Svakog osmog dana u mjesecima tijekom 2008. godine Vrhbosanska nadbiskupija obilježava Dan smrti sluge Božjeg Josipa Stadlera čiji je biskupijski postupak za proglašenjem blaženim nedavno završen. Vjernici iz pojedinog dekanata Vrhbosanske nadbiskupije na taj dan pod vodstvom svojih svećenika hodočaste u katedralu. U mjesecu lipnju vrhbosanska je prvostolnica primila vjernike iz Sarajevskog dekanata.
Hodočasnike ovog dekanata predvodio je sarajevski dekan i župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije preč. Ivo Paradžik. Uz njega su bili i župnici drugih sarajevskih župa. Svetu Misu za hodočasnike predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije i toliški arhiđakon mons. dr. Mato Zovkić. On je na početku sv. Mise pozdravio sve nazočne a posebno nekoliko vjernica koje su došle u narodnim nošnjama. Potom je mons. Zovkić podsjetio kako je 30. travnja okončan biskupijski proces za proglašenje blaženim Prvog vrhbosanskog nadbiskupa. «Preporučamo dobrotvore postupka vašim molitvama», rekao je mons. Zovkić i u nastavku istaknuo podatke iz života dr. Stadlera. «Pored svih obaveza koje nosi biskupijska služba nadbiskup Stadler je imao vremena prevesti Evanđelja i Djela Apostolska kako bi njegovom narodu bila dostupna Božja riječ», naglasio je.
Sukladno Papinoj odluci da se ova godina slavi kao godina sv. Pavla prigodna tema propovijedi za vjernike je bila: «Pavao propovijeda Grcima u Ateni». «Za vrijeme drugog misijskog putovanja oko godine 50. Pavao je bio u Solunu šest tjedana gdje je propovijedao Evanđelje. Tu je naišao na probleme jer su protivnici Evanđelja nagovorili rulju da Pavlu onemogući nastavak djelovanja. Poslije tog događaja Pavao, ispraćen od svojih učenika, odlazi pješke nekoliko stotina kilometara prema Ateni gdje je vidio mnoštvo kipova u hramovima i pred kućama građana». Generalni vikar je posebno naglasio kako je Pavao među mnoštvom kipova bogova zamijetio i natpis: «Bogu nepoznatome». «To je predstavljalo predostrožnost da se ne bi izostavilo neko strašno božanstvo, a ne spremnost na štovanje Boga jedinoga», podcrtao je mons Zovkić i dodao kako je Pavao u tome vidio svoju priliku za propovijedanje. «Dok je Pavao govorio o Isusu i uskrsnuću, publika je pomislila da propovijeda o novim božanstvima: Isusu i Anastazis, jer je u grčkom jeziku riječ uskrsnuće – «anastazis» ženskog roda, te su mu ponudili da propovijeda na gradskom trgu. Na tom okupljalištu građana bio je običaj da domaći propovjednici kao i gosti ponude svoja razmišljanja. Pavao se u svojim propovijedima morao osloniti na grčku kulturu i tradiciju», istakao je dr. Zovkić i dodao kako su u to vrijeme bili popularni filozofi epikurejci i stoici čega je i sam Pavao bio svjestan. Znao kako se oba filozofska pravca ismijavaju klanjanju idolima jer se u osnovi poštovanja idola krije klanjanje tvorevini ljudskih ruku.
«Pavao je iskazao kritiku kako klanjanje umjetničkim predmetima nema smisla i nudio je nešto potpuno novo i drugačije iako je znao da je vijest o Isusu nepoznata i možda neprihvatljiva za Grke. Na trgu je Pavao propovijedao o jednom Bogu koji je stvorio sve ljude koji prebivaju u različitim zemljama i o njemu ovise. Propovijedao je o Uskrsnuću i otkupljenju, međutim, bio je prekinut u govoru. Rezultat propovijedi je bio skroman, a Pavao napusti Atenu i ode u Korint». Mons Zovkić je dodao kako je rezultat Pavlove propovijedi obraćenje Dionizija Areopagita o kojemu tradicija kaže da je bio prvi vođa kršćana u Ateni a kasnije i biskup, te žene Damare i nekolicine ostalih. Crkvena tradicija nije mnogo zabilježila o Damari, ali činjenica da se ona još spominje u Bibliji govori o tome da je ta žena bila veoma važna u svojoj zajednici.
Pavlova propovijed na trgu je dobar primjer inkulturacije, istakao je dr. Zovkić navodeći kasnije primjere misionarskog djelovanja kao nadgradnje kulture pojedinih naroda. Govoreći o Stadlerovim komentarima biblijskih tekstova mons. Zovkić je posebno istakao Stadlerove misli o jednakosti svih naroda pred Bogom: «Ni jedan narod se ne bi smio izdizati iznad drugog». Pišući o umjetnosti i znanosti Stadler je istakao kako one zajedno trebaju biti u funkciji istine a ne laži i obmane.
Misno slavlje je uveličao pjesmom bogoslovni zbor „Stjepan Hadrović“, a vjernici su tijekom Mise imali prigodu za ispovijed i molitvu na Stadlerovom grobu.
Nema komentara:
Objavi komentar