‘Wicked Little Things’ (2006)

Jedan od osam filmova Afterdark Horrorfesta. Zadao sam sebi zadatak da ih sve pogledam i polako posao privodim kraju.

Odnedavno udovica i majka dvoje maloljetne djece primorana je doseliti se u kuću koju je naslijedila nakon muževe smrti. Međutim, kao što to u filmovima obično biva ona nije svjesna činjenice da se kuća nalazi pored rudnika u kojem je početkom dvadesetog stoljeća petnaestak izrabljivane djece živo zakopano nesretnim slučajem. Sada je čitava planina ukleto mjesto koje je obavijeno brojnim misterioznim nestancima putnika – prolaznika i stanovnika obližnjeg mjestašca. Budući da je film otvoren urušavanjem rudnika u kojemu su djeca ostala živa zakopana, svjesni smo tko je odgovoran za te nestanke…

                                                        Malo nas je al nas ima
Prije godinu-dvije čitao sam nešto o ovom projektu i tada se spominjalo ime velikog Tobea Hoopera, a i poster filma mnogo obećavao. Radni nazivi filma su bili 'Children' i 'Zombies', što je opet na svoj način pobuđivalo moju maštu: velikan teksaškog masakra radi na filmovima o zombijima! Na kraju se redateljske palice dohvatio meni nepoznati J. S. Cardone, redatelj Forsakena i nastavka '8 milimetara'.

Što se redateljskog dijela posla tiče, nemam većih primjedbi, ali scenarij sadrži mnogo neizostavnih klišeja. Kako film odmiče znamo tko će nastradati kojim redom, a tko preživjeti: lokalni buntovni tinejdžeri kao da prizivaju zombije ismijavajući lokalne legende,  prepotentni vlasnik čitave planine, rudnika i nove kuće glavne junakinje želi po svaku cijenu pokrenuti biznis (a znamo što ga čeka), najmlađa kćerka se sprijateljila sa zombi djevojčicom koja je početkom stoljeća spavala u istom krevetu, dok lokalni čudak/ bogomoljac radi božji posao hraneći zombije živim svinjama, održavajući kakav takav mir jer dok su zombiji siti neće biti krvoprolića. Upravo je to hranjenje zombija iznjedrilo prvi solidan gore u filmu. Je li istina da je svinjsko meso slično ljudskome mesu? Izgleda kako zombiji ne primjećuju razliku… barem dok nema ničeg boljeg. Bogomoljac koristi i klasični biblijski motiv o označavanju vrata kuća 'pravednih' da bi udaljio zombije od potencijalnih žrtava. To mu uspijeva… neko vrijeme.

Najviše zamjeram samim zombijima. Iako njihov izgled nije loš nekako su mi previše uštogljeni i čisti tako da sam u jednom trenutku pomislio da gledam Damjana iz Omena, a ne zombije. Još od Romerovih 'Noći živih mrtvaca' naučili samo da zombiji ne razmišljaju niti se mnogo služe oruđem kao pomagalima, iako se sjećamo zombi djevojčice koja je koristila zidarski alat da napadne majku. Dakle, zombiji bi trebali biti spori i prvenstveno koristiti zube kao sredstvo za hranjenje, međutim u ovom filmu to nije slučaj. Zombiji koriste razna pomagala da bi onesposobili svoje žrtve pa tek onda se bacaju na gozbu. Brzi su kada to zahtijeva scenarij, tj. kada se progone žrtve, a spori su kada trebaju produžiti napetost dok su žrtve zbunjene i ukočene u mjestu. Zombiji su krvoločni stvorovi kojima je jedini cilj ubijanje i hranjenje, a ne osveta. Iako smo u 'Zori živih mrtvaca' zaključili kako možemo imati samilosti i simpatija prema nemrtvima, 'Dan živih mrtvaca' nas je poučio da i uskrsli mogu razmišljati i na taj način parirati čovjeku. Djeca-zombiji napadaju u grupama tako da predstavljaju nezaustavljive killing mašine, a uz to koriste i rudarska oruđa. Još jedna stvar koja iritira: iako su naši junaci upoznati sa pojmom zombija, kao da nikada nisu čuli ili vidjeli kako je moguće ubiti zombija pa konstantno pucaju u tijelo, a ne u glavu tako da smo uskraćeni za prosute dječje mozgove.

Prema IMDb-u, film je sniman na prelijepim lokacijama u Bugarskoj. Fotografija u filmu me se dojmila, atmosferične mračne šume s dosta otpalog lišća i sumaglice. Film je bolji od slabašnog 'Penny Dreadfula', ali ne može parirati 'Hamiltonovima', 'Unrestu' i 'Rinneu', ostalim naslovima Afterdark Horrorfesta…