Dvjestotinjak vjernika iz ramskog kraja predvodio je prozorski župnik i dekan preč. Franjo Ivandić zajedno s vlč. Miljenkom Džaltom, župnikom iz Uzdola i fra Vladom Koštromanm, župnikom Podhuma – Žitače.
Svetu Misu za hodočasnike je predvodio preč. Anto Meštrović koji je na početku pozdravio suslavitelje a među njim a i prof. dr. Pavu Jurišića, postulatora kauze za proglašenje blaženim sluge Božjeg Josipa Stadlera, te časne sestre iz župe Prozor, voditelja folklora gospodina Ivu Petrovića iz Rumboka, ramsko kulturno umjetničko društvo «Hrvatski slog» i sve hodočasnike, a osobito mlađe vjernike koji su došli u velikom broju i u narodnim nošnjama. «Crkva se raduje kada može mlađim naraštajima govoriti i ukazivati na vrijedne uzore iz naše povijesti», istakao je preč. Meštrović i naglasio kako sluga Božji Stadler treba biti uzor današnjoj mladeži.
U skladu s Papinom odlukom da se ova godina slavi kao godina sv. Pavla travanjska tema propovijedi za hodočasnike bila je «Pavlov nastup u Jeruzalemu».
Na početku propovijedi preč. Meštrović je podsjetio kako je 2008. godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posvećena Svetome pismu – Božjoj riječi. «Na današnji dan posebno razmišljamo o veličini nadbiskupa Stadlera, ali i molimo kako bi jednoga dana bio uzdignut na čast oltara. Zato upravo u ovoj katedrali koju je Stadler izgradio čitamo i komentiramo Djela apostolska koje je on preveo». U nastavku propovijedi preč. Meštrović je istaknuo važnost prvog vrhbosanskog nadbiskupa: «Sluga Božji Josip Stadler je bio čovjek od rada i reda. Pored svih svojih obaveza u poslu imao je vremena prevesti Evanđelja i Djela apostolska kako bi njegovu narodu bila dostupna Božja riječ, ali i komentari te Riječi. U Stadlerovo vrijeme bilo je dosta nepismenog svijeta, zato je izgrađivao škole kako bi opismenio narod. On je, također želio narod 'nahraniti' Božjom riječi jer sva ljudska pamet ne može smiriti čovjeka i udovoljiti njegovim željama. Zato je potreban Božji zahvat – Božja riječ koja nam se nudi u svakoj sv. Misi». Govoreći o sv. Pavlu preč. Meštrović je podsjetio kako se prvo u Antiohiji (Sirija) počela širiti vjera među poganima. Međutim pojavile su se određene nesuglasice jer je bilo potrebno pomiriti dvije različite kulture, tradicije, običaje i mentalitete. «Kako dopustiti različitost tradicija i običaja, ali istovremeno sačuvati jedinstvo u bitnome i time jedinstvo Crkve? Kako se odnositi prema nacionalnim obilježjima Židova koji su postali kršćani i trebaju li pogani primiti nacionalna obilježja Židova kako bi mogli biti u jedinstvu Crkve? Nakon tih nejasnoća Pavao i Barnaba su došli u Jeruzalem s ostalim apostolima iznaći odgovor na novonastali problem, protumačiti što treba činiti. Tako imamo prvi opći crkveni sabor koji je postao uzor kasnijim svim crkvenim saborima: Petar kao glava crkve bijaše predsjednik sabora a članovi toga sabora s pravom glasa bijahu apostoli dok su svećenici imali samo pravo savjeta. Dogovarajući se o odlukama sa stanovišta da je uz njih Duh Sveti», naglasio je preč. Meštrović.
Zatim je govorio o važnosti jeruzalemskog sabora: «U Stadlerovim komentarima stoji da nijedan crkveni sabor nije imao tolike važnosti kao Opći sabor u Jeruzalemu jer se prvi puta tu odlučivalo jedinstvo Crkve uz pomoć Duha Svetoga. Nakon duge saborske rasprave je zaključeno kako Židov, koji je povjerovao u Isusa Krista, nema nikakvu prednost ili privilegij pred poganinom koji se obrati tako je narod u Antiohiji dobio dodatna objašnjenja oko nastalih nedoumica». Na kraju je preč. Meštrović dodao kako se iz ovoga primjera vidi zašto je važno poštovati crkvene zaključke i naputke nadahnute voljom Duha Svetoga.
Misu su svojim pjevanjem uzveličali članovi župnih zborova iz župe Prozor pod ravnanjem s. Anđeline Perić. Na kraju je uslijedila molitva na grobu «Oca siromaha» a potom su članovi KUD „Hrvatska sloga“ Prozor-Rama ispred katedrale izveli prigodni kulturno-umjetnički program, te voj put nastavili prema Travničkom sjemeništu «Petar barbarić», gdje su se upoznali s poviješću i današnjim radom ove obrazovno-odgojne ustanove te likom i djelom, Sluge Božjeg, Petra Barbarića.
Nema komentara:
Objavi komentar