Vjernička zajednica katedralne župe u Sarajevu

Kada pomislimo na katedralu, odmah nam na pamet padnu veličanstvena sakralna zdanja koja krase velike europske i svjetske gradove. Prvostolnica je okosnica i jezgra biskupskog stolovanja, a nerijetko i simbol cijelog grada u kojem se nalazi. Međutim, katedrala nije samo građevina, nego i zajednica vjernika...

Sarajevo

 

Prvi mjesec u godini je za svećenike, ali i pastoralne suradnike u župama, izuzetno stresan i naporan jer se u tom razdoblju obavljaju blagoslovi obitelji po kućama i stanovima. Poseban je problem u "raspršenim" župama ili onim vjerničkim zajednicama koje bivstvuju kao manjina u gradovima. Tada je naime potrebno proći u nekoliko dana i po 200 ulica da bi se blagoslovilo 400-tinjak obitelji.

Upravo takav je i slučaj s katedralnom župom u Sarajevu koju predvodi preč. Marko Majstorović. Njemu smo „ukrali“ malo vremena u jutarnjim satima baš u trenutku kada se spremao krenuti u blagoslov obitelji. Kako smo o katedrali kao građevini, njezinoj povijesti, umjetninama i važnosti pisali već ranije, ovoga puta smo se kroz pitanja usredotočili isključivo na živu Crkvu, to jest, vjernike župe Presvetog Srca Isusova i općenito vjerski život.

Adresa zvučna imena

Naše je odredište bila adresa katedralnog župnog ureda u ulici Josipa Stadlera br. 2. U razgovoru sa župnikom doznajemo kako, prema procjenama – s obzirom da blagoslov obitelji nije završen – katedralna župa ima oko 1 400 vjernika u 650 obitelji.

„To su podatci od prošle godine, budući da još uvijek obilazimo vjernike brojke će zasigurno biti drugačije“, upoznaje nas preč. Marko te odmah kazuje kako je u pastoralu ove župe već tri godine uključena i s. Ljubica Stjepanović, sestra franjevka Bosansko-hrvatske provincije.

Naglasio je da iako je ovo velika župa nema potrebe za župnim vikarom. Posla ima, ali ne kroz cijelu godinu i ne za dva svećenika.

Solidan vjerski život

Kako nam je rekao, vjerski život na župi je solidan. Budući da se radi o velikoj sredini i gradu, vjernici imaju različite duhovne ponude u drugim župama, redovničkim samostanima te crkvama u sklopu ostalih katoličkih institucija, veoma je teško okupiti vjernike u središtu župe, to jest katedrali, pogotovo mlade i studente koji rado hrle na Bistrik i u Centar za pastoral mladih Ivan Pavao II.

Župnik je napomenuo da u velikim sredinama ne trebaju svi svećenici sve raditi. Dobro je prepustiti rad sa studentima onima koji imaju više mogućnosti i sadržaja za ponuditi. Kako je istaknuo bitno je uskladiti termine te imati sluha za suradnju i onda će pastoralni rad dobiti više na izražaju.

„Obitelji su izložene različitim mogućnostima, ali i potrebama. Mladi imaju jako puno sadržaja, stoga je potrebno naći dobre pastoralne ponude da bi se vjernike privuklo unutar same župe. Zanimljivo je napomenuti da na području katedralne župe nedjeljom ima 11 misa, na različitim mjestima, od toga su četiri u katedrali – jedna je kanonička, a tri su mise koje slavi župnik“, rekao nam je preč. Majstorović i naglasio da kad se sve zbroji bude nekoliko stotina vjernika na misama koje on predslavi. Na Bistriku budu četiri mise, na Banjskom Brijegu jedna te na engleskom jeziku u katedrali također jedna koju slavi netko od profesora s KBF-a.

Duhovna obnova i vjeronauk

Osim tradicionalnog rada pastoral je usredotočen i na okupljanje vjernika u manjim skupinama, kao što su duhovne obnove koje se redovito odvijaju u korizmi, došašću i prigodno tijekom godine. „Takve skupove smo nazvali Duhovnim obnovama za žene, iako su pozvani svi. Polako naziv mijenjamo u Duhovne obnove za sve zainteresirane. Obično se sakupi 50-ak osoba, teme su različite, a večer završi misom u katedrali. Obnovu vode sestre, to jest s. Ljubica zamoli neku od sestara da održi predavanje, razmatranje, predvodi molitve i ima razgovore i poticaje“, rekao je župnik i istaknuo da se vjeronauk održava redovito za djecu osnovnih škola, s posebnim naglaskom na prvopričesnike i krizmanike.

Često se u te skupine uključuju i roditelji.

O tome nam je progovorila i s. Ljubica. „Danas se sve nudi obiteljima, ali onom duhovnom kao da se ne smijemo približiti. Cilj kateheza, osim spoznaje o vjeri, je da djeca i roditelji postanu dio svoje župe. Proces je težak i to ide sporo pogotovu što nema kontinuiteta rada. Na svu sreću odziv djece je lijep, počeli smo s 2-3 djece, a sada radimo s 30-ak. Osim susreta imamo i prigodne programe uz Božić, Uskrs, rad na priredbama... Slično radimo i sa ženama koje djeluju pri zboru i Pastoralnom vijeću“, rekla je s. Ljubica koja je napomenula da se program obogaćuje izletima rekreativne i duhovne naravi te hodočašćima.

U klasičnom smislu nema ministranata. Budući da je vjernička zajednica raspršena i „razbacana“ u nekoliko crkava ministranti se lako uključuju u slavlje mise kada su tu, a djevojčice se potiče da uzmu misna čitanja.

Različite pobožnosti i pastoralni program

U župi postoje različite pobožnosti. Uz one klasične koje imaju skoro sve župe, postoje i one specifične samo za katedralu. Riječ je o dvije devetnice. Jedan je priprava za svetkovinu Božanskog milosrđa koja pada na Drugu uskrsnu nedjelju. „Za svetkovinu se pripremamo jedan tjedan. Navečer počnemo pripravu, svaku večer drugi svećenik slavi misu, a poslije postoje predavanja, klanjanja i ispovijedi. Na njima se ispovjedi više ljudi nego za vrijeme godišnje velike ispovijedi. Dolaze i vjernici grada Sarajeva. Potrudimo se pozvati svećenike iz Hrvatske koji obrade pojedine teme bitne za život svakog vjernika. Na samu svetkovinu svetu misu predslavi netko od biskupa, posljednji put je nadbiskup beogradski mons. Hočevar. Nakon svete mise imamo procesiju sa slikom milosrdnog Isusa koja se časti i štuje kroz cijeli tjedan priprave. Za to vrijeme želimo častiti i moći svetaca, obično apostola milosrđa. Nadamo se da ćemo ove godine imati moći Sv. Leopolda iz Maglaja“, rekao je preč. Majstorović i naglasio kako je to postalo skoro kao drugotni patron župe.

Za župni patron se također pripravlja devetnicom u čast Srcu Isusovu koja se sastoji od različitih i predavanja, nagovora, propovijedi, procesije, blagoslova djeca, a kulminira euharistijom.

„Kroz dvije devetnice nastojimo pozvati zborove sa strane kako bi unijeli svježinu u animiranje misnog slavlja i da se što bolje spremimo za svetkovine“, istaknuo je katedralni župnik i rekao da se ostali pastoral odvija redovito. Upriličuju se i priprave za sakrament braka u suradnji s Uredom za brak Vrhbosanske nadbiskupije.

Također, svakoga petka se odvija klanjanje u čast Srcu Isusovu i Božjem Milosrđu.

„Za djecu na vjeronauku imamo izlete, npr. na Pale gdje također imamo nagovore i klanjanje za njihove roditelje te vjeronauk i sv. misu kao i druženje cijeli dan. To je program kojim nastojimo osvježiti pastoral, ali i nagraditi one koji su redoviti“, napomenuo je župnik te istaknuo karitativnu djelatnost župnog ureda koja se sastoji u redovitom pomaganju potrebitih i nemoćnih koji nisu u mogućnosti napustiti svoje stanove.

Staračka župa

Budući da je katedralna župa u gradu česti su oni koji zvone i traže pomoć, najčešće u vidu novca, ali kada im se daruju određena materijalna dobra oni to nastoje što prije prodati, kako bi nabavili nešto što im nije nužno za preživjeti iako svoju su situaciju prikazali dramatično.

„U novije vrijeme dostavljamo hranu i pakete onima kojima je potrebno za život. Obično se ti ljudi srame reći da su u potrebi te se naš karitativni rad bazira na tim osobama“, rekao je župnik i istaknuo da je župna zajednica uglavnom staračka, kakva je bila i prije posljednjeg rata.

„Rijetke su obitelji s četiri ili pet članova, imamo 30-ak djece na vjeronauku i nekih 30-ak djece koji nemaju kontakt sa župom, ali ih susrećemo za vrijeme blagoslova domova. Budući da sestra Ljubica ne pjeva imamo milosrdnicu s. Petronilu koja vodi župni zbor“, rekao nam je preč. Majstorović kroz smijeh i naglasio da s. Ljubica ipak bude na probama pa se nada kako će „propjevati“. Postoji i bend mladih koji pjeva na misama, obično na onoj večernjoj, a za razliku od župnog koji animira mise u 10:30.

Bolesnici se obilaze redovito, a ima ih 30-ak. Važno je napomenuti da ih sigurno ima još toliko, ali usprkos svim pozivima njihova srca ostaju zatvorena.

Prema župnikovim riječima ljudi se boje primiti bolesničko pomazanje jer misle da će odmah umrijeti. Kao jedan od najgorih primjera za vrijeme blagoslova obitelji naveo je situaciju gdje rođena kćerka nije dozvoljavala majci da primi sakrament ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Također, postoji i veliki problem obitelji koje su zbog ratnog Caritasa i materijalne pomoći u poraću željele blagoslov obitelji misleći kako će im to biti „plus“ u dobivanju pomoći, a sada se ne žele odjaviti te redovito „prave probleme“. Tu su i mnogi drugi izazovi prigodom blagoslova na koje župnik nailazi.

„Mali Vatikan“ na teritoriju župe

Govoreći o tomu koje se sve institucije nalaze na teritoriju župe važno je naglasiti da su to zajednice za sebe, sa svojim internim pravilima i potrebama neovisno od katedrale. Bistrik je samostan za sebe, redovnička zajednica koja se nalazi na području župe. Jedan dio vjernika ide na Bistrik na misu jer je tamo "odrastao" i to na tribinama te susretima za mlade, a mnogi se tamo žele vjenčati jer su se tu i upoznali.

Na području župe nalaze se i druge ženske redovničke zajednice: sestre Franjevke Hercegovačke provincije, zatim sestre Franjevke Bosansko-hrvatske provincije, Milosrdnice, Služavke Malog Isusa, Kćeri Božje ljubavi...

Riječ je o sedam samostana, dva sjedišta provincija, a tu su i nuncijatura, bogoslovija, Svećenički dom, Ordinarijat, nadbiskupova rezidencija, Misijska središnjica, KŠC Sv. Josip, Caritas BiH, Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, Katolička tiskovna agencija, Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije...

Po svemu specifična župa

Važno je podcrtati da se katedrala nalazi u Starom gradu, a župa se prostire u dvije općine. Jedan njezin dio je jako brdovit i do određenih obitelji se teško dolazi pa ni taksisti neće do njih voziti. Također je specifična po sastavu jer postoji malo mladih, nema mnogo velikih obitelji; postoji puno napuštenih, starih, bolesnih, mnogo onih koji nisu vezani za župnu zajednicu jer su čitav život išli u druge crkve na teritoriju župe.

Kako nam je župnik naglasio ljudi se nisu ukorijenili u župnu zajednicu. Vjernici znaju da im treba krsni, vjenčani list ili neka druga potvrda, ali prođe po 10-15 godina da ne uđu u župni ured.

Specifičnost se ogleda i po tome jer je župna crkva i katedrala. Onda se župnik mora ravnati po događanjima u svezi s katedralom.

Kao vid jedinstva i stvaranja župne zajednice preč. Majstorović je naveo i različita hodočašća koja se organiziraju, a u kojima sudjeluju i vjernici iz cijelog dekanata. Tako su s katedralnom župom vjernici hodočastili u Poljsku, Lurd (dva puta), Fatimu, Bl. Stepincu u Krašić i Zagreb, a planira se ići u Dubrovnik Sv. Vlahu te u Rim. Hodočašća po Vrhbosanskoj nadbiskupiji ne treba ni spominjati.

Uz sve, sa župnikom smo još mogli nadugo pričati da ga župljani koji s njim idu u blagoslov kuća nisu opomenuli kako dobrano kasne. Među njima je i Veselko (Veseljko) Dizdar, koji sam za sebe u šali kaže da je kapelan. O njemu smo pisali u 48. broju Tjednika iz 2017. na temu angažiranih laika.

Iako smo probili sve rokove, vidjeli smo da se o katedralnoj župi moglo još govoriti.

Saznali smo kako je katedrala prostor velikih vjerničkih događanja, mjesto slavlja brojnih misa, kulturnih manifestacija, duhovnih vježbi, klanjanja, te općenito susreta. To je i adresa ako želite duhovno se obogatiti nekim hodočašćem ili jednostavno poslušati kvalitetno predavanje.

Nažalost, osim jakih institucija, duhovnog programa i nastojanja različitih svećenika od poraća do danas dio župe ipak spada pod „misionarsko djelovanje“. Preč. Majstorović smatra da se dobro treba promisliti kako bi se riješio taj problem jer brojne obitelji i dalje zaista trebaju prave misionare za novu evangelizaciju. Usprkos svemu, katedrala će i dalje biti ispunjena vjernicima.

Prva katedrala

Prvostolnica u glavnom gradu BiH je relativno mlada, kada se usporedi s višestoljetnim katedralama u drugim gradovima. Prije današnje katedrale Presvetog Srca Isusova postojala je još jedna, njezina davna prethodnica: katedrala Sv. Petra iz 1238. O njezinu se izgledu ne zna mnogo, tek da je bila „u župi Vrhbosni, u Brdu“, kako je to zapisano u povelji kralja Bele IV. iz 1244. To je danas prostor između Marijin Dvora i potoka Koševo.

Biskup Ponsa (Povša), njezin graditelj, nakon provale Tatara u hrvatske krajeve napustio je Bosnu te se preselio u Đakovo, a ideja za podizanje nove prvostolnice rođena je tek nekoliko stoljeća kasnije, točnije 1882.

Nakon stoljećā otomanske vlasti došao je trenutak kada se moglo razmišljati o gradnji katedrale. Prvi vrhbosanski nadbiskup sl. Božji Josip Stadler najzaslužniji je za njezino podizanje, a njegov najbliži suradnik bio je arhitekt Josip pl. Vancaš (1859. – 1937.).

Gradnja je započela 1884., a radovi su završeni 9. studenoga 1887. Katedrala je posvećena, nakon završetka unutarnjih radova i umjetničkog opremanja, 14. rujna 1889. Obnavljana je tri puta.