Škola i internat su mjesto cjelovitog odgoja

Postoji nekoliko puteva kojim se može doći do Katoličkog školskog centra u Sarajevu. Mnogima je jedan od najdražih put: Titovom ulicom do poznate Vječne vatre, a onda desno stepenicama uz ulicu Kaptol. Nakon svladanog uspona dočeka vas vesela graja djece koja idu u školu ili se iz nje vraćaju. 

Ako se kojim slučajem često vozite gradskim prijevozom može vas uhvatiti depresija kada promatrate današnje školarce. Razočaranje će obuzeti svakoga tko se bar načas zamisli nad stanjem u kojem je današnja mladež. Prolazeći pored nekada prestižnih srednjih škola možete vidjeti na što je spao obrazovni sustav u našem gradu. Igre u školskim dvorištima zamijenjene su sjedenjem u zadimljenim kafićima, posjete knjižarama i knjižnicama zamijenile su kladionice i gotove lektire s Interneta…

Slušajući priče školaraca dok sjede ispred ili iza vas u tramvaju možete primijetiti ozbiljne simptome opće besciljnosti. Nije rijetkost da u negativnom ponašanju prednjače i djevojke koje se na sav glas hvale lošim ocjenama, pijančenjima ili gubljenjem školskih godina. Ono što bi se trebalo kriti od ostalih kao nešto loše, jednostavno je postalo društveno prihvatljivi obrazac ponašanja. Posljednja eskalacija maloljetničkog nasilja, koja nije zaobišla ni sarajevski KŠC, je samo vrh ledenog brijega i dokaz je da se nešto hitno mora mijenjati. Može se reći da su mladi izgubili kompas. U ovim trenutcima, dok nam je društvo u krizi, javlja se ozbiljna prijetnja da naša mladost, tako puna potencijala, ne bude iskorištena, već da bude ostavljena gubitku vremena u mraku i dimu kafića.

Kakvu budućnost mladi imaju u lošim školama u koje učenici na nastavu odlaze samo s  jednom tekom i olovkom u džepu? O kvaliteti diploma takvih škola ne treba ni razmišljati.

Škole za Europu

Jedan od rijetkih svijetlih primjera što se tiče obrazovanja mladih u BiH jest projekt «Škole za Europu» koji egzistira unutar katoličkih školskih centara. U glavnom bh. gradu Katolički školski centar «Sv. Josip» je osnovan 19. studenoga 1994. Dakle, u rato doba, dok je Sarajevo još bilo pod opsadom. Od samog početka djelovanja KŠC je zamišljen kao škola otvorena za sve učenike bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost. Danas u Centru više od 1.100 djeca zajedno uči obrazuje se i nadasve odgaja za budući život u našoj Domovini nasuprot onim školama iz kojih izlaze generacije skoro odgojenih bez poštovanja prema drugome i drugačijem.

U sastavu Katoličkog školskog centra u Sarajevu djeluju tri škole: osnovna, gimnazija i medicinska. Osnovna škola radi na dva lokaliteta: matična škola je u sklopu Centra, kao i Gimnazija, a područna škola je na Stupu dok je medicinska škola smještena u Zavodu sv. Vinka u Titovoj ulici.

Internat

Osobitost koja čini KŠC drugačijim od ostalih sarajevskih škola jeste internat koji je izgrađen 1998. godine i nalazi se u potkrovlju Centra. On je napravljen s ciljem da i djeca iz udaljenijih krajeva, kao i djeca iz manje imućnijih obitelji mogu dobiti kvalitetno obrazovanje.

Za njihov odgoj trenutno je zadužen vlč. Mario Ćosić, voditelj internata, koji nas je pobliže upoznao s ovom ustanovom i njenim korisnicima. «Danas u internatu živi 84 učenika. Podijeljen je na dva krila u kojima su 62 djevojke i 22 dječaka. Sobe su prostrane s po dva ili tri kreveta. One za sada nemaju svoje sanitarne čvorove – nego postoji zajednički – ali budući da je u tijeku rekonstrukcija vraćenog nacionaliziranog dijela zgrade novi internat će imati sobe s kupaonicama», objašnjava vlč. Ćosić.

Dok smo hodali kroz internat vlč. Ćosić nam je pokazao prostorije koje su na raspolaganju onima koji tu žive: TV dvorana, sportska dvorana za košarku, nogomet i stolni tenis, dvorana s računalima, knjižnica i čitaonica. «'Internatlije' su poslovično dobri športaši, a posebno nogometaši. Nažalost, zakasnili smo ove godine s prijavom u Katoličku malonogometnu ligu, ali ćemo ih prijaviti sljedeće godine», obećao je vlč. Mario.

Godišnje se organizira izlet svih «internatlija», obično na Tijelovo kada nema nastave. Destinacije tog izleta nisu daleke i uglavnom su to neki od manjih gradova u BiH. Većina korisnika internata su učenici medicinske škole jer su se nakon otvaranja sarajevskog internata u međuvremenu u Žepču, Zenici i Travniku osnovale gimnazije naglasio je vlč. Ćosić i dodao da prvenstveno u internat dolaze mladi iz Žepča, Kaknja, Kreševa, Fojnice i ramskog kraja. Budući da je promicatelj katoličkog školstva u BiH biskup dr. Pero Sudar korisnike internata nazvao «kremom» katoličkih škola može se reći da je teško postati štićenik internata. «Osim položenog prijamnog ispita za školu koju želite pohađati morate imati preporuku župnika iz svoje župe te krsni list i vlastoručno napisanu molbu», naglašava vlč. Ćosić te dodaje da se u internatu ne trpe loše ocjene a vrlo dobar prosjek je točka ispod koje se ne ide. Često se lošijim učenicima iz Centra pokazuje na «internatlije» kao uzore. Rezultat tih strogih kriterija je ovogodišnji učenik generacije Marin Novaković rodom iz Uskoplja.

Internat je velika obitelj

U internatu postoji dnevni red kojeg se svi bez iznimke moraju pridržavati. Pojedine korekcije i opravdana odstupanja su moguća u dogovoru s odgajateljima. Ustajanje je za sve u 6 sati i 45 minuta; nakon kojeg slijedi jutarnja molitva, posebno za cure i dečke; a zajednički doručak je odmah nakon molitve u blagovaonici. Hrana u internatu je raznolika a jelovnik je napravljen u dogovoru s odgajateljima i učenicima internata. Na raspolaganju su dva jelovnika koji se izmjenjuju svaka dva tjedna. Od 8 sati i 30 minuta do ručka koji je u 11. 30 h traje učenje s kraćim stankama za odmor. Poslije ručka učenici polaze u školu. Potom se vraćaju u internat na večeru koja je u 19 sati i 15 minuta.  Poslije večere je vrijeme za slobodne aktivnosti: dopušta se izlazak iz internata, pogotovo za starije učenike, sve do 21 sat kada se s molitvom završava radni dan i počinje spremanje za počinak. U 22 sata se gase svjetla.

«Neki učenici u internatu se žale kako nemaju slobode, ali mladi ljudi zaboravljaju  činjenicu da uz slobodu mora ići i odgovornost» istakao je odgojitelj vlč. Ćosić i prisjetio se svojih studenstskih dana, «Ja sam u 25. godini na bogosloviji morao moliti za ključ svoje odgojitelje ako bih želio ostati i pola sata duže od predviđenog termina za zatvaranje vrata. Većina đaka u internatu su maloljetnici što je još jedan dodatni razlog za strogi kućni red. U internatu nema većih problema. Ponekad se desi neko kašnjenje ali nikad ništa ozbiljno. Roditeljima je dopušteno doći u posjetu kad žele: obično je to nakon redovitih razrednih roditeljskih sastanaka. Zbog velikih udaljenosti dosta roditelja često zove internat pitajući za djecu. Zamislite da se nekom djetetu nešto desi. Prvo pitanje koje roditelj postavlja jeste gdje je trebalo moje dijete biti u to vrijeme», pojašnjava vlč. Ćosić.

Prema riječima samih korisnika internata za čistoću u svojim sobama su sami zaduženi: djevojke i dečki. Navečer, poslije molitve dežurne skupine koje se redovno smjenjuju čiste internat. U blagovaonici za korisnike internata kuhaju četiri kuharice, ali sve poslove oko prehrane osim kuhanja obavljaju sami učenici. Dežurne skupine spremaju stolove i čiste prostoriju i prije i poslije obroka. Očito je kako život u internatu dobro funkcionira od samog početka. Budući da učenici dolaze u internat ponedjeljkom oko podne a odlaze kući petkom navečer može se reći da im je internat drugi dom a njegovi korisnici druga obitelj.

Možda je jedini problem ovakvog oblika modernog obrazovanja i odgoja taj što ostale škole u našoj zemlji još uvijek nisu izvršile potrebnu reformu niti su se prebacile na «europski kolosijek» što se tiše školstva. Zato oni  koji završe neku od škola Katoličkog školskog centra iako odgajani za Europu vrlo lako mogu upisati neki od lokalnih fakulteta a kasnije i naći zaposlenje u nekom od «balkanskih preduzeća». Tek tada će istinski moći shvatiti kakvo su kvalitetno obrazovanje i odgoj za život dobili.

Što kažu korisnici internata?

U internat sam došla prije 8 mjeseci. U početku je bilo malo neobično naviknuti se na rano ustajanje, red i disciplinu. Nakon nekog vremena jako sam se povezala s internatom kao mojim drugim domom, te sa odgajateljicama časnim sestrama i ostalom djecom u internatu. Zaključila sam kako je bilo dobro što sam odlučila doći ovdje jer me sve ovo promijenilo na pozitivan način. Ovdje smo svi kao jedna velika obitelj u kojoj pazimo jedni na druge. Časne sestre nam pomažu u rješavanju naših problema. Drago mi je što sam došla ovdje jer se sada ne mogu zamisliti na drugom mjestu.

Katarina Zelić I a

Internat shvaćam kao svoj drugi dom. Ovdje sam već 2 godine i mogu reći da mi se jako sviđa. Ispočetka je bilo malo neobično: puno druge, nove djece i časne sestre kao odgajateljice. S vremenom sam se uklopila i jako sam zadovoljna ovdje. Jako mi se sviđa to što smo ovdje svi kao jedna obitelj u kojoj pazimo jedni na druge i uvijek imamo pomoć u drugoj osobi.

Ivana Vukoja II c

Iako se često šalimo na račun internata, mislim da je to jedna od najboljih stvari koje su mi se desile u životu. Navikla sam i naučila se živjeti s drugim ljudima. Internat je mjesto gdje sam upoznala dosta različitih ljudi i bez obzira na to sviđa li nam se netko ili ne moramo ga prihvatiti. Istina je da sve nije savršeno i da ima trenutaka kad bih radije bila kući, ali ipak ni za što na svijetu ne bih mijenjala naše druženje u internatu.

Ana Slugić III a