Na početku filma narator nam pripovijeda o starom europskom aristokratskom običaju da svoje gene (kao i materijalna blaga) očuvaju unutar svojih obitelji ženeći i udajući najbliže rođake. Kada su doktori otkrili vezu između raznih bolesti i incesta običaj je strogo zabranjen a oni koji se nisu povinovali novome zakonu mogli su samo pobjeći u novootkriveni svijet – Sjevernu Ameriku. Kad ništa ne bismo znali o filmu iz ovog uvoda bi nam bilo jasno o čemu se radi u filmu bez gledanja ostatka od nekih devedeset minuta. Povratak u sadašnjost. Mladi bračni par, Kathleen i John Strauss, uplovljavaju brodom u otočnu luku. Odmah po dolasku John dobiva teške napade sa flashbackovima, očito iz svoga ranog djetinjstva. Odmah ga vode doktoru kojeg glumi filmska legenda Rutger Hauer. Tu saznajemo da John boluje od rijetke bolesti krvi, a na otok je došao kako bi ispitao svoje obiteljske korijene i pokušao izliječiti bolest. Saznajemo kako je John daleki rođak nizozemske obitelji Van Daam čiju su kuću mještani spalili prije 75 godina, a stanare ubili jer su se bojali mračnih dešavanja u i oko kuće. U međuvremenu na otoku se počnu dešavati krađe tek ukopanih mrtvaca a kradljivci koje još uvijek ne vidimo bježe kroz tunele ispod groblja.Očito je kako su neki od Daamovih preživjeli…
Bića imaju oba spolna organa
Mutacije u epruveti
Film je režirao meni nepoznati Peter Svatek koji je nakon 'Hemoglobina' zaglavio u TV produkciji, a ništa bolje nije prošao ni scenarist kojemu je ovo prvo i izgleda posljednje zlodjelo. Na scenarijskom planu film nije uspio spasiti ni legendarni Dan O'Bannon. Film ima solidnu atmosferu, sjajnu fotografiju maglovitih ribarskih otočnih predjela Kanade, dobar gore pogotovu prilikom autopsije jednog od incestoidnih mutanata. Čudovišta iz podzemnih tunela su sjajno urađena bez korištenja CGI-ja, međutim gluma je očajna kao i većina dijaloga što se mogu čuti u direct to video filmovima. Većina likova su iritirajući i nemaju skoro nikakvu funkciju osim da nam kažu što već ionako znamo što vrijeđa inteligenciju. Glavna junakinja je trudna izgleda da bi se napetost podigla na viši nivo. Očekivao sam kraj filma sa rađanjem deformirane bebe, ali sam valjda pod utjecajem drugih filmova pogrešno procijenio scenariste('Humanoids from the deep' recimo ima zanimljiv kraj). Tu je i ljubavna scena izvan svakog konteksta, ne služi ničemu, a izgleda da je stavljena u film samo zato što je glumica htjela pokazati gornji dio tijela bez odjeće. Naravno nama je najzanimljiviji lik je Hauer koji ovaj put glumi propalog doktora koji se odaje alkoholu. Od njega sam očekivao više angažmana što scenarij očito nije dopustio – još jedan minus filmu. On je svakako dobro uradio svoj dio posla.
Nova vrsta Jedi viteza – bića nastala incestom
Zagrljaj na kraju
Iako sam rekao kako film ima dobru atmosferu u njemu nema skoro nikakve napetosti. Glazba je na momente solidna ali se uspjela uklopiti u sivilo filma. Ubijaju ljude, jedu ih žive i piju im krv… na što nisam ni trepnuo jer se nisam uspio identificirati sa njima. Mogao bih pomisliti da režiser nije nikada pogledao napet (horor) film. Radnja je jedna potpuna ravna linija, nimalo uzbuđenja, scene ubijanja, pa i ubijanja djece su tako nemaštovito urađena da se čovjek može zabrinuti zbog svoje ravnodušnosti. Kulminacija na svjetioniku je mogla spasiti film međutim i tu je ovaj film podbacio. Nimalo žestine i brzine za vrijeme napada mutirajući čudovišta – potomaka nizozemskih doseljenika. Oni koji dugo žive u mraku imaju osjetljive oči i zato shvaćamo zašto su se ljudi sakrili u svjetionik, a ne u neku sigurniju građevinu, međutim nije mi jasno zašto se ljudi koji su u opasnosti ne brane sa mnogo više motiva i želje kako bi preživjeli. Scena za ismijat se: inače nijema tijekom cijelog filma jedna žena je pred kraj filma ubila jednog mutanta promrmljavši nešto u stilu: 'No fu**** way' nakon čega je pala kao žrtva drugog mutanta. Tu je i komična unutarnja borba glavnog antijunaka koji mora izabrati između mutirale rodbine i supruge. Moramo ga shvatiti jer je tijekom čitavog života bio siroče.
Nažalost veliki potencijal je uništen lošom izvedbom, dosta je talenta potraćeno. Jasno je da je za najbolje dijelove filmske radnje zaslužan Lovecraft. Negdje sam pročitao da je ovaj film 'skriveni dragulj'. Jedino što je dobro u svemu ovome je činjenica da je film «skriven» jer bi protivnici horora imali dosta materijala da pljuju po žanru.
Samo za horor fanatike.
Nema komentara:
Objavi komentar