Svako je zvanje dar Božji čovjeku

Još jedna tribina. Jedno vrijeme su mi one bile jedini zadatak. Ovdje vidimo neprofesionalizam na djelu. U tekstu ne smije samo jedan međunaslov biti... ili 2 i više ili nijedan

U dvorani Pavla VI. na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji 5. ožujka 2007. održana je tribina pod naslovom «Kultura zvanja u godini zvanja». Predavač je bio dr. Niko Ikić, rektor Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu. Moderator tribine mr. Jozo Tomić je zahvalio kardinalu Vinku Puljiću i ostalim gostima tribine na dolasku naglasivši da je ova školska godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiju proglašena Godinom duhovnih zvanja, što je bio povod za temu tribine. 

Dr. Ikić je na početku predavanja napomenuo da će samo iz crkveno-duhovne perspektive promatrati kulturu zvanja ne obazirući se na profano. Postoji mnogo koncilskih i postkoncilnih dokumenata koji govore o duhovnim zvanjima, o kršćanskom odgoju, odgoju uopće, apostolatu laika i obnovi redovništva koji pomažu stvaranju povoljnijih ozračja u duhovnim zvanjima. Godina zvanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji je proglašena s ciljem usredotočenja svih struktura i aktivnosti sa željom stvaranja povoljnijih okolnosti i ozračja za duhovna, ali i druga zvanja. Crkva nije sama u ovom procesu, nego su uključeni i roditelji, škola i društvo.

Riječ kultura dolazi od latinske riječi colere što znači obrađivati, štovati, častiti. Ta riječ je udomaćena u našem jeziku, iako bi hrvatski prijevod bio uljudba, oplemenjivanje, izgradnja. Kultura je dakle unutarnja duhovna snaga, a civilizacija je vanjska manifestacija kulture. Kultura je kolektivna stvarnost u kojoj se izgrađuje svoj duševni i tjelesni rast. Cilj Crkve prvenstveno nije kultura, nego inkulturacija, proces koji se odnosi na unošenje Evanđelja i svega vjerskoga, evanđeoskoga u bilo koju kulturu.

Današnji mladi su u veoma nezgodnom vremenu za izbor zvanja. Duh vremena u kojemu žive nije lagano opisati. Zasićeni su pluralizmom i etički dezorijentirani, a s psihološkog aspekta su usmjereni na iskustveno tako da žele sve isprobati. Osjećaju sve veću nesigurnost i sve manju jasnoću u svijetu što im proizvodi frustracije.

Dr. Ikić je napomenuo da je svećenički ili redovnički poziv duhovno zvanje, ali liječničko ili svako drugo zvanje je duhovno ako je u službi čovjeka. Profano zvanje je svako zvanje u svjetlu Božjega nauma. Teologija i kultura zvanja obuhvaćaju oba pojma i oba su kompatibilna. Svako zvanje, posebno duhovno, ima svoju gramatiku zvanja koja je sastavljena iz tri dijela teologije zvanja, pastorala i pedagogije zvanja. Svako je zvanje dar Božji čovjeku pa Crkva mora skrbiti za sva zvanja, evanđeoskim duhom prožimati civilna zvanja i tako doprinositi razvoju kulture zvanja.

U teologiji zvanja jasno je da Bog poziva, čovjek odgovara. Čovjek u dijalogu s Bogom otkriva svoj poziv i prepoznaje darovano mu zvanje kao što su ga prepoznali Abraham, Marija, Jeremija… U teologiji zvanja naglasak je stavljen na Kristološki aspekt u kojem je Isus skica čovjeka. U tom smislu čovjekovo zvanje je dar pojedincu, ali i poklon zajednici.

Teologija duhovnih zvanja

Svako duhovno zvanje je tajna Crkve (misterium),  poslanje svijetu (missio) i sakrament Krista u jednom širem smislu riječi jer je duhovno zvanje pozvano svjedočiti Krista. Crkva je majka svih duhovnih zvanja, a Marija je uzor duhovnih zvanja po slobodnom izboru i vjerničkom odgovoru. Duhovno zvanje nema samo svrhu osobnog usavršavanja, nego poslanja drugima. Crkva je zajednica pozvanih i mora skrbiti o zvanjima jer je to njezina bit i prioritet. Pastoral zvanja uvijek polazi  od općeg i ide prema osobnome, orijentiran na osobu i zajednicu, pastoral je stalna pozivnica i uključuje sve, i mlade i stare. Odgajatelj vodi prema otkrivanju identiteta, on inicira i podupire samospoznavanje. Odgoj se i sastoji u samoodgoju. Dr. Ikić je naglasio da odgajatelji nisu jedini faktori odgoja jer u naše vrijeme drugi procesi kao što su medijski procesi možda čak i veći. Teološke smjernice su jasne jer o njima govore crkveni dokumenti, ali su praktični koraci često magloviti. Praktične korake učiniti pravima je umijeće. Zato je dobro u ovoj Godini zvanja razmisliti o što većoj koordinaciji pastorala zvanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Dr. Ikić je napomenuo kako u drugim biskupijama postoje centri za zvanja pa bi bilo dobro osnovati centre za zvanja na razini Biskupske konferencije BiH. U župama bi trebalo oformiti molitvene skupine za zvanja. «Odgoj je umijeće nad umijećima i inicijacija budućeg života i zato u Godini zvanja trebamo svjesnije 'baciti svoje mreže' usprkos burama, ne da nekoga ulovimo za sebe, nego da ga se uzlovi za njega, za njegovo vlastito ja, i vlastiti identitet», završio je dr. Ikić. Nakon predavanja održana je kraća diskusija.