Sveučilišni krugovi često ekonomiju definiraju kao znanstvenu disciplinu koja proučava kako društva upotrebljavaju resurse da bi proizvela određena dobra i usluge te ih raspodijelila među ljudima. Polazna točka jest da pojedinci koriste resurse na način na koji bi postigli najveći stupanj iskorištenosti. Ekonomija je, dakle, drugim riječima, sebična, ali trudi se biti racionalna. Jedan od svestranih gospodarstvenika u Središnjoj Bosni, ovogodišnji dobitnik Večernjakova pečata, nagrade Osoba godine jest ugledni Vitežanin Franjo Rajković. Vlasnik je poduzeća Economic, predsjednik Udruge poslodavaca Vitez, član Općinskog vijeća Vitez i predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Vitez u Travniku.
Za sebe kaže da je čovjek koji nastoji biti dobar u onome što radi i pritom pokušava ne povrijediti ljude s kojima živi i dolazi u dodir. Kako veli, koliko u tome uspijeva, na drugima je da procjene. Povodom aktualne ekonomske situacije u svijetu i kod nas razgovarali smo s njim o stanju ekonomske svijesti, politici, etici poslovanja, radu nedjeljom te uopće mogućnošću biti etičan u današnjim ekonomskim procesima.
Početkom ove godine prema izboru čitatelja Večernjeg lista dobili ste prestižnu nagradu Osoba godine. Čitatelji su, dakle, prepoznali sve ono što ste radili tijekom 2010. Kakav je osjećaj biti prvi među iznimno značajnim ljudima u svijetu gospodarstva, kulture, sporta, znanosti, religije i politike?
Bilo bi neskromno reći da čovjeku ne gode priznanja. Naročito ako priznanje dolazi od velikog broja ljudi, konkretno čitatelja Večernjeg lista i u konkurenciji kakva je bila među kandidatima za tu prestižnu nagradu. Bio sam iznenađen tim priznanjem i moram priznati da sam sebi postavljao pitanje je li bilo i uspješnijih i zaslužnijih kandidata koji su trebali ponijeti ovu laskavu i vrijednu nagradu. Ipak, iskreno vjerujem da dobar dio ovog priznanja ide i svim ljudima u Središnjoj Bosni. Oni su to zaslužili kao priznanje, a ja osobno najveću zahvalnost sigurno dugujem i obitelji, suradnicima i mojim zaposlenicima.
Ovo je vjerojatno pravi trenutak da Vas upitamo i za ocjenu ukupne ekonomske situacije u BiH. Mnogi biznismeni se žale na loše uvjete poslovanja i općenito loše poslovno okruženje u BiH. Koliko je to veliki problem u našoj zemlji?
Realno i kritički sagledavajući situaciju, ocjena zasigurno nije pozitivna. No, treba možda drukčije formulirati pitanje i iskreno reći da u našoj zemlji nikad od svršetka rata nismo imali povoljne uvjete za poslovanje, niti smo stvarali kvalitetno poslovno okruženje. Ovakva ocjena vrijedi generalno gledajući. No, postoje prostori – općine, gradovi, regije..., koji su, unatoč nepovoljnim uvjetima, uspjeli izvući maksimum i stvoriti mogućnosti investiranja i stvaranja novih vrijednosti. Takve poteze pojedinaca ili udruga nije pratila odgovarajuća akcija struktura koje bi, prema definiciji, morale biti zadužene osiguravati odgovarajuću potporu ovakvim nastojanjima gospodarstvenika.
Često se može čuti za „gospodarsko čudo“ u Središnjoj Bosni. U kojoj mjeri politička kriza u svijetu te komplicirani odnosi unutar BiH utječu na gospodarske prilike na tom prostoru?
Kad sam govorio o fenomenu pojedinih općina ili regija koje su na izvjestan način stvorile preduvjete za kvalitetno bavljenje gospodarstvom, mislio sam prije svega na Vitez i naš Poslovni centar. Uložili smo značajne napore u stvaranju kvalitetnih gospodarskih temelja, no i nas su globalna politička i ekonomska kriza i njezine lokalne manifestacije uzdrmale. Kriza se evidentno osjeća u svakom segmentu, ali nastojimo pronaći i mogu reći, pronalazimo formule opstanka na tržištu.
Vi ste i politički aktivni, član ste Općinskog vijeća Vitez. Što mislite, imamo li previše političara u zemlji?
Teško je izričito odgovoriti na ovako postavljeno pitanje. Koliko ima političara zaista ne znam, ali sigurno znam da politiziranja ima previše, čak i u sferama u kojima to nije nužno. Možda je problem u tome što imamo previše „profesionalnih političara“ koji, iako dobro plaćeni, ne ispunjavaju svoju ulogu na odgovarajući način. Kod nas u Vitezu je stanje takvo da je u rad Općinskog vijeća uključeno nekoliko uglednih gospodarstvenika koji su se odrekli svih vijećničkih naknada u korist studenata te se politikom ne bave kao jedinim zanimanjem. Ne tvrdim da je najbolja, ali je možda to jedna od formula za politiku u našoj zemlji.
Ni nakon više od godine nakon izbora vlast nije formirana na razini BiH. Prema tim podacima, BiH je jedna od rijetkih zemalja gdje se vlast ne formira u razumnom roku. Što Vi mislite, zašto je to tako?
Brojni su razlozi za ovakvo stanje. Politika bi trebala biti umjetnost realnog, i ako krenemo od ovakve premise, onda bi trebalo pronaći i načine za postizanje kompromisa na svim stranama. Prije svega, nužno je poštivati rezultate provedenih izbora i temeljem njih formirati odgovarajuće strukture vlasti. Formiranje vlasti u Srednjobosanskoj županiji je jedan od dokaza da se, uz poštivanje izborne volje građana i uz dobru volju i umijeće postizanja kompromisa, vlast može formirati.
Recite nam, je li država previše opteretila male i srednje tvrtke raznim nametima? Što Vi, kao poduzetnik, očekujete od države u budućnosti?
Država mora sa svoje strane znati prepoznati i pružiti potporu kvalitetnim gospodarskim projektima. Mora se stvarati kvalitetnije, poticajnije okruženje. Općenito gledano, Bosna i Hercegovina nije dobar gospodarski brand i potencijalni investitori iz inozemstva koji žele ulagati ovdje ne vide baš mnogo motivacije da to i učine. Rizičan smo prostor za ulaganja i sigurno je država ta koja mora stvoriti zakonski okvir za poslovanje koji bi bio više naklonjen investitorima.
Koliko je današnja ekonomija uistinu etična?
Teško je izreći generalnu ocjenu. Svjedoci smo brojnih situacija i u svijetu i kod nas u kojima ekonomija kao isključivi i jedini cilj postavlja profit, ne birajući pritom nikakva sredstva za njegovo ostvarivanje. Jednako tako, ima i brojnih primjera kad ekonomija promovira i pomaže društvene, socijalne ili kulturne projekte. Kao i u svemu, istina je negdje na pola puta između ovih krajnosti. Cilj ekonomije jest i mora biti profit, ali su načini na koji se do tog profita dolazi kriterij koji razdvaja etičnu ekonomiju od one koja to nije.
Isplati li se biti pošten u svijetu ekonomije?
Dugoročno gledajući, jedini način za ostvarivanje bilo kakvog cilja, pa tako i u sferi ekonomije, jest biti pošten i prema sebi i prema ljudima i društvu u kojem živimo. No, moramo biti realni i reći da u svijetu ekonomije često stanje nije takvo. Iz brojnih razloga ljudi su primorani ponekad i nepoštenim sredstvima doći do cilja. No, sigurno je da se samo poštenim radom mogu ostvariti i materijalna i duhovna sreća.
Na listama lakoće pokretanja posla, koje se prave prema analizama situacije na terenu, nalazimo se oko stotog mjesta u društvu zemalja kao što su: Bangladeš, Nepal i Nikaragva. Je li realno očekivati poboljšanje situacije za pokretanje malih obiteljskih poslova?
Iskreno se nadam da će u budućnosti biti znatno lakše pokrenuti obiteljski posao u našoj zemlji. Bilo je nekih pokušaja da se procedure pojednostave i mislim da je to jedini način kojim je moguće motivirati ljude za pokretanje posla. Usvajanjem kriterija Europske unije i našim realnim približavanjem europskom standardima neizbježno je očekivati poboljšanje situacije i u tom segmentu.
Uz gospodarstvenike se često dodaju negativni prefiksi i insinuacije. Koliko je to realno i jesu li sami gospodarstvenici krivi za to?
U svakom poslu ima različitih ljudi i različitih situacija. Ne bih se bavio ocjenama jesu li negativni prefiksi i insinuacije realno utemeljeni, ali mogu reći da su gospodarstvenici možda više izloženi kritici jer se od njih mnogo više očekuje, izloženiji su očima javnosti i samim tim i podložniji kritiziranju. Dio krivice je sigurno i na gospodarstvenicima.
Za poboljšanje stanja Hrvata u Bosni kažu da bi najbolje bilo da na čelu najjače hrvatske stranke bude Hrvat iz Bosne, a ne iz Hercegovine. Što Vi mislite o tome?
Ne bi bilo dobro na takav način pojednostavljivati stvari. Teško je reći kako tek regionalna pripadnost može dati prednost ili, s druge strane, predstavljati nedostatak nekog čovjeka. Naravno, svjestan sam te vrste regionalnih podjela među Hrvatima i pitam se do koje mjere je to vještačka dilema? Kroz posao prije svega, a i kroz politiku imao sam priliku upoznati i usko surađivati s brojnim ljudima i iz Bosne i Hercegovine i Posavine i drugih dijelova BiH. Mi imamo mnogo više zajedničkih interesa nego što imamo elemenata koji nas razdvajaju. I bilo bi dobro da se aktivno radi na profiliranju upravo tih zajedničkih vrijednosti koje nas spajaju. Sve u svemu, regionalna pripadnost je nešto što ne bi trebalo biti najvažniji kriterij niti kao eventualna prednost, niti kao eventualni nedostatak čovjeka koji bi bio na čelu najjače hrvatske stranke. Kriterij jest i mora biti sposobnost da čelni čovjek jasno artikulira sve opće, ali i pojedinačne interese svih Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini.
Koliko je moguće biti vjernik u današnjem poslovnom svijetu gdje je, slikovito govoreći, čovjek čovjeku vuk?
U današnjem vremenu, opterećenom prebrzim tempom kojeg svi živimo, ponekad je teško pronaći vremena za iskonske vrijednosti, u koje ubrajam vjeru. No, ako želimo postaviti stvari na jedini ispravan način, moramo pronaći i vrijeme za vjeru. Neke od tih temeljnih vrijednosti moraju biti utkane u način poslovanja i moraju se uvažavati u poslovnom svijetu. Naravno da je teško u vremenu i prostoru koje jest upravo takvo kakvim ste ga slikovito opisali u svom pitanju, biti vjernik u punom značenju te riječi. Ali, ako je teško to ne mora značiti i nemoguće. Imamo mnogo primjera da se itekako mogu uskladiti temeljne vrijednosti vjere i poslovne aktivnosti.
Kakav je Vaš stav o radu nedjeljom?
U duhu odgovora kojeg sam dao na prethodno pitanje, smatram da je nedjelja dan kojeg svi moramo posvetiti obitelji, posjetiti crkvu i pokušati nadoknaditi sve ono što, pritisnuti dnevnim obvezama, ponekad i nenamjerno zapostavljamo. Treba nastojati da barem taj dan u tjednu bude dan koji ćemo sebi posvetiti. Naravno, govorimo o idealu kojem treba težiti, uz uvažavanje svih realnosti današnjeg vremena i činjenice da se pojedini poslovi moraju raditi i nedjeljom.
Nema komentara:
Objavi komentar