Ovih dana smo svjedoci burnih i krupnih dešavanja u BiH na političkoj sceni. Jedna stranka, SDA, je zbog neglasanja za BUDŽET izbačena iz vlasti. Nastala je nova situaciji za koju ne znamo kada i kako će se završiti. Budući kako se bliže lokalni izbori situacija je još više dovedena do usijanja. Evo kako sam o političkoj zavrzlami pisao prošlog ljeta.
Skoro deset mjeseci nakon posljednjih općih izbora Bosna i Hercegovina još uvijek nije formirala vlast na državnoj razini, niti se zna kada će se to dogoditi. Obični građani se pitaju: čemu izlazak na izbore? Do sličnog zaključka su došli i, uvjetno rečeno, Belgijanci. Nekoliko država u Europi i na Bliskom istoku imaju iste teškoće u implementiranju izbornih rezultata. Međutim, rekorderi su: Belgija, BiH, Libanon i Irak.
Iraku je trebalo nešto manje od deset mjeseci da formira vladu nakon izbora, a u Libanonu je došlo do promjene premijera početkom godine, ali on nije bio u mogućnosti oformiti novi kabinet skoro pola godine. Belgija obilježava godinu od održavanja parlamentarnih izbora bez formiranja vlade. Čini se da je za sve četiri zemlje svejedno imaju li ili ne državnu vlast.
Hoćemo li dobiti vlast prije jeseni?
Naravno, kao i u većini ostalih negativnih događanja Bosna i Hercegovina odlučnim galopom ide ka neslavnom svjetskom rekorderu u neformiranju vlasti. Iako su tri člana Predsjedništva BiH prije nekog vremena glasovali o tome tko bi mogao biti najbolji kandidat za predsjedavajućeg Vijeća ministara, čini se da vlast neće biti formirana prije jeseni.
Što zbog političkih igara, što zbog godišnjih odmora ili inata, samo nas čudo može spasiti od ulaska u jesen bez nove vlasti. Možda se čeka i poziv iz Washingtona ili istog onog Bruxellesa koji ne može urediti odnose u svojoj zemlji kako bi se krenulo u formiranje vlasti?
Izgleda kako naši političari ne mogu ništa riješiti bez direktive izvana. Još jednom se potvrđuje da nismo zreli za samostalnu državu jer narod zaista ima vlast koju zaslužuje.
Karakteristike zemalja „maratonaca“ bez vlada
Ako se bolje pogleda, sve četiri države imaju jednu zajedničku crtu: višenacionalne su ili viševjerske zemlje u kojima su nužne nevjerojatne koalicije (primjer crni, crveni i zeleni na razini Federacije BiH).
Koalicije se formiraju između stranka koje u kampanjama pljuju jedne po drugima i imaju suprotstavljene poglede od najosnovnijih problema do same vizije budućnosti zajedničke države. O konkretnim planovima i ekonomskim programima da ne govorimo. Narod šuti, političari vide da im sve prolazi. Stranačkim predstavnicima je važnije pitanje o podjeli ministarskih i fotelja u državnim kompanijama. O nepoštovanju hrvatskih glasača se i prestalo polemizirati.
Sumirajmo problem, u četiri nabrojane zemlje nije potrebno samo osvojiti više glasova, treba i uključiti sve narode ili pripadnike vjerskih zajednica u vlast, a u slučaju BiH zadovoljiti i entitetsku većinu.
Prema tome, koalicije nisu utemeljene „samo“ na osiguravanju jednostavne većine, već i na uključivanju stranaka koje okupljaju one snage koje zapravo čine zemlju drugačijom, podijeljenom. S nestabilnim stranačkim sustavima, formiranje vlasti nije nimalo lak zadatak, a obična matematika raspodjele vlasti postaje komplicirana. Čini se da tvorci bh. političkog sustava nisu računali na mogućnost odugovlačenja formiranja vlasti niti su za to predvidjeli sankcije. Naravno, nitko ni za to neće snositi odgovornost.
Ima li rješenja?
Neki krugovi razmišljaju da bi politički sustav koji moć daje onim strankama koje za sebe tvrde kako predstavljaju različite etničke, jezičke ili religijske skupine, trebalo ukinuti. Traži se čista matematička većina, jedan čovjek - jedan glas. Međutim, oni malo mudriji znaju da jednostavna prevlast većine nije dugoročno rješenje za BiH, a ni ostale tri spomenute zemlje.
U tom slučaju, vlast u Libanonu bi preuzeo možda Hezbolah, dok bi u Belgiji flamanski nacionalisti mogli razbiti državu, bez uzimanja u obzir valonske zajednice. U našem slučaju to bi značilo da u BiH bilo koja dva naroda mogu kontrolirati državu bez suglasnosti s onim trećim. U nekim kombinacijama uz potporu manjih stranaka iz hrvatskog i srpskog naroda Bošnjaci bi mogli uspostaviti vlast na državnoj razini, dok bi široka hrvatsko-srpska koalicija uz glasove iz zapadne Bosne mogla imati vlast u BiH. Čini se da pravednog rješenja nema na vidiku.
U Belgiji prosvjedi, a kod nas?
U Belgiji je, za razliku od BiH, bilo više prosvjeda sa zahtjevom formiranjem vlade iako u toj zemlji nije tako loša situacija kao kod nas. Belgija je uspjela zadržati svoje predsjedavanje EU, reducirati proračunski deficit i održati funkcionalnu državu i to samo s privremenom vladom.
Bez vlade i državnog proračuna BiH ne može biti u mogućnosti nastavi s europskim integracijama, dok su Libanon i Irak na sličan način paralizirani sa svojim polufunkcionalnim vladama, a zveket oružja i dalje se čuje.
Tajna uspjeha belgijskog „bezvlašća“, unatoč teškoćama je jednostavna. Zove se Europska unija, odnosno njezine zajednice i regije na koje su prenesene mnoge ovlasti. Stoga belgijsko iskustvo ukazuje da EU može biti dobra podloga za funkcioniraju vlade.
Vanjska i unutarnja politika ne predstavljaju veliki problem za malu članicu Unije. Većina zakona i regulacija dolazi „odozgo“.
Ono što ne radi EU, u pogledu svakodnevnih aktivnosti, organiziraju regije i zajednice. Takva situacija ostavlja Belgiju bez legitimne vlade puno manje izloženu opasnosti nego Libanon, BiH ili Irak.
I u takvoj situaciji građani Belgije prosvjeduju dok je kod nas sasvim normalno da se događaju političke „igre bez granica“.
Prikriveni cilj neformiranja vlasti
Osim nabrojanih mogućih razloga za neformiranje vlasti postoji još jedan prikriven cilj. Ostaje problem u tome što neke etničke ili religijske skupine zapravo žele dokazati da su četiri spomenute države kao krovne zajednice nepotrebne te da njezini dijelovi mogu samostalno funkcionirati.
Riječ je, naravno, o temeljnoj dvojbi: koliko su nam vlada i zajedničke institucije potrebne i je li razdruživanje jedno rješenje? Kao što vidimo u posebnim uvjetima, izgleda da postoje vremena kada država može funkcionira čak i bez vlade.
Nažalost, u konkretnom bh. slučaju to znači da se smanjuju izravne strane investicije: ulagači svoje novce prebacuju u stabilnije zemlje jer nitko ne želi pregovarati s tehničkom vladom. Političari koji zvekeću oružjem izravno generiraju krizu i odljev stranog kapitala, ali i mozgova iz cijele BiH. Cijene prehrambenih proizvoda skaču vrtoglavom brzinom jer nema vlasti koja bi zaštitila potrošače ili domaću proizvodnju. Poslodavci kasne s isplatama plaća jer „love u mutnom“ i koriste staru narodnu šalu: „Imaš posao, pa što hoćeš, ti bi još i plaću? Znaš li koliko je ljudi nezaposleno?“
Zbog neformiranja vlasti i stvaranja političke krize BiH je u svjetskom mirovnom indeksu nazadovala deset mjesta i sad se nalazi na 60. poziciji u društvu: Mongolije, Maroka, Sijera Leonea, Albanije i Grčke.
Kada se sve uzme u obzir čini se da nam predstoji vruće političko ljeto, ali i ista takva jesen. Samo se možemo nadati da o ovoj temi nećemo pričati i na zimu. Građani su glasovali prije skoro godinu, ostalo je na političarima.
Nema komentara:
Objavi komentar