar, Šćit-Rama, Tomislavgrad te u župama: Čerin, Čitluk, Kočerin, Međugorje i Posušje. Provincijsko središte je u Mostaru. Danas Provincija Sv. obitelji broji 192 sestre koje djeluju u Hercegovini, Bosni, Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi i u SAD-u. U BiH živi i radi 150 sestara. Imaju dvije postulantice i četiri novakinje.

Družba sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog ima svoje zajednice u Banjoj Luci, Derventi, Livnu, Ljubuškom, Mostaru – pri katedralnoj župi u Mostaru, Sarajevu – Abdićeva, Titova i Ilidža, Tomislavgradu, Žepču te u Stocu. Imaju 63 sestre od kojih 58 djeluje u BiH. Sjedište provincije je na Stupu – Ilidža. Imaju jednu kandidaticu.

Redovi sa sjedištem izvan BiH

Dominikanci Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM djeluju samo u Zenici, župa Uzvišenja sv. Križa – Klopče.

Hrvatska pokrajina Družbe Isusove ima četiri člana u sarajevskoj župi Grbavica.

Hrvatska karmelska provincija Sv. Josipa ima zajednicu u Zidinama – Buško jezero, s četiri člana i jednim časnim bratom.

Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca djeluje u KŠC-u Don Bosco u Žepču gdje u školstvu pastoralno rade njihova četiri člana.

Red cistercita strožijeg opsluživanja, poznatiji kao trapisti, djeluju u Banjoj Luci, to jest u samostanu i župi Marija Zvijezda. Ima ih trojica te jedan časni brat.

Kćeri Božje ljubavi – Provincija Božje providnosti imaju svoje zajednice u župama: Bistrica, Kakanj, Novi Travnik te u Sarajevu, Travniku i Tuzli. U BiH ih ima 35.

Kćeri milosrđa – Provincija Krista Kralja djeluju u Uskoplju. Ima ih tri.

Klanjateljice Krvi Kristove – Regija Zagreb imaju svoje sestre u Banjoj Luci u Ordinarijatu, Bihaću, Bosanskoj Gradišci, Glamoču, Kongori, Novoj Topoli, Sarajevu, Vidovicama i Zenici. U BiH djeluje 42 sestre.

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova – Provincija Sv. Terezije od Djeteta Isusa djeluju u Gabeli, a ima ih pet.

Franjevke Marijine misionarke imaju četiri sestre u Odžaku.

Franjevke od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika, njih četiri, pastoralno djeluju u Mostaru i Vitini.

Misionarki ljubavi ima ukupno četiri i nalaze se u Banjoj Luci.

Marijine sestre, ukupno dvije, su u Žepču.

Služavke Malog Isusa – Provincija Sv. Josipa iz Splita imaju jednu zajednicu u Livnu s tri časne sestre.

Uršulinke Hrvatske provincije djeluju u Zenici, u župi Sv. Josipa s tri sestre.

Karmelićanke imaju samostan na Stupu gdje je ukupno sedam sestara.

Klarise su u samostanu Sv. Klare u Brestovskom. Ima ih četiri, te dvije postulantice i jedna novakinja.

Budućnost redovništva je neupitna

Nakon što smo „protabirili“ aktualne statističke podatke zanimalo nas je kako tajnica KVRPP-a gleda na aktualno stanje redovništva u BiH.

„Redovništvo je, kako nekoć tako i sada, dragocjeni dio Crkve u BiH. S jedne strane, statistike redovnika, redovnica i vjernika te odljev stanovništva, kao i složenost odnosa na političkom, gospodarskom i drugim važnim segmentima mogu nam zamagliti pogled u jasnoću evanđeoskog poslanja, ali s druge strane i ovo 'malo' naš je snažni resurs, potencijal novog i višestrukog roda i ploda. I redovništvo i Crkva u multietničkoj i multireligijskoj BiH svojim zauzimanjem na različitim poljima i službama (škole, odgoj u dječjim vrtićima, pastoral, socijalno-karitativni rad, molitva...) obogaćuju organizam bh. društva. I upravo na toj crti trebamo rasti, razvijati se i nastaviti biti aktivni subjekti darovane originalnosti i različitosti, unatoč postojećoj nepovoljnoj društvenoj klimi i izazovima“, rekla nam je s. Jadranka i naglasila da bez obzira na negativne trendove i krize modernih vremena, vjeruje kako je budućnost redovništva neupitna jer redovnički poziv je dar u Bogu utemeljen.

„Smatram da budućnost redovništva dobrim djelom ovisi i od onih koji su svoj život već posvetili Bogu služeći Crkvi i svijetu. Bude li njihova služba odana, privlačna, autentična i evanđeoski prepoznatljiva, vjerujem u svjetliju budućnost onih 'koji sve ostaviše i pođoše za njim'“, ustvrdila je na kraju.

Mnoštvo redova – jedan cilj

Tijekom povijesti razvilo se mnoštvo muških i ženskih redovničkih zajednica. Neki su u krajevima Crkve u Hrvata došli te nisu baš zaživjeli dok su drugi redovi doživjeli svoj procvat.

Radeći ovaj prilog zaključili smo kako je zaista mnoštvo redova te da je za pohvatale o barem osnovnim podatcima o pojedinom redu potrebno dosta vremena. Tako smo osobno zaključili kako je istinita ona šala koja kaže da danas u Crkvi postoje brojne redovničke družbe, a nitko, pa ni sam Sveti Otac ne zna koliko ima „vrsta“ časnih sestara. „Nitko“ ne zna koliko je redova, ali se zna da svi djeluju za običnog čovjeka, a na slavu Božju.

Što je redovništvo?

Prema Hrvatskoj online enciklopediji redovništvo je organiziran oblik asketskoga i kontemplativnoga života u religijske svrhe. Razvilo se gotovo u svim velikim svjetskim religijama, a u kršćanstvu je nastalo u razdoblju između 3. i 6. st. u Egiptu, Siriji i Palestini te se potom širilo po kršćanskome Istoku i Zapadu.

Redovnici su u to doba živjeli u pustinjama, zasebno ili u zajednici, ali bez jače organizacije. Osnivači su im Sv. Pavao, pustinjak, Sv. Antun, opat i Sv. Atanazije. Prvo sustavno redovničko pravilo napisao je na kršćanskom Istoku Sv. Bazilije (4. st.), a na Zapadu Sv. Benedikt (5. st.).

Dok se zapadnokršćansko redovništvo diferenciralo ovisno o povijesnome trenutku i društvenome poretku (crkveni redovi), istočnokršćansko redovništvo ustalilo je isključivo monaški tip redovništva uz neke nijanse. Protestantizam je dokinuo redovništvo, no u 20. st. došlo je do pokušaja njegove obnove (npr. Taizé zajednica).