Pristojni, pošteni i skromni ljudi

Evo jedan tekst koji sam pisao 2008. na ljeto ali nisam nikako mogao nabaviti fotografije jer se japanka nije htjela slikati. Tek krajem godine kad se vratila u Sarajevo uslikao sam je na Marijin Dvoru i to jedva. Pravo čudno iskustvo rada sa strancima...Nije htjela odgovoriti na pitanje o svojoj vjeri i što misli o kršćanstvu. Razgovor smo obavili preko e maila, a na Facebooku nije imala nijednu svoju fotografiju. Upoznali smo se kad je preuzela ulogu predavača japanskog jezika na mini tečaju u japanskoj ambasadi dok sam pokušavao izganjati stipendiju za studij u Japanu... Evo tekst:

Dva japanska znaka (kandži) koji označavaju ime Japana u bukvalnom prijevodu znače "izvor sunca" pa se tako cijela zemlja često naziva "Zemlja izlazećeg sunca". Za ljude na Zapadu Japan je praktički zemlja na kraju svijeta gdje se sunce počinje prvo pokazivati svakog novog dana. Prosječni čovjek koji se ne zanima mnogo za tu udaljenu zemlju ima mnogo predrasuda o toj skupini 3.000 otoka kao i o njezinim stanovnicima.

Često se može čuti kako neki naši ljudi «rade kao Japanci» aludirajući na posvećenost poslu i fanatičnu predanost radnim obavezama. Uobičajene predrasude o stanovnicima Zemlje izlazećeg sunca su razmišljanje kako su Japanci opsjednuti samurajskim kodeksom časti, bezosjećajni, fanatični radnici  - roboti, te da ne idu na godišnji odmor i da se ubijaju za najmanji promašaj u životu. Uvriježeno je mišljenje da će direktor japanskih željeznica izvršiti samoubojstvo ako vlak zakasni i nekoliko minuta. Ipak nije sve tako…

Kako bismo razbili sve te predrasude o Japanu koje postoje u našoj zapadnjačkoj civilizaciji, ali i saznali što Japanci misle o našoj zemlji razgovarali smo s gospođicom Yukari Iemurom, studenticom Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu.

Važna je dobrobit čitave zajednice 

Japanci zaista mnogo rade, ali nije točno da nikad ne uzimaju godišnji odmor, saznali smo iz prve ruke. Mogu uzeti odmor kada žele ali samo kratak kako ne bi ometali kolege zbog svog odsustva koji onda preuzimaju njihove obveze. Dakle, u Japanu rijedak je kolektivni odmor osim u školama, sveučilištima i velikim tvornicama. Osobni odmor je, dakle zagarantiran ali se mora uklopiti u interese kompanije - kolektiva. Što se kašnjenja vlakova tiče može se reći da se ona dešavaju ali zbog toga nema samoubojstava. Ipak u većini slučajeva uvijek je slučaj o višoj sili a ne ljudskoj pogrješci tako da se ne može utjecati na loše vrijeme ili prometne nesreće. Japanci više cijene kolektiv u odnosu na individualitet. U osnovi Japanci su pristojni, pošteni i skromni ljudi i to su ujedno i njihove glavne vrline. Ljudi rade koliko mogu i žele. Ponekad se zna reći da Zapadnjaci rade da bi pjevali, a Japanci pjevaju radeći. Međutim, oni nisu nikakvi roboti već ljudi od krvi i mesa sa svim svojim vrlinama i manama. Broj samoubojstava je visok ali se nikako ne može dovesti u vezu s predrasudama koje mi imamo o tim ljudima. Japan dosta jest drukčiji i to je posljedica zemljopisnog položaja i višestoljetne izolacije. Situacija se od Drugog svj. rata promijenila, Japan je otvoren za zapadnjačku kulturu. Može se reći da je fasciniranost Zapadne civilizacije Japanom jednaka facsinacijom Japanaca Zapadom.

Gospođica Iemura  prvi put za našu zemlju čula je za vrijeme protekloga rata. «Željela sam saznati zašto se desio rat i zašto se nije spriječio sukob u ovoj regiji», objasnila nam je na tečnom hrvatskom i dodala kako je sretna što su ljudi u Bosni i Hercegovini okrenuti budućnosti ali s pogledom u prošlost da se više nikada rat ne ponovi. Budući da je upisala Političke znanosti u Sarajevu jasno je kako je interesira znanstveni pristup ovoj neugodnoj temi. Međutim, osim čitanja knjiga voli i popričati s ljudima kako bi shvatila njihovo mišljenje i iskustvo.

Prirodne ljepote u BiH

 Za vrijeme svog boravka u BiH posjetila je nekoliko gradova među kojima su Mostar, Banja Luka Goražde, Jajce, Višegrad i Derventa. Prema njezinim riječima ljudi su mnogo ljubazni i gostoprimiviji a gradovi su prelijepi jer svi imaju svoju posebnu draž. Strancima se uobičajeno sviđaju naša nedirnuta priroda i povijesno kulturne znamenitosti pa stoga ni gđica. Iemura nije iznimka. «Ja bih voljela putovati i obilaziti više gradova, upoznati puno ljudi i naučiti nešto novo. Željela bih posjetiti što više vaših gradova jer je svaki poseban na svoj način», očarana prirodnim ljepotama naše domovine rekla je gđica Iemura

Da sve nije tako idealno za strance pobrinuli su se naši površni ljudi kojima su «svi Kinezi isti» ili su «svi kosooki su Kinezi». Stoga pazite, iako u BiH ima veoma malo Japanca nemojte ih odmah svrstavati u «Kineze». Pokušajte prvo upoznati osobu pa tek onda suditi.

U Bosni i Hercegovini trenutno živi samo dvadesetak državljana Japana stoga je broj Kineza nesumnjivo mnogo veći, međutim, to nije opravdanje za brojne šale i dobacivanja na račun Kineza koje se pomalo žalila gđica. Iemura. «Većina državljana Japana koji žive u ovoj zemlji su uposlenici Japanskog veleposlanstva ili međunarodnih organizacija međutim, ima i onih koji su zasnovali obitelji ovdje međutim, ja sam jedina studentica», rekla nam je gđica. Iemura i dodala kako bi u budućnosti  željela postati veza između Japana i BiH. Mnogo se ljudi interesiraju za turizam i svoje impresije želi prenijeti svojim sunarodnjacima. Hrvatska je  trenutno jedna od poželjnijih odredišta za Japance. Ona služi i kao svojevrsna baza za nastavak obilaska čitave Europe. Nedavno su uvedeni i čarter letovi između Tokija i Zagreba koji su redovito popunjeni. Želimo gđici. Iemura uspjeh u  nakani za turističkim povezivanjem Japana i BiH. Sve više Japanaca odlučuje se za posjet Hrvatskoj i fascinirani su jadranskom obalom, a nadati se je da će ih sve više dolazi i u našu zemlju ne više kao donatori u raznim humanitarnim akcijama već kao pravi turisti koji će svoje pozitivne impresije prenijeti svojim sunarodnjacima.