Dok smo mi zapadnjaci duboko matriksovski "nakačeni" na naše hedonističke porive koji ukrašavaju naše mizerne i besmislene materijalističke živote stotine tisuća kršćana na Bliskom Istoku polako nestaju. Ne nestaju samo oni, također su u opasnosti i Jezidi (iskreno za njih sam čuo tek jučer kad su počeli bježati u planine pred najezdom ISISovaca), sljedbe šiitskog islama, Kurdi te naravno svi ostali sekularni muslimani koji se ne uklapaju u sliku IS-a i kalifata.
Sjećam se da sam kao dječak 1992. u podrumu naše zgrade slušao starije koji bjesne i psuju zašto svijet, UN, Amerika dozvoljavaju rat u Bosni i Hercegovini, a posebno u multietničkom Sarajevu.
Vjerovatno i sada dok ovo pišem djeca i odrasli razbježani po iračkim planinama, Siriji, Ukrajini isto razmišljaju, osim ako mnogo ranije nisu izgubili vjeru u čovječanstvo i međunarodne inistitucije.
Tada, grozne 1992. u podrumu za vrijeme granatiranja govorilo se kako svijet neće dozvoliti rat u srcu Europe, kako je naša šteta što nemamo naftu jer bi se odmah zaustavio rat...Eto Irak ima nafte pa ne vidim da se išta mijenja...Svijet je ipak dozvolio drugi i krvavi rat u Europi, isto kao što to dozvoljava u Ukrajini
Pitali smo se 1992. kako svijet dozvoljava stradanja, zašto nitko ne reagira, čemu sve to? I sada dok gledamo krvoprolića u Iraku, Siriji i Ukrajini razmišljam o tome...
Jednostavno nikoga nije briga.
Ljudi žive svoje živote, uživaju, pate, vole, rade, ljube...a političari to iskorištavaju. Poneki opravdani prosvjed protiv Izraelovog napada na Gazu...Nekoliko kršćanskih aktivista upozoravaju na nestanak zajednica na Bliskom Istoku koje su stare i po 2000 godina. Preživjeli su barbarska vremena ali izgleda neće moderno 21. stoljeće.
Dok Obama, prije odlaska na godišnji odmor, obećava pomoć i upućuje avione za zračne napade na kreaciju zvanu IS koju je svojim nedjelovanjem u Iraku i djelovanjem u Siriji sam stvorio pitam se ima li kraja zlu u današnjem svijetu?
Nema komentara:
Objavi komentar