srijeda, 25. siječnja 2012.

Mlada župa u izgradnji

Prvi tekst u 2008. nisam zadovoljan. Još uvijek tu ima praznog hoda i bezveznih detalja... ali sve u svemu može nekome poslužiti u istraživanju u budućnost...

Nadbiskupijski ordinarijat je dekretom iz 1996. godine osnovao novu župu u naselju Novi Grad. Nebeski zagovornik župe je sv. Luka Evanđelist zaštitnik liječnika, slikara i intelektualaca. Iako je župa službeno osnovana 1996. godine narod je okupljao u privremenim prostorijama još od 1991. godine jer su im crkve na Stupu i u Novom Sarajevu bile predaleko. To zajedništvo nekoliko tisuća katolika produbilo se u posljednjem ratu od 1992. do 1995. kada se zbog nemogućnosti kretanja u opkoljenom gradu sv. Misa održavala u podrumu nebodera.


Poslije rata novonastalo zajedništvo katolika Novoga Grada se legaliziralo dekretom iz Nadbiskupije kada su odcijepljeni dijelovi župa Uznesenja BDM Stup i župe Presveto Trojstvo čime je i službeno formirana jedna od najmlađih župa u Sarajevskom dekanatu. Župa je dobila dozvolu za gradnju i to je nakon 1936. godine i početka izgradnje crkve sv. Josipa na Marijin dvoru prva crkva u Sarajevu koja se gradi s dozvolom.
Nakon što je 1991. g. određeno da se u Sarajevskom dekanatu osnuje nova župa dekretom je odlučeno da prvi župnik župe u izgradnji bude mr. Luka Tunjić koji ju je stanovao u Ordinarijatu, dok je aktivno tražio mjesto za župni stan i crkvu. Prema njegovim riječima dosta administrativnih stvari je bilo riješeno i nađen je odgovarajući župni stan, ali se čekala odluka Općinskog vijeća koje se mjesecima nije nikako sastajalo. Sve je to vodilo ka jednom, a obični ljudi nisu shvaćali da se u sjeni svih opstrukcija sprema rat. Do pronalaska adekvatnog prostora za sv. Misu vjernici su išli nedjeljom na Misu u župu Stup, ali je prvi župnik obavljao sva krštenja, sprovode i administrativne poslove. Početkom rata u župi je počeo djelovati Caritas što je u mnogome župljanima olakšalo preživljavanje u ratnim uvjetima.
Drugi župnik župe u nastajanju bio je vlč Pero Iljkić po čijemu je prijedlogu župa i dobila svoga nebeskoga zaštitnika. Za vrijeme rata bilo je nemoguće nastaviti s radom na izgradnji župe tako da se život sveo na puko preživljavanje i nažalost pokapanje poginulih.
Nakon rata treći župnik vlč. Marijan Marijanović je konačno mogao u relativno normalnijim uvjetima započeti skupljanje potrebitih građevinskih dozvola kao i savladavanje administrativnih zaprjeka za izgradnji nove crkve. U jesen 1998. godine njemački kontingent stabilizacijskih snaga u BiH je deminirao teren na kojem je započela gradnja. Iskopani su temelji i kripta koja je tek sljedeće zime natkrivena. Francuski vojni kontingent je donirao kontejner za stanovanje koji je služio kao oltar dok nije pokrivena kripta. Za sve to vrijeme Misa je služena na otvorenom i po kiši i na jakom suncu koje nije mnogo ometalo vjernike u posjećivanju nedjeljne Mise.


Deset godina poslije župna crkva i prateći objekti još uvijek nisu dovršeni ali se već može nazirati ljepota buduće crkve. Crkva se gradi od prispjelih donacija a ovim putem župnik zahvaljuje svim  dobročiniteljima, donatorima i volonterima  koji pomažu kako bi se crkva izgradila i neka ih Bog blagoslovi u njihovu radu. Neko daruje novac, a netko materijal prema svojim mogućnostima.
Župljane danas muči problem nezaposlenosti i niskog životnog standarda, što je problem u čitavoj državi, međutim, po riječima župnika posao se može naći ako se traži, samo ne treba odmah očekivati direktorsko mjesto.
Sadašnji župnik don Anto Jelić je u ovogodišnjem blagoslovu kuća došao do podatka da na  prostoru župe danas živi nešto više od 2.000 katolika što je za 500 duša manje od statističkih pokazatelja iz 2001. kada je u župi bilo oko 2.600 župljana. Iseljavanje mladih kao i čitavih obitelji u zemlje zapadne Europe, Amerike i Australije je prema riječima sadašnjeg župnika završeno tako da je sada broj župljana relativno stabiliziran iako se i dalje bilježi lagani trend smanjenja novorođenih, a povećanja broja umrlih. I dalje je zabrinjavajući visok broj obitelji bez djece kao i samaca.
U župi se godišnje krsti petnaestak djece, a bude i nekoliko vjenčanja. Vjeronauk pohađa oko sedamdesetak djece, a s obližnjim osnovnim školama je dogovoreno da se školski vjeronauk održava u župnom uredu zbog ekonomije školovanja jer su katolička djeca manjina u svim razredima pa škola ne može odvojiti učionice za samo 2 -3  učenika po razredu.
Osnivanjem Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih «Ivan Pavao II.» koji djeluje na prostoru današnje župe sve aktivnosti mladih su iz župnih prostorija premještene u Centar za pastoral. Župnik don. Anto Jelić se nada da će taj projekt polučiti dobre rezultate i izražava malo tuge jer mladi možda više nemaju pretjeranog razloga za okupljanje oko župnog ureda jer im se sve potrebno pruža u Centru. Pozitivno je to što mladi sada imaju priliku organizirano putovati na razna hodočašća u našoj domovini i šire. Upoznavanje mladih Sarajlija i studenata koji dolaze iz drugih župa BiH je sada lakše nego prije. U sklopu Centra za pastoral radi se na mnogim projektima s mladima od kojih je jedan formacija animatora župnog pastorala od kojeg bi sve župe mogle imati traju korist, a ne samo župa sv. Luke Evanđeliste.


Tim se programom nastoji osnažiti katolički identitet i svijest mladih za aktivno sudjelovanje prvenstveno u  Crkvi ali i u društvu. Mlade treba osnažiti u razvijanju vlastitih sposobnosti i predstaviti im razne načine za djelovanje u župnim zajednicama.
Budući da je crkva sv. Luke još uvijek u izgradnji nadati se da će mladi pripomoći u izgradnji prema svojim mogućnostima. Zato je važno ukazati na potrebu razvoja svijesti o volonterstva kako bi u kršćanskom duhu pridonijeli izgrađivanju župne zajednice.
U župi djeluju Ekonomsko i Pastoralno vijeće koje se redovito sastaje. Ekonomsko vijeće se sastoji od tri, a pastoralno od dvanaest članova.
Naša budućnost je u dobrim rukama, Božjim rukama, pa je zato uvijek svijetla i ne smijemo pokleknuti zbog statistika, ma kako crne izgledale. Promatramo li samo svoj život i život ljudi oko nas u župi slika života bi bila pesimistična, ali s vjerom u Božju providnost nadamo se i očekujemo bolje.

Nema komentara:

Objavi komentar