Na mjestu gdje je nekoć bio kraljevski grad Bobovac, na ostacima srednjovjekovne utvrde u znak sjećanja na (pret)posljednju bosansku kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić, 22. listopada 2011.organizirano je deseto hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije i Osmi molitveni dan za domovinu te je slavljena sv. misa koju je u koncelebraciji s vojnim kapelanima i 40 svećenika predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić.
Molitveni dan za domovinu započeo je tradicionalnim okupljanjem hodočasnika kod rijeke Bukovice podno Bobovca nakon čega su u svi okupljeni u koloni, predvođeni vojnicima koji su nosili zastave Vatikana, države BiH i hrvatske komponente Oružanih snaga BiH, krenuli ka ostacima nekoliko kilometara udaljene utvrde. Vojnici su cijelim putem molili, a uz njih je pješačio i kardinal Puljić.
Pročitan je pozdrav vojnog ordinarija
Prije početka euharistijskog slavlja pozdrave vrhbosanskom nadbiskupu i svim nazočnima uputio je glavni kapelan vlč. Željko Čuturić, podsjećajući na tradiciju okupljanja u najbližu subotu danu smrti posljednje bosanske kraljice Katarine koja je, kao što znamo, preminula 25. listopada 1478.
Nakon uvodnog govora on je pročitao pozdrav vojnog biskupa u BiH mons. dr. Tome Vukšića koji nije mogao nazočiti Molitvi za domovinu na Bobovcu jer u Rimu sudjeluje na susretu svih vojnih biskupa svijeta.
„Pozdravljajući sve vas, okupljene na molitvenom pohodu starom kraljevskom gradu Bobovcu, kao vojni biskup u BiH, zahvaljujem Providnosti Božjoj što je mudro nadahnula zamisao molitvenoga pohoda za Domovinu i svima vama, na čelu s uzoritim gospodinom Kardinalom, koji svojom mudrošću i pobožnošću tu lijepu zamisao, što sretno traje već godinama, polako pretvarate u duhovnu tradiciju“, pročitao je između ostalog vlč. Čuturić u pismu biskupa Vukšića.
Vojni ordinarij u BiH je posebno pozdravio trojicu vojnih kapelana iz Hrvatske: „Iskreno se nadamo da su trojica kapelana iz Hrvatske prethodnica službenih i brojnijih dolazaka na Bobovac pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH narednih godina, slično kao što se mi iz BiH svake godine početkom listopada pridružujemo vojnom hodočašću u Mariju Bistricu.“
Došli smo ovdje kako bismo pokazali da poštujemo svoju povijest
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je govorio o domovini iz biblijskog gledanja podsjećajući kako je Gospodin pozvao Abrahama da pođe iz kraja očinskog te ide u drugi kraj koji mu postaje domovinom.
Istaknuo je da izraelski narod doživljava domovinu kao dar jer mu ona čuva grobove otaca. „Domovina mu je sveta i čuva svetište u kojem se nalazi kovčeg zavjetni. Ona mu čuva i grad Jeruzalem u kojem se nalazi hram kao simbol identiteta. Božjem narodu domovina je i dio vjere jer Bog tu s njima komunicira“, rekao je kardinal Puljić podsjećajući da je izraelski narod doživio gorko iskustvo progonstva i oskvrnuća svetišta.
Potom je govorio o Isusu Kristu i Njegovom rodnom mjestu te naglasio da je Isus mislio o vječnoj domovini koja je za sve ljude i sve narode te za svu vječnost. Osvrnuo se i na gorčinu koju su doživjeli mnogi koji su tijekom rata prognani iz BiH, što ga je i potaknulo da prije deset godina pozove sve na molitvu za domovinu na Bobovcu.
„Na taj način povezali smo s nama i sve one koji su osjetili svu gorčinu progonstva i tuđine kako bi rado navratili u ove krajeve i kako ne bi zaboravili grobove svojih predaka. Svet je osjećaj znati i pohađati grobove svojih predaka. Došli smo ovdje kako bismo pokazali da poštujemo svoju povijest“, kazao je kardinal Puljić napominjući da je potrebno shvatiti da svaki narod, gledajući svoju povijest, sebe prepoznaje i hrabrije stasa u sadašnjosti za budućnost.
„Zato sam odlučio da molimo ovdje kako bi moj hrvatski narod shvatio i prepoznao svoje korijenje i rastao u ljubavi prema svom identitetu“, istaknuo je kardinal pred kraj svoje propovijedi.
Ne dijelite Hrvate Hercegovine i Bosne
Za vrijeme sv. mise molitvu vjernika izrekli su pripadnici Oružanih snaga, redarstvenici i djelatnici Ministarstva obrane, a zamjenica ministra obrane Marina Pendeš darovala je kardinalu Puljiću prigodnu sliku. Isto je učinio i djelatnik Državne granične službe iz Doljana Ante Medić.
Na kraju euharistijskog slavlja vrhbosanski nadbiskup je predvodio molitvu za domovinu te podsjetio političare kako kraljica Katarina na poseban način povezuje Hercegovinu i Bosnu jer je rodom iz Hercegovine, ali je život odveo u Bosnu te kasnije u Rim.
„Želim to našim političarima podcrtati. Ne dijelite niti otpisujte Hrvate jednog i drugog kraja. Poseban simbol je molitva za domovinu baš ovdje 'kod Katarine' koja simbolizira uvezanost Hrvata Hercegovine i Bosne“, rekao je kardinal najavivši sljedeći Molitveni dan za domovinu.
Tijekom sv. mise pjevao je zbor Katoličkog školskog centra Sveti Pavao iz Zenice pod ravnanjem nastavnika glazbe Davorina Bošnjakovića.
Za sve nazočne je kod rijeke Bukovice podno Bobovca upriličeno, na radost hodočasnika, ali i vojnika, dijeljenje vojničkog graha.
Tako je završio još jedan Molitveni dan za Domovinu. Kao što je kardinal naglasio vjernici su došli na Bobovac kako bi pokazali da poštuju svoju povijest, ali i da imaju vjeru u budućnost. Svoji na svome.
Tradicionalnim okupljanjem mještana i hodočasnika, koji na ovaj način iskazuju poštovanje kraljici Katarini, u Kraljevoj Sutjesci kod Kaknja 23. listopada obilježena je 533. godišnjica od smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosača-Kotromanić.
Svečanost Dani Kraljice Katarine, kao i ranijih godina, započela je sv. misom koju je predvodio vikar hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Miljenko Šteko.
Nakon euharistije održana je tradicionalna smotra folklora, na kojoj su nastupile brojne folklorne skupine iz: Ćatića, Kraljeve Sutjeske, Lug-Brankovića, Zenice, Vrgorca, Visokog, Ljubuškog, Tarčina, Guče Gore, Busovače, hrvatskog Gračaca i Kaknja.
Mještani Kraljeve Sutjeske i okoline na ovaj način obilježavaju čuvanje uspomene na kraljicu Katarinu. Prema predaji, nakon njezine smrti žene sutješkoga kraja su počele nositi crne marame u znak žalosti za svojom kraljicom, a to čine i do danas. Ženska sutješka marama i crvene ogrlice postali su sastavni dio tradicionalne narodne nošnje, ali i svakodnevni dio odjeće žena ovog kraja.
Bobovac je pretpovijesna gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša.
U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od razdoblja vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. Sastojao se od gornjeg grada s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe nakon izdaje. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626., kada je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru.
Nema komentara:
Objavi komentar