Koliko košta «hvala»?

Evo jedan lagani tekst s kraja 2008. ali objavljen početkom 2009.

Ako na popularnom internet pretraživaču Google.com ukucate u tražilicu pojam «hvala» dobit ćete više od 47 milijuna rezultata. Učinite to na engleskom jeziku i rezultati će biti fascinantni, čak 880 milijuna pogodaka za riječ «thanks». Sa svim varijacijama na ovu riječ u engleskom jeziku postoji nekoliko milijardi rezultata. To samo po sebi govori o važnosti i učestalosti te riječi. Međutim budući da moderni svijet funkcionira na principu ponude i potražnje gdje se sve plaća s pravom se možemo zapitati koliko košta jedno hvala?

U današnjem vremenu u kojem se brzo živi i kada se nema vremena ni za svoje bližnje, u vremenu relativizma u kojemu prevladava trka za profitom i moći ponekad se može pomisliti da je hvala postalo suvišno – ili bar kako ima svoju cijenu, kao i sva ostala roba. Ljudi su skloni reći kako je riječ hvala izgubila svoj smisao onda kada je izmišljen novac.

Djeca u nižim razredima osnovne škole uče četiri magične riječi koje bi trebale otvarati i čelična vrata. Te riječi su: «molim, hvala, oprosti i izvoli». Odrasli ljudi su svjesni njihove važnosti međutim u trenutcima kada nas pritisnu problemi svakodnevnice jednostavno zaboravimo te riječi te one prestanu imati nekadašnji značaj. Tada nastupa nervoza, pohlepa, nezadovoljstvo, zavist...a riječi zahvale se zaboravljaju. 

Kako bismo pokušali shvatiti koliko košta «hvala» razmislimo o vrijednosti te riječi. Što izgovaranjem te riječi dobivamo, a što gubimo?

Po zdravorazumskoj definiciji «hvala» je izraz zahvalnosti, pozitivne emocije, vrednovanja nečijeg rada prema nama u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, zavisno od toga jesmo li smo doživjeli uslugu ili ju očekujemo. Reakcije na učinjeno dobro djelo ne moraju uvijek biti pozitivne jer ljudi često pokazuju nezahvalnost za učinjeno, nikad im nije dovoljno. Kada kažemo «hvala» na prvi pogled ne gubimo ništa, međutim ne slažu se svi s tim...

 Prve izgovorene riječi

Prve riječi koje većina ljudi izgovori su «mama» ili «tata». Poslije tih naučenih riječi jedan od najosnovnijih komunikativnih treninga kojemu je izloženo dijete jeste trening izražavanja zahvalnosti za poklonjeno ili učinjeno. Djeca dobivaju mnogo pažnje i darova za izgovorenu riječ «hvala» te uz igračke i slatkiše uglavnom dolazi i instrukcija izražavanja zahvalnosti. Kada djeca odrastu i uđu u naš kaotični svijet koji je pun raznoraznih problema zahvalnost često bude zanemarena i zaboravljena. Nekada za učinjeno nikada ne dobijemo ni hvala što nas može navesti na loš put odbijanja pomaganja u budućnosti.

Zahvalnost češće izražavamo tek u rijetkim prilikama, kao što je npr. u vrijeme blagdana.  

Prema mišljenju psihologa pravca "pozitivne psihologije", hvala je riječ koja  bi se  češće trebala izgovarati. Pozitivna psihologija proučava ljudske emocije koje su zdrave, lijepe i prijatne. Istraživanja ukazuju da nas izražavanje zahvalnosti, pored toga što nas čini pristojnima, također čini sretnima i optimističnijima. Pomaže nam donekle umanjiti stres i lakše savladavanje bolesti. Osim zdravlja i sreće nezahvalnost često stoji i na putu prijateljstva pa i poslovne karijere. Ovaj problem nezahvalnosti je posebno izražen u zapadnim zemljama (od kojih sve više preuzimamo samo ono negativno) u kojima je oslanjanje samo na sebe dio kulture življenja a traženje pomoći predstavlja znak slabosti.

Komercijalizacija riječi

Komercijalizacijom svih dijelova našeg društva može se i zaključiti kako je danas i sama riječ «hvala» postala roba sa cijenom. Ne govorimo ju lako. Na taj se korak odlučujemo kada imamo nekog interesa. U jednom psihološkom istraživanju na Zapadu zaključeno je da će se ljudi češće vraćati u restorane i trgovine u kojima im je više puta zahvaljivano tijekom njihovog boravka u njima. Također su napojnice veće ako se rukom na račun napiše «hvala vam». Naravno kako imamo sve manje vremena ni zahvale se više ne pišu rukom kao nekad već su te riječi automatski otkucane na računima. Skloniji smo pomagati onima koji će vratiti protuuslugu.

Mi kroz život idemo kao jedinke koje su samodovoljne te često ne želimo znati za osjećaje drugih. Ponekad je veoma teško reći hvala. Mnogi ljudi često nemaju osjećaj da duguju nešto drugima te ne pokazuju zahvalnost.

Pokazivanje zahvalnosti može nas podsjetit na to da nam je potrebna pomoć u poslu ili da je netko možda bolji, pametniji ili sposobniji od nas. To bi nas moglo ponekad i poniziti u društvu. Zato ljudi nerijetko izbjegavaju koristiti tu magičnu riječ koja ništa ne košta, barem ne u materijalnom smislu. Reći «hvala» ne košta ništa... međutim ponekad je nepremostiva prepreka od iskazivanja zahvalnost do samog čina zahvaljivanja. Zašto je to tako morat će odgovoriti svatko ponaosob.

Ništa ne košta biti zahvalan za ono, između ostalog, što ponekad uzimamo zdravo za gotovo: prijateljstvo, sreća, tjelesno zdravlje nas samih te naših bližnjih... Budimo zahvalni za sve te male stvari od kojih je satkan život. Zahvalnost je na kraju i jedna od osnovnih osobina vjernika. Ona je jedna od najvećih vrlina ali i majka mnogim ostalim vrlinama koje dolaze uz nju.