Zahvaljujući javnom
pozivu Uprave Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu koji se nedavno pojavio
u Službenom glasniku BiH te dnevnim listovima o ponudi za zakup prostorija
nekadašnje Očne klinike, kasnije Klinike za ginekologiju i akušerstvo, a
zapravo Napretkova konvikta, ponovno je
aktualizirano pitanje pravičnog vraćanja otete imovine onima kojima je realno
moguće vratiti.
Povijest učiteljica života
Kako bismo
objasnili sadašnji problem, potrebno je pogledati malo u prošlost. HKD Napredak je izgradnju svojega zdanja
započeo 30. travnja 1914., međutim ona je prekinuta zbog Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući
upornosti Napretkove Uprave te pomoći
velikog broja ljudi, a osobito sluge Božjega dr. Josipa Stadlera,
konvikt Kralj Tomislav je ipak
dovršen i svečano otvoren 20. lipnja 1920. Radio je neprekidno sljedeće 22
godine, a u njemu su „othranjena“ 2 943 pitomca.
U Drugom
svjetskom ratu konvikt je iz sigurnosnih razloga prestao djelovati, a dolaskom
komunističke vlasti zgrada je nacionalizirana 1949. što je i bila praksa za
većinu zdanja koja su imala makar i najmanji vjerski i nacionalni predznak. Od
tada pa sve do demokratizacije prostor konvikta je služio kao Očna klinika
KCUS-a, a nakon posljednjeg rata pa sve do unatrag tri godine u njoj je bila
smještena Klinika za akušerstvo i ginekologiju. Otada zdanje zjapi prazno i
propada dok se oko njega, kao što vidimo, „motaju“ sumnjivi tipovi i
institucije koje kao hijene žele ugrabiti tuđu imovinu ili od nje imati
financijsku korist.
Zdravstvena
ustanova krši vlastite odluke
Nakon što je iz
nekadašnje Napretkove imovine iseljena
Klinika za ginekologiju i akušerstvo, Upravni odbor KCUS-a je 24. veljače 2011.,
dakle prije tri i pol godine, donio odluku da se zgrada nekadašnjeg konvikta da
prijašnjem vlasniku na korištenje uz simboličnu godišnju naknadu od 1 KM.
Međutim, kao što se može vidjeti, ta odluka je prekršena javnim pozivom za iznajmljivanje
prostora kojeg su nekoć nastanjivali Napretkovi
pitomci.
Očito je da financijski
interes i moć ne poznaju pravdu i pravično rješenje za nekadašnje vlasnike.
Zašto se čekalo
više od tri godine na ovaj potez? Zašto se zgrada odmah nakon odluke nije
vratila/dala na korištenje prijašnjem vlasniku? Sve su to pitanja koja se sama
nameću.
Možda razloge
koji se motaju po glavama lokalnih moćnika i uzurpatora nikada nećemo saznati,
ali jedno je sigurno: tek sada HKD-u Napredak
i njegovoj Upravi predstoji borba za pravdu i pravično rješenje.
Kako je riječ o
prostoru ukupne površine 4 500 metara četvornih s određenom zelenom površinom
te dva novoizgrađena objekta, jasno je da se radi o vrtoglavim sumama novca
koje su vjerojatno i motiv. Međutim, mora se postaviti pitanje zašto se opet
udara po jednom društvu s hrvatskim predznakom, i to pred izbore? Također je
legitimno pitanje kako bi se sve odvijalo da je, recimo, riječ o imovini kulturnog
društva s bošnjačkim predznakom koje je blisko Islamskoj zajednici?
Nema
predaje, nema povlačenja
Unatoč svemu, lošoj
političkoj klimi posljednjih godina, nebrizi vlasti na svim nivoima te najnovijem
ekscesu u vidu natječaja o iznajmljivanju nekadašnje zgrade konvikta,
predsjednik Napretka mons. dr. Franjo Topić je u izjavi za sarajevske medije istaknuo kako društvo
kojemu je on na čelu neće nikada odustati tražiti svoje, kao što nikada nije
odustalo još od vremena ponovnog osnivanja 1990.
Zato je 14.
kolovoza sazvana izvanredna sjednica Središnje uprave Napretka na kojoj je izražena zabrinutost zbog javnog poziva KCUS-a
te je, uz konzultiranje pravnika, zaključeno kako je natječaj protivan zakonu. Na
sjednici je također istaknuto kako je javni poziv prouzročio šire društvene
negativne posljedice te da Napredak
ne želi politizirati pitanje, niti ga podići na nacionalnu razinu.
Nekoliko dana
nakon sjednice, kada je šira javnost upoznata s problemom s kojim se Napredak ponovno susreo, mons. Topić je
u izjavi za Katolički tjednik rekao:
„Najveća šteta je što konvikt stoji gotovo četiri godine prazan. Izgubili smo
nekoliko donatora čekajući da nam se ustupi. I četvrta građevinska sezona već
izmiče. Nesporno je da je to, ne samo Napretkov
konvikt, nego je to Napredak i
gradio. Nismo ni pomišljali tražiti da nam bude vraćen dok je tu bila porođajna
klinika, ali nakon njezina iseljenja konvikt je ostao prazan i cjelokupna
tadašnja vlast donijela je odluku da se to ustupi Napretku. Nekoliko puta je istaknuto da je Napredak puno učinio za ovu zemlju i da zaslužuje da mu se njegovo
i ustupi. Suglasnost su dali kantoni osnivači: Bihaćki, Travnički, Zenički, Sarajevski,
kao i Federacija BiH. Odluku prijašnjeg Upravnog odbora od 24. veljače 2011.
potvrdio je i sadašnji UO na sjednici od 28. veljače 2012. Nedobronamjerno je
to negirati. Napredak jest veliki
borac i radnik, ali svima ponavljamo - Napredak
ne bi ništa uzeo protuzakonito i kad bi to netko htio učiniti. Pa valjda
je to dokazano i u najgora ratna vremena. Ponavljamo da smo bili odustali od
daljnje gnjavaže jer smo vidjeli da se rade namjerne opstrukcije iako je većina
Upravnog odbora i ministar zdravstva prof.
Mesihović i sada za ustupanje
konvikta Napretku. Nismo željeli da
se to pred izbore politizira, ali kad je raspisan natječaj, nismo imali pravo
šutjeti, prevelika je to odgovornost. Radi se o zadužbini, radi se o općem
dobru. Zamislite koliko je mladih ljudi dobilo kruh u ruke preko ovog konvikta!
Mi ćemo i dalje nastojati svim legalnim i pravednim ljudskim sredstvima
tražiti da se konvikt vrati studentima za koje je namijenjen. Hvala svima: od američkoga
Veleposlanstva, OHR-a pa dalje, i svim medijima za veliku potporu. Znamo
da ćemo je imati i dalje.“
Prema dostupnim
informacijama, Napredak je imao u
planu obnoviti zgradu te ju staviti u funkciju kao studentski dom, no kako
izgleda, od toga još uvijek nema ništa. Napredak
se nije prijavio na sporni javni poziv, ali kao što to obično biva, već postoje
špekulacije o mogućem zakupcu tako da je natječaj samo formalnost.
Ostaje samo pravna
bitka te uključivanje viših instanci. Određene institucije su već obećale
pomoć, kao što je Veleposlanstvo SAD-a u BiH, OHR, a u Napretku je odlučeno problem „iznijeti“ izvan granica BiH. Ostaje nadati
se kako će uz pomoć dobronamjernih ljudi Napredak ipak svoju pravednu borbu, na
zadovoljavajući način, privesti kraju.
Nema komentara:
Objavi komentar