petak, 29. kolovoza 2014.

Kakvi su potencijali katoličkog vjerskog turizma u BiH?


Neki dan u tramvaju vidim maturantica nosi maturalni rad na temu Vjerski turizam u BiH i sjetim se da sam ljetos ( a ljeto još nije prošlo, barem kalendarski) radio nešto o toj važnoj temi. Izuzetno teška tema koja ima mnogo aspekata i previše sadržaja da bi se odjednom sve pohvatalo i popisalo te opisalo... moj skromni doprinos temi... možda pomogne nekom budućem maturantu ili studentu za seminarski...

Vjerski, u svom osnovnom značenju, uz zdravstveni turizam je jedan od najstarijih oblika turizma koji se javio u najranijoj povijesti ljudskog roda. Tada su ljudi zbog obavljanja vjerskih obreda posjećivali za to predviđena mjesta-svetišta i pritom prelazili veće udaljenosti no što je uobičajeno. Budući da se radi o ekonomski vrlo korisnom obliku turizma kroz povijest su takve destinacije redovito postajale središtima vjerskih, trgovačkih, kulturnih i ostalih događanja u pojedinim regijama...
Promatrajući ponašanje turista i njihovu društveno-ekonomsku pozadinu stručnjaci su primijetili kako je za vjerski turizam uobičajena visoka polarizacija između dvije ciljne skupine ljudi. Prva, i najvažnija skupina su vjernici koji putuju na svoje hodočasničko odredište inspirirani istinskim vjerskim osjećajima i motivima, a drugi su oni koji putuju iz želje za upoznavanjem vjerskih središta kao sastavnoga dijela svoje opće kulture ili su mjesta toliko zanimljiva s popratim sadržajima da je postalo pitanje prestiža posjetiti taj kraj.
Na svu sreću, Bosna i Hercegovina i njezina katolička svetišta imaju potencijal privući obje ciljne skupine. Naravno, mnogo se treba uraditi na promociji i modernim rječnikom rečeno brendiranju pojedinačne i ukupne ponude. Nažalost, usprkos svemu navedenom, čini se kako je organiziranje i promoviranje katoličkih svetišta, samostana i crkava u BiH, uz nekoliko izuzetaka, još uvijek briga uglavnom Crkve i pojedinačnih općina, uglavnom s hrvatskom većinom.
Analizirajući koja bi svetišta, samostani i crkve u sve četiri biskupije i dvije provincije u BiH bile zanimljive i kojima bi trebalo posvetiti pozornosti u promociji zaključili smo kako je takvih mjesta zaista mnogo. Ovdje ćemo nabrojati samo njih nekoliko...

Svetište sv. Ive u Podmilačju

Riječ je o jednom od najstarijih svetišta u BiH, a datira iz 15. stoljeća. Uz podmilačku crkvicu vezane su mnoge pučke predaje, a jedna od njih svakako je i ona koja govori o tome kako je crkva «prešla» noću iz sela Pšenika, koje se nalazi na drugoj obali Vrbasa, zbog toga što su Turci u njoj čuvali koze. Nakon posljednjeg rata svetište je bilo uništeno i poharano, ali je 1998. krenula obnova. Danas svetište na sv. Ivu privuče oko 50 000 vjernika samo na središnjoj misi. Vjernici i hodočasnici se za blagdan pripremaju devetnicom, a popularna je i misa za bolesnike te put križa uz brdo Grabež i klanjanje pred Presvetim. Mnogi vjernici dođu dan ranije pa spavaju na otvorenom čekajući središnje misno slavlje...

Gospa Olovska

Crkva Gospe Olovske ubraja se u najstarija marijanska svetišta u Hrvata. Prvi podatak o tome nalazi se u dubrovačkom ljetopisu iz 1454. Za vrijeme pada Bosne pod tursku vlast, crkva i samostan nisu stradali, ali su 1703. zapaljeni. Nova crkva sagrađena je 1936. Na ravnom prostoru pred sadašnjom Gospinom crkvom ističe se crni kamen za koji se pretpostavlja da je ostatak prvotno izgrađene crkve. Prirodna boja kamena nije crna, nego tu boju kamen dobiva zbog zapaljenih svijeća koje hodočasnici ostavljaju oko njega. U svetištu se danas štuju dvije Gospine slike, a u spomen-sobi fra Grge Martića u kreševskom franjevačkom samostanu nalazi se još jedna slika na kojoj stoji tekst «Prava slika čudotvorne olovske Gospe». Olovo je popularno odredište za brojne hodočasnike iz okolnih župa te Sarajeva.

Gospa Kondžilska privlači mlade

Svetište Kondžilo, koje je smješteno u župi Komušina, datira iz davne 1200. Povijest nam svjedoči o hodočašću i procesiji koji su se održavali svake godine uoči svetkovine Velike Gospe. Danas se osim hodočašća za Veliku Gospu održavaju još dva hodočašća: jedno u posljednjoj nedjelji svibnja kao hodočašće mladih Vrhbosanske nadbiskupije i drugo krajem listopada kao hodočašće okolnih župa. Gospina slika ima dugu tradiciju, a  prvi put spominje 1779. U svojoj višestoljetnoj povijesti slika je samo dva puta na duže vrijeme privremeno morala napustiti područje Komušine. Prvi put to se dogodilo 1888. kada je prebačena na popravak u Graz, a drugi put 1992. u Hrvatsku kada su srpski ekstremisti protjerali sve Hrvate katolike, a zatim razorili župnu crkvu. Slika je 1996. dospjela u Žepče, a 1999. u veličanstvenoj procesiji vraćena je u Komušinu. Od toga dana vjernici ponovno redovito hodočaste Gospi Kondžilskoj, a izgradnja nove kapelice na brdu će zasigurno privlačiti još više hodočasnika.

Sv. Leopold od Maglaja

Maglaj, grad koji je teško pogođen svibanjskim poplavama se nalazi tik uz važnu magistralu, stoga je omiljeno hodočasničko mjesto brojnih putnika namjernika. Nije to drevno i staro svetište kao neka druga mjesta u Bosni. U gradu je 1919. sagrađena crkva sv. Ante Padovanskoga, koja je, stjecajem okolnosti, postala ruševna. Gradnja nove crkve je započeta 1977. ali pod zaštitom novog svetca. Svetište je dovršeno za dvije godine, a narod ga je prozvao «bijela golubica». Jedna od karakteristika ovog svetišta su tzv. «Leopoldove srijede». Naime, svake srijede je pjevana zavjetna sv. misa s propovijedi...

Kraljeva Sutjeska – neprocjenjivo kulturno blago

Malo srednjobosansko naselje Kraljeva Sutjeska smješteno je u kotlini kroz koju protječe rječica Trstionica. Na samom rubu naselja, u podnožju brda Teševa, smješten je franjevački samostan s crkvom. Za vrijeme više od šest stoljeća samostan je duhovno i kulturno središte toga kraja. Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Sadašnja crkva, bazilikalnog tipa u neorenesansnom slogu, izgrađena je 1908. prema nacrtima arhitekta Josipa Vancaša i sa svoja dva zvonika spada među ljepša arhitektonska ostvarenja.
Samostanski je arhiv bogat građom za izučavanje crkvene i kulturne povijesti. U njemu se čuvaju matične knjige od 1641. (najstarije u BiH), brojni rukopisi i kronike. Mnoštvo je pisanih dokumenata od 15. do 19. stoljeća (oko 3.500 isprava) važnih za istraživanje povijesti. Među njima je npr. i Darovnica kralja Matijaša Korvina iz 1481, a koja se odnosi na Bosnu i Dalmaciju.


Hrasno je još od svoga osnutka 1762. bilo pod Gospinom zaštitom. Don Stjepan Batinović, popularni Dumo, proveo je kao župnik u Hrasnu pune 33 godine (1947.-1980.), te mnogo učinio ne samo za ovu župu, nego i za cijeli kraj i u duhovnom i u kulturnom pogledu. Kao posebni štovatelj Blažene Djevice Marije nastojao je u župu uvesti što više Gospinih blagdana i tako u vjernicima razviti što dublju ljubav i poštovanje prema Mariji kao majci i kao nebeskoj zagovornici. Uza župni patron Bezgrješnoga Začeća, on je u župu uveo i proslave Gospe Lurdske, Gospe Fatimske i Gospe od Suza…Danas Hrasno predstavlja vrlo popularno hodočasničko mjesto za vjernike iz čitavog kraja i šire. Zasigurno bi se moglo više učiniti na turističkoj promociji čitavog kraja... 


Šćit je naselje koje se do 1968. izdizalo iznad planine i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić. Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline Šćit je ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom. Sami pogled na crkvu I okolno jezero dovoljan je razlog da se ovo mjesto posjeti, a kad se tome dodaju činjenice kako se crkva u Rami uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne zasigurno je dovoljan razlog da se posjeti i Rama kao prava duhovna oaza i prostor za bijeg od životne vreve koje donosi suvremeni način života.


U središnjoj Bosni svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije - Mala Gospa posebno se svečano slavi u travničkoj župi Ovčarevo, u svetištu nadomak Travnika, koje nosi naziv Gospino vrilo. Sv. misa slavi se na otvorenom, a prisustvuje više tisuća vjernika. Na molitvenim svečanostima trodnevnice okuplja se velik broj vjernika, a najviše na misi uočnici kada je, tradicionalno i blagoslov djece.
Gospino vrilo se nalazi jedan kilometar zapadno od Travnika, uz izvor ispod šumovitog brežuljka, gdje su mještani i prolaznici desetljećima tražili i nalazili tjelesnu, ali i duhovnu okrjepu. Ljepota krajolika zasigurno može privući ne samo katolike nego i sve ostale.


Bobovac je bio najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Zahvaljujući položaju i opremljenosti važio je za najbolje utvrđeni bosanski srednjovjekovni grad. Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić polovinom 14. stoljeća, a kasnije je služio kao sjedište većine bosanskih vladara, preciznije od razdoblja vladavine Stjepana II, preko bosanskih kraljeva, sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem (1463.).
Nakon osvajanja osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do 1626. kada je napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru. Bobovac živne svake godine krajem listopada za vrijeme mise za domovinu i hodočašća vojnika i redarstvenika.

Samo jedna riječ -  Humac

U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. godine. U obnovljenom muzeju izloženi su predmeti prikupljeni na širem prostoru Hercegovine od starijeg kamenog doba (paleolitik) do naših dana. Izložena je i Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice - bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine.
Prvi franjevci dolaze u ljubušku krajinu još za vrijeme Kotromanića i tu osnivaju svoj samostan početkom 15. stoljeća. Uz samostan su napravili crkvu koja je bila posvećena sv. Katarini. Danas u samostanu se nalazi novouređena knjižnica s preko 20 000 primjeraka. Nabavljene su nove police za knjige koje ih štite od vlage i topline.

Marija zvijezda

Ovu župu u Banjolučkoj biskupiji utemeljio je biskup Alfred Pichler 1973. a povjerena je na upravu trapistima. Ime je dobila po čuvenom trapističkom samostanu, osnovanom 1869. Kao župna crkva služi samostanska crkva čija je gradnja počela 1925., a dovršena je 1929. Teže je oštećena u potresu 1969., ali je obnovljena. Prva samostanska crkva, malo uzvodno uz Vrbas od sadašnje, sagrađena je 1872. Trapisti zasigurno imaju štošta pokazati vjernicima i svim znatiželjnicima.

Prirodne ljepote - Jajce

Samostan u Jajcu osnovan je 1885. Franjevci su međutim u tom gradu nazočni još iz vremena bosanske samostalnosti, premda se točno ne zna kad su tu prvi put podigli samostan. Pouzdano se zna da u 15. stoljeću imaju samostansku crkvu sv. Marije, koja je kao romanička građevina u gotičkom stilu.  U Domovinskom ratu samostan je posve devastiran, a novi dio znatno oštećen uslijed rušenja samostanske i župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Netragom je nestao veliki dio muzejskih eksponata, umjetnina, knjiga iz samostanske knjižnice i arhiva, ali usprkos tome zasigurno vrijedi posjetiti crkvu i grad.

Svetište koje to nije

I na kraju fenomen koji se ne može zaobići. Međugorje je u posljednjih dvadeset godina postalo moderan centar vjerskog turizma i odredište brojnih vjernika i ljudi dobre volje iz čitavog svijeta. Vjerničke skupine svakodnevno dolaze iz svih krajeva svijeta, a grube statistike kazuju da Međugorje svake godine posjeti više od milijun ljudi. Ovaj mali prostor u Hercegovini se u tridesetak godina pretvorilo od nepoznatog i neatraktivnog u jedno od najpopularnijih mjesta molitve.
Iako se u prvom redu u svim promotivnim materijalima ističe da u Međugorje dolaze vjernici, ipak domaći mediji izvještavaju i o tome kako ima jako puno i nekatolika koji iz godine u godinu dolaze i uživaju u infrastrukturnim, gastronomskim, kulturnim i ostali sadržajima...U Međugorju svoje treninge obavljaju broja sportska društva te reprezentacije BiH i Hrvatske

BiH nema strategiju vjerskog turizma

Na kraju, kada se podvuče crta može se reći kako BiH nema strategiju za promociju vjerskog turizma. Može se reći kako BiH sa tri vjerske zajednice zasigurno može ponuditi mnogo toga brpojnim turistima iz Europe i svijeta, ali država malo radi na promociji vjerskog turizma.

Nema komentara:

Objavi komentar