Vijeće ministara BiH je na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice sredinom prošle godine (2008) donijelo odluku o osnivanju mješovitog povjerenstva za provođenje Temeljnog ugovora između Svete Stolice i BiH kao i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor koji je regulirao određene stavke prvobitnog ugovora.
Tada je predviđeno kako će povjerenstvo činiti deset članova od kojih će 5 biti uvjetno rečeno iz Vatikana a 5 iz političkog života naše zemlje. Primarni zadatak novoformiranog povjerenstva, jednog od bezbroj povjerenstava u našoj zemlji (ništa u BiH ne može bez raznoraznih povjerenstava, vijećanja, odugovlačenja, pregovaranja, uvjeravanja) jest identificiranje nepokretne imovine koja će biti ili vraćena Crkvi ili primjerno nadoknađena ako je vraćanje nemoguće. Sve će se odvijati u skladu sa zakonom koji će regulirati pitanje restitucije.
Nepotrebno čekanje
Kao što to obično i biva na ovim prostorima kada se čeka pravda od države u kojoj živimo Katolička crkva je čekala skoro pola godine kako bi se sama odluka o osnivanju mješovitog povjerenstva sprovela u djelo. Sredinom prosinca (17. prosinca) u Sarajevu je konstituirana Mješovita komisija za provođenje temeljnog ugovora između BiH i Svete stolice i Dodatnog protokola na Temeljni ugovor.
Za kopredsjedavajuće povjerenstva izabrani su ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH dr. Safet Halilović i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Alessandro D'Errico. Njihovi zamjenici su mons. Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanski i Bariša Čolak, ministar pravde.
Na konstitutirajućoj sjednici ovog povjerenstva zaključeno je kako će do kraja siječnja ove godine biti sačinjeni nacrti protokola o radu povjerenstva i program rada za 2009. koji će tek biti razmatran na narednoj sjednici polovinom veljače.
Uz mons. Sudara i nuncija mons D Errica predstavnici Vatikana su još i tajnik Apostolske nuncijature mons. Waldemar Stanislaw Sommertag, don Tomo Vukšić, profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji te fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Povjerenstvo je formirano, sada nam predstoji samo čekanje međutim ne možemo se ne otrgnuti dojmu kako se ponovno kao i bezbroj puta do sada odugovlači u institucijama države BiH. Čini se kako političari misle kako će Katolička crkva otimati imovinu od države ili iz fondova za plaće političarima, a zapravo problem je više nego jasan: država BiH je dužna vratiti, za vrijeme komunizma, otetu imovini Katoličkoj crkvi ili je pravično obeštetiti.
Kome je u interesu ovo klasično odugovlačenje? Dok vrijeme prolazi oteta crkvena imovina se i dalje rasparčava i prodaje ili daje na korištenje trećim licima. Ovih dana smo bili svjedoci nemilih događaja u vezi sa nastavkom gradnje Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju koji je smještan u nacionaliziranoj imovini samostana redovnika trapista «Marija Zvijezda» u Banjoj Luci unatoč donesenoj odluci Vlade RS o obustavi radova.
Ovaj primjer kršenja svih obećanja je pokazatelj zašto bi proces identificiranja imovine Katoličke crkve trebao brže ići a ne kako vidimo da se čeka pola godine samo na formiranje jednog običnog povjerenstva pred kojom je težak rad. Poučeni na osnovu dosadašnjeg iskustva ažurnosti kada je politički establišment naše države u pitanju možemo očekivati još mnogo opstrukcija i odugovlačenja.
Dosta stvari se u našoj zemlji propušta kroz «sito i rešeto» politike iako ne bi trebalo, a i kad se postigne neki dogovor onda ta odluka se skriva po raznoraznim ladicama u zgradama gdje naši političari odlučuju o našim sudbinama. Više od dvije godine su prošle od potpisivanja Temeljnog ugovora između Svete Stolice i BiH a za sada se nigdje ne mogu vidjeti rezultati tog dogovora čak naprotiv kako pokazuje banjalučki slučaj.
Sve je počelo sada već davne 2002.
O Temeljnom ugovoru između Svete Stolice i naše zemlje počelo se raspravljati polovicom 2002. Kao rezultat toga bilo je formiranje mješovitog državno – crkvenog povjerenstva (!) koje je imalo zadatak pripraviti prijedlog teksta Temeljnog ugovora. Crkveno povjerenstvo predvođeno tadašnjim nuncijem mons. Giuseppeom Leancom oslonilo se na višedecenijsko iskustvo Svete Stolice u sklapanju sličnih sporazuma s ostalim državama u Europi i svijetu.
Rad je završen krajem 2002. te je prijedlog ugovora predstavljen nadležnim državnim organima. Usporedo s izradom ovog ugovora država je radila na «zakonu o slobodi vjere» što je bio i razlog stopiranja rada oko ugovora sa Svetom Stolicom. Nakon više godina rasprava, čekanja i odugovlačenja, kada je «zakon o slobodi vjera» već stupio na snagu državni organi su Vijeću ministara proslijedili svoju verziju ugovora sredinom veljače 2006. Ta verzija Ugovora je bila slična verziji iz 2002. god.
Nakon što su nadležni organi prihvatili ugovor u zgradi Predsjedništva BiH 19. travnja 2006. je potpisan Temeljni ugovor koji je regulirao pravni okvir djelovanja Crkve na ovim prostorima. Odmah poslije potpisivanja Ugovora uslijedili su pritisci na političare te je proces ratificiranja bio zaustavljen. Sporan je bio stavak 3 iz članka 10 koji je zadavao jasan rok od 10 godina za vraćanje imovine. Nakon intenzivnih pregovora 29. rujna 2006. je potpisan Dodatni protokol na Temeljni ugovor koji je regulirao postupak vraćanja imovine u skladu sa zakonom o restituciji.
Tek sljedeće godine na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kosače, 25. listopada, u Vatikanu su izmijenjeni ratifikacijski instrumenti Temeljnog ugovora i Dodatnog protokola između Svete Stolice i BiH.
Ipak nije sve tako crno, iako se problemi u našoj zemlji rješavaju veoma sporo, pogotovo ako u tome svoj interes ne prepoznaju vlastodršci, samo formiranje Povjerenstva je radostan događaj za Katoličku crkvu jer predstavlja još jedan korak ka provođenju temeljnog ugovora između Svete Stolice i BiH.
Rad novoformiranog Povjerenstva će zasigurno podignuti međunarodni rejting i ugled Bosne i Hercegovine u Europi barem što se tiče ispravljanja grešaka i nepravdi naslijeđenih iz prošlog sustava a konačna provedba Temeljnog ugovora će izvesti BiH iz mračnog tunela nepoštovanja privatne imovine i vjerskih sloboda u koji smo ušli 1945. godine. Rad povjerenstva će biti samo jedan od mnogih koraka koje BiH mora napraviti kako bi postala zemlja vladavine prava i prostor poštivanja europskih demokratskih standarda međutim i najdulja putovanja uvijek počinju i najmanjim korakom.
Nema komentara:
Objavi komentar