Ako iz pravca Zenice, preko Rajlovca, dolazite u Sarajevo, odmah na ulazu u grad u brdskom naselju Briješće s lijeve strane možete vidjeti katoličku crkvu. Riječ je o crkvi sv. Leopolda Mandića u župi koju je 1984. osnovao pokojni biskup dr. Marko Jozinović.
Silaskom s magistralne ceste, malo prije naselja Stup, dolazi se u Briješće. Malo je to prigradsko naselje puno zelenila i mnogo „nabacanih“ kuća od kojih je mali broj s prikladnom fasadom. U posljednje vrijeme je ovo naselje postalo poznato kao mjesto gdje je živio i prve nogometne korake napravio Edin Džeko, jedan on najboljih strijelaca njemačke nogometne lige.
Planinarenje kroz „kinesku četvrt“
Iako se do crkve može doći automobilom, namjerno smo odlučili uspeti se pješke uz brdašce, prvo asfaltnom cestom, a onda prečacima, a toranj crkve i križ na njemu služili su nam kao orijentir. Prva čudna stvar koja se zapazi u ovom sasvim običnom prigradskom naselju jesu brojne kineske radnje. Izgleda kako je opravdan naziv za ovaj kraj „kineska četvrt“. U i oko kineskih radnji primjetna je velika strka. Promet robom je izgleda vrlo frekventan, a oko radnji trčkaraju ljudi unoseći i iznoseći kartonske kutije. Začudo, iako bismo očekivali Kineze kako rade teške poslove, rekoše nam domaći ljudi kako su Kinezi prestali s težačkim poslovima. Oni su sada gazde u radnjama, a domaće stanovništvo radi za njih dok oni obavljaju lakše poslove prodaje ili nadgledanja radova.
Nastavljamo dalje, iako smo očekivali kako će se gustoća „nabacanih“ kuća smanjivati, no ni nakon nekoliko stotina metara od glavne ceste situacija nije nimalo drugačija nego na početku. Na nekim mjestima između kuća nema ni metar rastojanja između zidova. Dosta mještana je, dok smo prolazili, užurbano radilo na plijevljenju korova u svojim vrtovima.
Nakon sat vremena „planinarenja“ i nekoliko dobronamjernih uputa mještana i upozorenja na lokalne pse čuvare posjeda, ipak smo došli pred crkvu sv. Leopolda Mandića, iako smo u određenim trenucima sumnjali kako ćemo stići do crkve na vrijeme (i hoćemo li stići putem kojim smo zacrtali).
Pokucali smo na vrata koja nam je otvorio vlč. Pero Brajko i uveo nas u župni stan. Ugodni razgovor započeli smo u prostoriji koja služi za vjeronauk. Vlč. Brajko je do sada sve svoje pastoralne dužnosti obavljao u Sarajevu, ali u različitim župama, a u Briješću je od 2002.
Župa ogledalo države u malom
U razgovoru saznajemo mnogo više od onoga što smo, unaprijed se raspitavši, znali. Mala je ovo župa, nastala prije 26 godina odvajanjem od župe Stup i sada ima 257 župljana u 114 obitelji. Vlč. Pero nam priča kako je u vrijeme osnivanja župe bilo oko 600 vjernika na ovom lokalitetu i očekivao se lagani porast broja župljana zbog doseljavanja radnika i njihovih obitelji iz unutrašnjosti u Sarajevo. Međutim, zbog poznatih ratnih događaja taj proces je zaustavljen, a počelo je iseljavanje katolika.
„Osim iseljavanja Hrvata – katolika izvan zemlje, u Hrvatsku ili na Zapad postoji i 'spuštanje' Hrvata u glavni grad, oni odsele iz naše župe, ali ostanu u Sarajevu. Također postoje primjeri obitelji koje su po tri puta pokušale odseliti se i uvijek su se vraćali u Briješće», istaknuo je vlč. Brajko posebnost župe u kojoj pastoralno djeluje. Razgovarajući o stanju u župi naglasio je kako se Briješće može promatrati kao BiH u malom.
„Imamo jedan većinski narod koji dominira u svim porama društva i malobrojne koji se moraju prilagođavati novonastaloj situaciji. Kad se pridodaju tome nezaposlenost i materijalna nesigurnost, nije ni čudo što se župljani iseljavaju!“
Istaknuo je i pozitivne pojave koje donosi raseljenost jednog naroda. Dijaspora koja je živjela u ovoj župi sada pokušava pomagati one koji su ostali. Župni ured služi kao most između domovine i dijaspore. Župljani u dijaspori interesiraju se za župu, a neki najavljuju povratak, barem kad uđu u mirovinu.
„Često mi 'dijaspora' govori kako oni imaju što mi nemamo, ali nemaju što mi imamo. Imaju materijalnu i političku sigurnost, ravnopravna su im djeca, međutim, osjećam kako imaju određeno potisnuto nezadovoljstvo tamo gdje se nalaze“, rekao je župnik. Preko udruženja Prijatelji malenih katolici u Austriji posljednjih nekoliko godina pomažu najugroženije župljane u Briješću, a onda se pomoću skupljenih sredstava kupuju najpotrebnije stvari za potrebite obitelji: lijekovi, ogrjev...
U daljnjem razgovoru o situaciji u župi saznali smo dvije izrazito pozitivne stvari. Naime mala župa po broju vjernika ima 56-ero djece i mladih. Prije dvadesetak dana je petero djece imalo prvu pričest, a župa je imala i dva krizmanika u katedrali. Mladi su veoma vezani za svećenika i župu, a većina njih pohađa Katolički školski centar: osnovnu na Stupu ili srednju školu u Centru. Župnik ističe kako je KŠC jedan od značajnih razloga za ostanak obitelji u Sarajevu. Ima katoličke djece i u državnim školama, kojih na teritoriju župe ima čak tri. Nemaju problema, međutim, većina se ipak odlučuje za KŠC. Školski vjeronauk se održava u prostorijama župnog ureda, ocjena iz vjeronauka se upisuje u svjedodžbu. Druga pozitivna stvar je obrazovanje. Većina mladih koji završe srednju školu nastavljaju školovanje pohađajući fakultete. Time će mogućnost zaposlenja i ostanka u gradu biti realnija.
Materijalna situacija u čitavoj zemlji nije dobra, stoga problemi s mjestom stanovanja nisu zaobišli ni župu Briješće. Za vrijeme razgovora župnik je imao nekoliko poziva koji su se ticali natječaja za donacije u građevinskom materijalu za mlade bračne parove koji žive u neadekvatnim uvjetima. Crkva je aktivno uključena u rješavanje njihovih problema, a kardinal Puljić će, kako smo saznali, uskoro na razgovor primiti neke od ugroženih obitelji.
Dobri odnosi sa susjedima unatoč sukobima
Župa Briješće je bila pod lupom domaće javnosti u desetom mjesecu prošle godine kada su stakla na crkvi bila polupana i napisani uvredljivi grafiti na asfaltu kao odmazda za nesretno ubojstvo navijača Sarajeva, Vedrana Puljića, u Širokom Brijegu.
Vlč. Brajko ističe kako nema problema sa susjedima „starosjediocima“, međutim, probleme ciljano prave oni koji dođu izvan naselja.
„Stanovništvo Briješća se iz temelja izmijenilo. Struktura ljudi koji su se doselili je veoma šarolika. Mnogi se nikad nisu emancipirali niti shvaćaju kako postoje drugi i drugačiji. Tijekom rata nismo imali problema sa susjedima, a sada nam razbijaju stakla. Ponavljam, sa susjedima imamo odlične odnose! Muslimanska djeca dolaze u župni ured po slatkiše, dakle, roditelji im ne brane. Komunikacija je na zadovoljavajućoj razini. Znalo mi se dogoditi da nakon dovlačenja drva koja ne stignem odmah pripremiti za zimu zatečem iscijepana i složena. Odmah nakon prošlogodišnjeg incidenta susjed ef. Posavljak je osudio napad, a općina se ponudila darovati sredstva, što su također učinili i građani osobnim zalaganjim“, rekao nam je vlč. Brajko.
Nakon razgovora u župnom stanu ušli smo u crkvu i razgledali unutrašnjost. Izgradnja crkve je počela 1991. za vrijeme župnikovanja don Đure Živkovića i tako je trajno udaren temelj katoličke prisutnosti u ovom dijelu Sarajeva. Prema projektu crkva je duga 18, široka 10 metara, a visoka oko 6 metara, dok je toranj visok 22 metra. U ratu je od granata nekoliko prozora nastradalo kao i ulazna vrata župne kuće. Stakla na prozorima su bila zamijenjena folijama kroz koje je puhao vjetar koji je pravio buku i otežavao sudjelovanje u sv. misi. Zbog ratnih događanja crkva za vrijeme župnika vlč. Živkovića nije završena. Vlč. Pavo nam je rekao kako se 2005. može uzeti kao godina kada je crkva konačno završena. Tada je završena i fasada.
Kada se uđe u crkvu veliku pozornost na oltaru privlači raspelo od drveta u prirodnoj veličini. Riječ je o daru kojeg je grupa katolika iz Piacenze iz Italije darovala župi 1998. Isti križ, samo u manjem omjeru, darovan je i Svetom Ocu. Kako kaže vlč. Brajko, taj križ je živi znak međusobne povezanosti između Briješća i Piacenze.
U crkvi se nalazi i kip Bl. Djevice Marije, dar iz biskupije Prata u Italiji. Ispred ambona smješten je Jubilarni križ Vrhbosanske Nadbiskupije kao spomen na 2000. obljetnicu kršćanstva. Ovaj križ je načinjen od kamenog praha. Crkva također ima dva pomoćna oltara. Jedan oltar je posvećen sv. Antunu Padovanskom i ima sliku ovoga sveca koji se na poseban način časti u našemu narodu. Drugi oltar posvećen je nebeskom zaštitniku ove župne zajednice - sv. Leopoldu Bogdanu Madniću. Na ovom oltaru nalazi se kip sv. Leopolda, dio njegovih zemnih ostataka u posebnom moćniku. Na zidu iznad oltara smještena je umjetnička slika Mirloslava Bilaća iz 1995. koja prikazuje ljubav i trajnu povezanost sv. Leopolda prema rodnom mjestu u Boki Kotorskoj s jedne strane i Padove kao mjesta djelovanja s druge strane Jadrana.
Ratno groblje – neriješeno pitanje
Nakon što smo izašli iz crkve, malo prije odlaska iz ove župe, razgovarali smo o nezaobilaznom problemu koji prati ovu malu katoličku zajednicu od završetka rata. Riječ je o župnom groblju. Tijekom rata nastalo je groblje u izravnoj blizini crkve. Ovo zemljište su ustupili suvlasnici Hrvati. Oni su početkom rata 1992. ustupili zemljište zvano „Gornji Butmir“ za zajedničko groblje u kojem su se ukapali vjernici katolici i muslimani. Završetkom rata nastaju velike poteškoće zbog ukapanjem pokojnika i samog proširenja groblja. Sve do danas ovo groblje nije dobilo naziv javnog groblja, jer su zakonom iz 1996. sva tzv. „ratna groblja“ stavljena izvan uporabe. Župnik je u više prigoda pisanim putem uputio na ovaj problem općinskog načelnika, Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama i Općinsko vijeće Novi Grad. Birokratski aparat prebacuje mjerodavnosti s jedne razine vlasti na drugu. Nakon ovakvog rješenja, katolici još uvijek nemaju groblje za svoju župnu zajednicu i ne mogu praviti spomenike nad već postojećim grobovima svojih pokojnika. Sada je nastao svojevrsni „status quo“, a mi se samo možemo nadati kako će u budućnosti problem biti riješen jer katolička župa treba imati svoje groblje.
Ovo prigradsko naselje smo napustili sa željom da buduća vremena „donesu povoljne vjetrove“ za ovu župu. Sad kada je proces iseljavanja katolika zaustavljen, vrijeme je da se broj katoličkih vjernika u Sarajevu i Briješću stabilizira. Broj mladih u ovoj župi nudi tu nadu.
 |
| Idilični pogled sa Briješća na Sarajevo |
Nema komentara:
Objavi komentar