Blic intervju: Ima li pisana riječ budućnost?

U našoj novini nas je zanimalo ima li pisana riječ budućnost pa smo odaslali mnoštvo pitanja na različite adrese. Ja sam preko maila razgovarao s Dunjom Seiter-Šverko. Rođena je u Karlovcu, a diplomirala  na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stekla  zvanje  profesora  hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti i  diplomiranog knjižničara. Od 1987. do 2004. radila je u Knjižnicama grada Zagreba na mjestima diplomiranog knjižničara, voditeljice Knjižnice Prečko, urednice i voditeljice Književnog petka. Predsjednica Zagrebačkog knjižničarskog društva, inicijator pokretanja časopisa Novi uvez. U Ministarstvu kulture (2004-2011), viša stručna savjetnica u Odjelu za knjižničnu djelatnost. Osobito aktivna u provedbi Nacionalnog programa digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe.  Nakon uspostave odjela  postaje načelnicom Odjela za digitalizaciju knjižnične, arhivske i muzejske građe. Izlagala je na brojnim stručnim skupovima u zemlji i izvan nje. Od 2011. postaje glavnom ravnateljicom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Mnogi će reći kako su suvremena komunikacijska sredstva ubila pisanu riječ. Recite nam čitaju li ljudi danas knjige i koliko?

Suvremena komunikacijska sredstva po mom mišljenju nisu ubila pisanu riječ, ona su ju učinila dostupnijom svima. Znači s pojavom e-knjiga, koja u Hrvatskoj još nije uzela zamah zbog visokih cijena e-čitača, interes za pisanom riječi pokazali su i oni koji nikada u ruke ne bi uzeli neko tiskano izdanje. Knjige se i dalje čitaju samo su mediji na kojima se one objavljuju prošireni.

Ako je život knjige započeo s Gutenbergom, može li se danas govoriti o kraju te ere?

Velika produkcija tiskanih knjiga dokaz je da Gutenbergova era nije završila.

Današnja audio-vizualna generacija djece kao da uopće nema naviku čitati, popularni su samo kraći tekstovi ispod slika te sažetci lektira, sve ostalo je naporno. U kom pravcu treba djelovati i je li moguće zaustaviti takav trend jer se čini kako nas čeka civilizacija koja uopće neće čitati knjige?

Spomenuti je trend uočen, a kao odgovor na to pokrenuto je na nacionalnoj razini niz programa za poticanje čitanja: Noć knjige, kampanja Čitaj mi!, BookCrossing i sl. U planu je, po uzoru na Njemačku, i osnivanje udruge koja će raznim kampanjama poticati čitanje, osobito kod mlađih generacija.

Možemo li se pravdati i govoriti kako je kulturu čitanja dotukla ekonomska kriza? Poznato je kako kada društvo ekonomski krene prema dolje prvo strada kultura i pisana riječ?

U krizama ljudi traže zadovoljstvo u malim stvarima, pa se tako više okreću čitanju. U prilog tome govore podaci kako se broj korisnika u knjižnicama u velikoj mjeri povećao, a samim time i posudba knjiga. Ekonomski gledano kada do krize dođe, u proračunu se prvo smanjuju sredstva namijenjena kulturi pa time mogu potvrditi Vašu tezu.

U kakvoj situaciji se nalazi današnje hrvatsko izdavaštvo, čini se kako su tiraži mali, a oni koji prodaju nekoliko tisuća knjiga mogu biti zadovoljni? Mogu li pisci živjeti samo od svog posla?

Hrvatsko čitateljsko tržište je malo i iz toga su razloga naklade male. Mislim da pisci, ukoliko objavljuju samo na našem tržištu, ne mogu živjeti samo od pisanja.

S jedne strane se govori kako ljudi sve manje čitaju knjige, a s druge raste prodaja tehničkih pomagala za čitanje e-knjiga. Recite nam postoji li mogućnost da elektroničke knjige zamijene stare dobre papirne naslove?

Elektronička knjiga nikada neće u potpunosti zamijeniti tiskana izdanja. Parafraziram Danka Plevnika iz knjige Tolle Lege: Ako se dizala koriste umjesto stepenica, ne znači da će stepenice izumrijeti.

Može li se reći kako se danas književnost i pisanje uopće trivijalizira, a na drugoj strani da je sposobnost čitaoca da razumije ozbiljno književno djelo veoma opala? Tako da imamo situaciju u kojoj se npr. memoari ljudi sumnjivog načina života prodaju u mnogo većim nakladama od kvalitetnih pisaca

Pojavom takve literature pojavile su se neke nove grupe čitatelja koje, da takva literatura ne postoji, ne bi nikada čitale, a ostalo je napravila markentinška industrija.

Neki dan sam prolazio pored knjižare spremajući se za intervju...U izlogu su bili sve bombastični moderni petparački naslovi, knjige o teorijama zavjere, naslovi za turiste i slikovnice, ili recimo slučaj kada Pedeset nijansi: siva stoji pored Hemoma i Jergovića... Čini se kako su donedavno knjižare bile bastioni dobrog ukusa, a danas su se pretvorile u tvrtke kao i svake druge koje što prije žele prodati svoju robu i oploditi uloženi kapital. Kako to komentirate?

Nisu sve knjižare iste, neke teže kvaliteti pa su njihovi opusi vrlo vrijedna izdanja dok su neke sklone komercijalnijem pristupu pa se tako pozicioniraju na tržištu. Vrijeme će pokazati koji je smjer ispravniji.

Posljednjih nekoliko godina bili smo svjedoci prave pomame za jeftinim knjigama uz novine. Prema vašem iskustvu jesu li ljudi čitali kupljene knjige ili su ih nabavljali samo da „popune praznine u ormarima“?

Neki te knjige pročitaju, a neki ih samo stave na policu no nadam se da neke od njih jednog dana i pročitaju.  

Što mislite o pojavi jeftinih knjiga u Konzumovim prodajnim centrima?  

Jeftine knjige, koje se mogu kupiti u raznim trgovačkim lancima, temelje se na sadržaju, znači prilikom njihove izrade nije pridavana važnost elementima koji čine knjigu vrijednom kao što su grafičko oblikovanje, gramaža papira, tisak i uvez. Kada se teži kvaliteti i u tim elementima , tada i cijena knjiga raste. Na kupcima knjige je da odaberu što žele od svog proizvoda.

Kakva je budućnost pisane riječi?

Pisane riječi će uvijek biti samo će se mijenjati mediji na kojima se ona objavljuje.

Povodom  Dana Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu od 17. do 20. veljače održana je manifestacija Dani otvorenih vrata NSK. Kako ste zadovoljni odzivom?

Izrazito sam zadovoljna odazivom. Ove je godine, osobito u popodnevnim terminima, bio velik broj roditelja s malom djecom što nas posebno veseli jer oni su naši budući korisnici.