Jedan tekst, više se ne sjećam je li iz 2009. ili 2010. možda prije možda poslije... definitivno utopija jer zasigurno ništa od ovoga neće biti ostvareno...samo za arhive
Pronatalitetni pokret i list «Narod» započeli su 25. ožujka akciju pod nazivom: Godine
demografskog preporoda Hrvatske
koja će trajati do Blagovijesti 2012. Ciljevi su više nego jasni: probuditi
svijest vjerničkih roditelja te uz Božju pomoć stvoriti Hrvatsku sa sedam
milijuna stanovnika. Program i ciljevi akcije demografskog preporoda sažeti su
u 25 točaka, baš onoliko koliko hrvatska šahovnica ima polja. Donosimo osvrt na ovaj zaista veliki
i ambiciozni plan koji bi se mogao nazvati demografskim čudom.
Glavni idejni pokretač ove akcije je zasigurno svima dobro poznat naš
svećenik don Anto Baković. Ne treba ga mnogo predstavljati. Dovoljno je
pogledati u njegov životopis i vidjeti o kakvom se velikanu radi. Svećenik,
pisac, novinar, politički analitičar, silom prilika zidar s diplomom, urednik
časopisa «Narod», jedan od osnivača Pronatalitetnog pokreta, bivši robijaš
četiri puta, graditelj crkve sv. Leopolda Mandića u Maglaju, tri puta odlikovan u Domovinskom ratu, a treba i
spomenuti njegovo nedavno kapitalno djelo Hrvatski martirologij XX. stoljeća
što su samo dijelovi njegovog bogatog radnog vijeka. Toliki su ispunjeni zadaci
iza njega stoga se stoga s razlogom možemo pitati kako sve uspijeva stići.
Razmišljajući o don Anti možemo shvatiti značenje uzrečice kako na svijetu
postoje samo dvije vrste ljudi, oni koji nemaju slobodnog vremena od posla i
oni koji imaju samo slobodno vrijeme i ništa drugo iza sebe.
Protiv civilizacije smrti
Svjesni činjenice kako u Hrvatskoj 357 općina ima negativni a njih samo 72
imaju pozitivni prirodni priraštaj, dok čak 100 gradova ima negativni u odnosu
na njih samo 27 koji imaju pozitivni priraštaj svjesni smo važnosti ove
kampanje koja je započela. To je zapravo pitanje biti ili ne biti za hrvatski
narod. Ovaj program demografskog preporoda Hrvata, koji će možda neki nazvati
megalomanskim, obuhvata skoro sve društvene slojeve, državne institucije, Crkvu
i, grad, selo, iseljenu Hrvatsku...
Program sadrži dosta konkretnih, dobrih i skoro odmah izvodivih stavki:
dječji doplatak, zabrana pobačaja, majka – državna službenica, povratak
iseljene hrvatske, proračun u službi demografskog preporoda, mediji u službi
naroda, stimulacija na plaću za očeve izgradnja vrtića, porez na neženje,
stambena politika, klinike za neplodnost, domovi za mladež kao i nova
ministarstva te državne banke. Ciljevi su između ostalog i animiranje bračnih parova za neutraliziranje
prakse «dvoje djece dosta», također podstiče svećenike u inozemstvu za
propagiranje povratka Hrvata u domovinu (svećenici kao hrvatski Mojsije).
Kada se pročita cjelokupni plan i program ove široke akcije može se
zaključiti kako su čak 22 točke od 25 ostvarive u relativno kratkom periodu
ispunjive. Sve ono što ovisi zakonskoj
regulativi (npr. porezi i pobačaj) je moguće riješiti u Saboru jednostavnim
promjenama zakona. Sasvim sigurno kako će Crkva na terenu promovirati ciljeve i
programe ove akcije te će preko župnih ureda kao i sakramenata potaknuti
vjernike na jedno dijete više.
Međutim kada dođemo do pitanja načina razmišljanja te prava pojedinca ovaj projekt će naići na
mnoge probleme i prepreke. Svjesni smo kako živimo u vremenu relativne slobode
u kojoj nitko ne želi slušati «pametovanje» kako bolje urediti svoj privatni
život i kako živjeti bez obzira što ti savjeti imaju plemeniti cilj. Znamo kako
su završili svi sustavi koji su se usudili dirati u prava pojedinca i govoriti
osobi kako treba živjeti. To je jedan od glavnih problema ovih 25 stavki jer
bez promjene načina razmišljanja pojedinca plan ne će biti proveden u
potpunosti.
Hrvatska država kulturološki pripada zapadnoj civilizaciji, stoga hrvatski
narod nije imun na sva zbivanja i tendencije kojima svjesno ili nesvjesno teži
zapadni čovjek: hedonizam, komoditet, uživanje u životu, pravo na privatnost,
ne miješanje države u način na koji će živjeti pojedinac, život linijom manjeg
otpora pa i njegovanje «civilizacije smrti» nerađanjem.
Hrvatska žena je žena 21. stoljeća bez obzira kako to ponekad značilo i
dosta negativnih pojava. Hrvatska žena nije slijepa te vidi kakav je način
života u npr. Švicarskoj a kakav u recimo S. Arabiji stoga većina žena ne će
pristati na bilo kakve namjere o vraćanju «u kuće i kuhinje». Žene su se
izborile za prava kako bi radile uz muškarce na većini poslova i imale iste
plaće za isti rad. Više djece u braku bi moglo ženu ponovno izbaciti s radnih
mjesta i zatvoriti u «kuhinju». Bez obzira što ovaj program nudi majkama sa
četvero i više djece status državne službenice sigurno će se naići na velike
opstrukcije na ovom polju. Činjenica je kako većina zemalja u svijetu nema
odgovor na globalizaciju i moderne trendove pa tako ni Hrvatska, s druge strane
nitko ne želi živjeti u državi kao što su
Kuba, Afganistan ili neka afrička zemlja. Tako svjetski trendovi
izgledaju kao nužno zlo, a budući kako je Hrvatska dio sustava ne vidim kako se
taj sustav može brzo promijeniti.
Ostvariti pojedine točke
programa što prije
Pokazivanjem na zemlje koje imaju mnogo mladih stanovnika (npr. Turska)
nije adekvatno jer u tim se zemljama ne poštuju demokratska načela, niti ih je
u cijelosti zahvatila zapadnjačko razmišljanje stoga nisu isti uvjeti. I Turska
će se naći u istoj situaciji kada poraste standard i kada u svako selo dođe
zapadnjački mentalitet. S jedne strane prihvaćamo dostignuća 21. stoljeća, a s
druge strane želimo da neke stvari ostanu na nivou iz prošlosti. To je
neizvedivo, barem ne u sljedećih 3 godine.
S obzirom na to kako se krčme državni novci bilo bi poželjno da se usmjere
na projekte demografske obnove. Barem bi se znalo kako 12% proračuna ne ide u
skupocjene automobile ili dnevnice mnogih državnih službenika nego za
demografski preporod. S te strane ovaj program ima fantastičnih ideja koje su
se trebale provoditi i prije nego je
krenula ova akcija propagiranja demografske obnove. Sve ono što ovisi o državi
može biti realizirano i realno je ostvarljivo. Država ima novaca i mehanizme za
početak javnih radova (npr. vrtići i klinike). Jedan od stavki predviđa državne
banke, ali ne u onom socijalističkom smislu, nego jednostavno da se banke
podrede državnim interesima (u ovom slučaju interesima demografske obnove a ne
uskog kruga stranaca koji gledaju kako izvući što više novaca ih Hrvatske).
Posljednja dešavanja s dizanjima kamata pokazuju kako banke ipak trebaju biti
pod nekim vidom kontrole države, najblaže rečeno.
Međutim ono što ovisi o pojedincu kao takvom (izoliran, pod čizmom
Hollywooda i sa željom za što lagodnijim životom) bojim se kako će teško doći
do pomaka ako se ne promijeni način razmišljanja, a sumnjam kako će se način
razmišljanja promijeniti u tako kratkom periodu. Nitko ne želi odreći se
komoditeta i lagodnog života koji je nažalost još lakši bez djece. Demografski
preporod, utopija ili mogućnost provedbe? Hrvate danas ne pogađa ništa drugo što ne pogađa sve nacije u zapadnoj
civilizaciju.
Nema komentara:
Objavi komentar