U sarajevskoj prvostolnici se već tradicionalno svaki osmi dan u mjesecu tijekom 2008. godine obilježava Dan smrti Sluge Božjeg Josipa Stadlera. Na taj dan vjernici iz dekanata Vrhbosanske nadbiskupije hodočaste u katedralu i na Stadlerov grob. Za mjesec rujan je bilo predviđeno da sarajevska prvostolnica ugosti vjernike iz bugojanskog dekanata međutim zbog poklapanja s blagdanom Male Gospe većina vjernika je otišla na hodočašće u Ramu.
Sv. Misno slavlje predvodio je mons. dr. Mato Zovkić, biskupijski vikar za odnose s drugim religijskim zajednicama uz suslavlje s vlč. Lukom Kesedžićem, ekonomom Nadbiskupijskog ordinarijata.
U skladu s Papinom odlukom da ova godina bude godina Sv. Pavla tematska propovijed je bila: «Pavao pred rimskim sudom u Cezareji». Propovijedao je dr. Zovkić a prigodna čitanja iz Djela apostolskih su pročitana iz prijevoda kojeg je sam dr. Stadler napravio prije skoro 100 godina.
«Dvije godine prije nego je izašao pred sud Pavao je uhićen na proljeće 58. godine. Razlog uhićenja je bila lažna optužba da je stranca uveo u židovski hram. Budući da je Rim poštovao vjerska prava Židova Pavao njegov su slučaj odlučili sankcionirati. U zatvoru je čekana prilika za transport da mu se sudi pred državnim sudom u Rimu. Nakon dvije godine provedenih u zatvoru Pavao dobiva priliku da pred dva visoka rimska službenika u Cezareji (Sv. Zemlja) izloži svoju obranu», započeo je propovijed dr. Zovkić
Nadalje se, prema riječima mons. Zovkića, Pavao branio iskazujući više puta svoje poštovanje prema sucima oslovljavajući ih njihovim punim službenim državničkim titulama što je Sluga Božji Stadler u svojim komentarima nazvao dobrim retorskim sposobnostima. Nadbiskup Stadler je također primijetio dobro držanje Sv. Pavla kojima je iskazao svoje izvanredne sposobnosti u komunikaciji s državničkim činovnicima. U svojim daljnjim komentarima osvrnuo se na odnos vjernika prema državnim vlastima. U to doba kršćani nisu bili omiljeni u Rimskoj državi jer nisu poštovali rimskog cara kao vrhovno božanstvo niti su štovali njihove državne bogove. Nisu sudjelovali u državnim liturgijama i zato su bili subverzivni sumnjivi elementi u čitavom Rimu. Dr. Stadler koristi ove činjenice kako bi dao svoj komentar: «Kršćani trebaju državu i njene institucije kako bi živjeli u miru i imali sigurnost, kršćani trebaju nekog tko bi ih vodio u slučaju opasnosti, ali ne mogu štovati druge bogove osim Boga jedinoga. Ne mogu postupati protiv svojih uvjerenja», rekao je dr. Zovkić.
Nadbiskup Stadler je znao cijeniti državnu vlast, a budući da je živio za vrijeme Austro-ugarske za čijeg je vremena izgrađeno na stotine crkava bio je svjestan što dobra državna uprava znači za kršćane. «Kršćani su u državi i trebaju državu ali ako se traži nešto što je protiv katoličke vjere i savjesti treba se u tome državi oduprijeti poštujući javno dobro» završio je dr. Zovkić citirajući komentare dr. Stadlera.
Nema komentara:
Objavi komentar