Među koncelebrantima bila su i dvojica tajnika nadbiskupa Čekade: fra Leopold Rochmes, sadašnji generalni vikar Beogradske nadbiskupije i član Franjevačke provincije Bosne Srebrene (Čekadin tajnik u Skopju i u Sarajevu) te vlč. mr. Božo Odobašić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
Svi vrhbosanski nadbiskupi počivaju u sjedištu nadbiskupije
Kardinal Puljić je u prigodnoj propovijedi zahvalio rodbini pokojnoga nadbiskupa Čekade za suglasnost da se njegovi zemni ostaci prenesu u katedralu gdje su već pokopani nadbiskupi: Josip Stadler, Marko Alaupović i Marko Jozinović. Vrhbosanski nadbiskup je podsjetio da su zemni ostaci nadbiskupa Ivana Šarića 1997. dovezeni iz Španjolske i položeni u crkvu sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu. Time su svi nadbiskupi mjesne crkvene provincije pokopani kako i dolikuje u katedrali ili, u slučaju nadbiskupa Šarića, drugoj sarajevskoj crkvi.
Potom je kardinal Puljić ukratko prikazao životni put nadbiskupa Čekade podsjetivši da je rođen 29. kolovoza 1902. u Uskoplju (Donji Vakuf) u obitelji s petoro djece – od kojih su braća Čedomil i Milivoj također postali svećenici – a preminuo je 18. siječnja 1976. u Sarajevu.
„Smiljan Franjo je 1925. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije nakon čega mu je povjerena župa Jelaške kod Olova. Nadbiskup Ivan Šarić uskoro ga šalje na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je 1928. doktorirao. Nakon povratka u Sarajevo imenovan je vjeroučiteljem i odgojiteljem u konviktu Kralj Tomislav Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, a od 1928. do 1933. bio je urednik Katoličkog tjednika da bi kasnije bio imenovan župnikom u Bos. Brodu gdje ga je 1939. zateklo imenovanje za pomoćnog biskupa vrhbosanskog“, rekao je kardinal Puljić na početku svoje propovijedi.
Nadalje je podsjetio da je Smiljan Čekada 1940. imenovan skopsko-prizrenskim biskupom, a 1967. vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom s tim da je rezidencijalnim nadbiskupom postao 1970. Kazao je da je nadbiskupu Čekadi, nakon što je 1946. umro biskup banjolučki mons. Josip Garić, bila povjerena i privremena upravlja Banjolučkom biskupijom sve do 1949.
Istaknuo je i da je, u vrijeme kada je komunistička vlast podržavala tzv. svećenička udruženja kao što je bio Dobri pastir, bio progonjen i zlostavljan pa mu je čak bio zabranjen dolazak u BiH.
Kao posebnu zaslugu nadbiskupa Čekade kardinal Puljić je spomenuo ponovno otvaranje Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa 1969., kada je bio primoran otkupiti od vlasti ono što je bilo njegovo - oduzeti dio zgrade Bogoslovije.
Kardinal je podsjetio da je Čekada ponovno pokrenuo službeno glasilo Vrhbosna, otvorio Misijsku središnjicu te pokrenuo glasilo Vrelo Života.
Opijelo za nadbiskupa Čekadu
Pred kraj svoje propovijedi nadbiskup Puljić je rekao da će u istu grobnicu biti preneseni i zemni ostaci nadbiskupa Marka Alaupovića iz grobnice u koju je pokopan prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler. Dodao je da će u jednoj grobnici ostati samo zemni ostaci nadbiskupa Stadlera za kojeg je pokrenut dijecezanski proces proglašenja blaženim.
Na kraju sv. mise kardinal Puljić, svećenici, redovnice i vjernici izmolili su opijelo kod lijesa nadbiskupa Čekada koji je potom stavljen u grobnicu u dnu katedrale u istočnoj lađi u kojoj su ovozemaljski ostaci i nadbiskupâ Alaupovića i Jozinovića.
Euharistijskom slavlju su nazočili i djeca Čekadinog brata Vladimira koja sada žive u Zagrebu: kćeri Dubravka Šeparović i Smiljana Katalinić, sin Želimir Čekada i njegova kćer Marija. Između ostalih, sudjelovao je i veći broj sestara Služavka Malog Isusa na čelu s provincijalnom glavaricom s. Admiratom Lučić.
U izjavi za medije Smiljana Katalinić je istaknula da se u njihovoj obitelji ponose na nadbiskupa Čekadu, pogotovo nakon što je ove godine dobio izraelsku nagradu Pravednik među narodima.
Prisjećajući se nadbiskupa Čekade, njegov nećak Želimir ističe da je bio samozatajan čovjek i u srcu diplomata: “Nije bio impulzivan čovjek i znao je razgovarati te predvoditi. Bio je izrazito komunikativan i sa svima je mogao pričati. Kada je umro došla je sućut čak i od Džemala Bijedića i Hamdije Pozderca.“
Čekada – Pravednik među narodima
Život i djelo nadbiskupa Smiljana kao ordinarija biskupa u Skopju i kao nadbiskupa u Sarajevu ove godine okrunjeni su i medaljom države Izrael, Jad Vashem, Jeruzalem od 8 veljače 2011. koja je utvrdila da je Smiljan Franjo Čekada kao skopski biskup pod cijenu vlastitog života spašavao Židove iz tamošnjeg logora u vrijeme Drugog svjetskog rata. Medalja Pravednik među narodima post mortem Smiljanu Franji Čekadi u Skopju uručena je živim nasljednicima brata Valdimira: sinu Želimiru i njegovim sestrama Dubravki i Smiljani prigodom otvaranja Memorijalnog centra holokausta u Skoplju 10. ožujka 2011.
Nema komentara:
Objavi komentar