Mnogo je pitanja a malo odgovora

U Katoličkom školskom centru «Sv. Josip» u auditoriju novoga dijela zgrade održana je 6. veljače 2009. komemoracija povodom prve godišnjice ubojstva učenika KŠC-a Denisa Mrnjavca. Osim učenika, profesora i djelatnika KŠC–a komemoraciji su nazočili i ravnatelj mr. Ivica Mršo, gosp. Safet Kešo, ministar znanosti i obrazovanja kantona Sarajevo, predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto kao i majka ubijenog Ana Mrnjavac.  

Na početku komemorativnog skupa nazočnima se obratila razrednica pokojnog Denisa Marijana Marendić te najavila čitanje radova Denisovih školskih prijatelja. Prikazan je i video materijal. Na velikom platnu uz prigodnu glazbu redale su se Denisove slike iz djetinjstva, mladosti, posljednjeg školskog putovanja te stravičnih dana iz veljače 2008.

Nakon pročitanih radova učenika skupu se obratio ravnatelj vlč. mr. Mršo koji je između ostalog rekao: «Ova komemoracija ne obiluje s mnogo riječi jer više znače one neizgovorene riječi, šutnja. Sinoć gledam novu knjigu žalosti za prvu obljetnicu, misleći se što napisati. Ispisati uopće išta? Jer, godinu nakon ubojstva ne mogu naći riječi za sve ono što je u srcu u duši i što bi trebalo izreći. Počivaj u miru anđele, čuvaj svoj i naš KŠC. Čuvaj djecu ovog grada i ove zemlje.»

Ravnatelj KŠC-a je naglasio kako se radi na prikladnom spomen-obilježju u Sarajevu, međutim nije mogao precizirati hoće li to biti ulica, trg ili nešto treće. Spomenuo je i fond za stipendiranje đaka i studenata «Denis Mrnjavac» kao jedan od malih koraka koji se čine kako bi se pomoglo obiteljima slabijeg imovinskog stanja, te projekt «Sportom protiv nasilja».

Na kraju komemoracije okupljeni su krenuli ka mjestu ubojstva: tramvajskom stajalištu između Zemaljskog muzeja i Tehničke škole, gdje su položili svijeće i cvijeće a potom se uputili na groblje u Lepenici gdje je Denis pokopan.

Što reći nakon što je prošla godina od nemilog događaja? U slučaju Denisa Mrnjavca: zakazale su mnoge institucije države, ali i cjelokupnog društvenog sustava jer nije se nije spriječilo da očigledno-potencijalni kriminalci slobodno hodaju gradom i slobodu oduzimaju onima koji na nju imaju pravo. Tadašnja gradonačelnica Semiha Borovac je obećala spomenik za pokojnog Denisa, međutim godinu poslije ništa od obećanog nije ostvareno. Vlasti na svim razinama su obećavale kako će se početi s izgradnjom domova za prihvat maloljetnih delikvenata, međutim ni to također nije urađeno ili se zadržalo u minornim okvirima. Ostaje nada kako ćemo podsjećanjem na tužne dane početkom veljače 2008. pokrenuti državne činovnike kako bi učinili potrebne korake za sprječavanje ovakvih zločina u našem gradu i zemlji. Jer, kao što reče majka pokojnog Denisa, gđa Ana: ovdje nije riječ samo da je jedan roditelj izgubio svoje jedino dijete nego je cijelo društvo izgubilo mnogo od svoga civilizacijskog dostojanstva.