Mr. art. Hrvoje Urumović je akademski kipar koji je rođen je u Sarajevu. Srednjoškolsko obrazovanje i kiparski dizajn je stekao u Splitu 1995. a iste godine se upisao na kiparski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je pet godina poslije s izložbom Cabaret. Potom se upisao na poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani gdje je magistrirao 2003. na temu Komunikacija skulpture i promatrača u interijeru i eksterijeru. Trenutno je uposlen na radnom mjestu višeg asistenta na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, na Katedri za kiparstvo. Povod za ovaj razgovor je bila pobjeda na natječaju za izradu idejnog rješenja spomenika papi Ivanu Pavlu II. ispred sarajevske katedrale.
Kako se osjećate kao pobjednik na natječaju za realizaciju spomenika Papi Ivanu Pavlu II. ispred sarajevske prvostolnice?
Osjećaj je teško opisiv riječima, ali najbliže bi bilo reći kako sam iznimno sretan i ponosan što sam upravo ja taj kojemu je odlukom uvaženog žirija povjerena jedna takva posebna čast i profesionalno povjerenje.
Rođeni ste u Sarajevu. Je li za vas ovaj uspjeh zato draži i što vam ona znači na privatnom te profesionalnom planu?
Ovakav uspjeh je ona vrsta uspjeha kojoj se svaki profesionalni umjetnik nada da će mu se dogoditi jednom u životu. Utoliko je ova pobjeda na međunarodnom natječaju za mene postignuće na nivou kapitalnog projekta i vrhunac mog dosadašnjeg rada. Činjenica da sam rođeni Sarajlija tome daje posebnu notu i zvuči pomalo nestvarno. Za mene je ovaj uspjeh uistinu neopisiva sreća i ponos.
Koliko ste vremenski radili na ovome natječaju, od početka rada do slanja idejnog prijedloga na natječaj?
I prije podizanja same natječajne podloge, odnosno od trenutka kada se ta ideja pojavila, aktivno sam počeo razmišljati o idejnom rješenju. Teško mi je reći koliko je ideja nastajala, jer početna ideja se razvijala kroz varijacije, da bi se naposljetku materijalizirala kao ovo predstavljeno obličje. U svakom slučaju na ovom projektu aktivno sam radio nepuna tri mjeseca.
Možete li predstaviti našim čitateljima spomenik pape Ivana Pavla II. onakvog kakav će, po realizaciji idejnog rješenja, biti…
Spomenik će biti uvećano idejno rješenje u visini od 3,22 m uključujući i postament. Za materijal sam predložio segetski kamen, materijal iznimno težak za sam postupak klesanja, ali vrlo postojan i otporan na vremenske utjecaje i mehanička oštećenja. Vrijeme potrebno za izvedbu je sada teško predvidjeti jer na to utječe veliki broj predradnji i priprema kako oko samog modeliranja tako i u konačnici samog postupka klesanja. Želim još jednom napomenuti da sam prilikom odabira vrste kamena imao na umu činjenicu da radim Petrovog nasljednika, pa je odabir stijene koja je kroz povijest često upotrebljavana za gradnju sakralne arhitekture, bio najprimjereniji i logičan izbor pun simbolike.
Ovo je projekt koji je zahtijevao koordinirano djelovanje više osoba. Možete li ukratko predstaviti ljude s kojima ste radili na realizaciji idejnog rješenja spomen – obilježja pape Ivana Pavla II. Kako vidite suradnju s našim istaknutim arhitektom Zvonimir Krznarić s kojim ste radili na ovom natječaju?
Da, radi se uistinu o zahtjevnom i obimnom projektu. Imao sam sreću da je tim arhitekata predvođen gospodinom Zvonimirom Krznarićem prepoznao potencijal mog idejnog rješenja i razradio projekt sukladno natječajnim uvjetima tako da bude na ponos Sarajevu kao jednoj europskoj metropoli. Meni kao autoru mlađe generacije posebna čast je bila raditi zajedno sa gospodinom Krznarićem na ovako važnom projektu. Moram naglasiti da je angažman svakog od čak pet arhitekata bio izniman, a što je u konačnici rezultiralo, vjerujem, najboljim mogućim rješenjem. Cijeli tim, zajedno sa mnom, je iznimno ponosan i počašćen što su i uvaženi stručnjaci, članovi komisije, prepoznali u našem projektu promišljenost i rezultat timskog rada, te nam dali povjerenje za realizaciju jednog ovakvo velikog projekta.
Trenutno radite kao viši asistent na Katedri za kiparstvo pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Kako se osjećate prenoseći znanje mlađima?
Predavati mladim likovnjacima, svojim budućim kolegama, za mene je možda i najljepši poziv i posao kojeg čovjek može raditi. Neizmjerno volim svoj posao koji mi pruža mogućnost prenošenja znanja mladim ljudima, jer sve me to, uz profesionalni kiparski angažman , dodatno i kao osobu jako ispunjava. Vidjeti napredak u profesionalnom sazrijevanju mladog čovjeka, svog studenta, mene kao predavača čini iznimno ponosnim i zbog toga to doživljavam dijelom kao i svoj uspjeh.
Član ste Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Možete li nam nešto reći o tom društvu?
HDLU je udruženje koje je krovna organizacija likovnih umjetnika u Hrvatskoj. Ono je generator većine događanja na polju likovne i vizualne umjetnosti u Hrvatskoj. Naravn, kao organizacija i udruženje velikog broja profesionalaca i različitih umjetničkih svjetonazora ima i određeni broj problema. No svakako, bez udruge takovog tipa rad profesionalnih umjetnika znatno bi bio otežan.
Recite nam nešto o tehnikama koje koristite u svom radu?
U svom dosadašnjem radu koristio sam se mnogobrojnim tehnikama, a dijapazon korištenog materijala je od tradicionalnih pa do onih koji se tek pojavljuju u službi likovnog medija. Odabir materijala uvijek je u suglasju sa idejom i njen je sastavni dio. Nemoguće je u suvremenoj umjetnosti biti ozbiljan i ograničiti se na jedan ili mali broj materijala. Ipak ja sam umjetnik koji je za učešće u suvremenoj umjetnosti odabrao likovni jezik. Stoga je materijal uvijek bitan kao sredstvo iščitavanja likovne govornice.
Možete li dati svoje mišljenje o sadašnjim i budućim gibanjima u kiparstvu kod nas i u svijetu?
Teško je govoriti o kretanjima u kiparstvu. Kiparstvo danas nije izdvojena disciplina, zapravo nikada kroz povijest nije to niti bila, već je uvijek subordinirana, bilo arhitekturi , interijeru kao životnom prostoru ili životu uopće. Predvidjeti potrebu umjetnika i konzumenta umjetnosti nije analitički moguće.
Papa je posjetio i Banjaluku. Većina gradova koje je posjetio pokojni Papa dobiju spomenik ili trg. Kada bi pokrenuo sličan natječaj za spomenik biste li opet učestvovali?
Papa Woytila zračio je posebnim svjetlom. Njegovi posjeti nevoljnima, u ljudima čista srca ostavljali su neizbrisivi trag. Spomenici i trgovi papi upravo su taj trag iz srca samih ljudi. U slučaju raspisa takovog natječaja, svakako bi se vodio aspektom i porukom samog posjeta, te svojom osobnom intuitivnom spoznajom, a potom bi uslijedila odluka o samom sudjelovanju. Dakle, što se tiče vjerojatnosti mog sudjelovanja, nadajmo se da će takav natječaj biti što prije raspisan.
Nema komentara:
Objavi komentar