Novo zdanje i adresa Provincijalata Školskih sestara franjevki u Sarajevu

Zasigurno je selidba jedan od važnijih i stresnih događaja u životu ne samo pojedinca već i obitelji te čitavih institucija. Osim mnogo posla koji predstoji, postoji i doza radosti, pogotovo kada se prelazi na bolje. Zato smo se, načuvši kako su Školske sestre franjevke Krista Kralja, Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, nakon desetak godina traženja nove adrese i gradnje završile novo zdanje Provincijalne kuće, zaputili ka Bjelavama, poznatom sarajevskom naselju. Činjenica kako se prelazak u nove, modernije i adekvatne prostorije poklapa sa 75. obljetnicom osnutka Provincije, samo je povećala važnost ovoga događaja... 

 

Netko bi možda i rekao kako preseljenje nije velika stvar ako „ostajete u istoj ulici“, međutim, svi oni koji su se barem jednom selili znaju da to nije istina. Svaka selidba je teška, ali potom dolaze plodovi napornog rada. Upravo se to dogodilo Provincijalnoj kući Školskih sestara franjevki. Proces selidbe Uprave i pratećih ureda odvijao se u istoj ulici, samo s broja Bjelave 43 na broj 85. Sestre faktički ostaju na istom mjestu s istim poslanjem, ali ovoga puta u odgovarajućem zdanju koje može zadovoljiti sve potrebe zajednice ove velike i karizmatične družbe...

Kratka povijest Provincije i Uprave

Kako bismo govorili o sadašnjem zdanju kao „gnijezdu“ jedne redovničke provincije potrebno je vratiti se u prošlost i objasniti tijek nastanka i dolaska Školskih sestara franjevki u BiH.

Družba ŠSF-a nastala je u 19. st. kad se u Europi pojavljuju brojne ženske kongregacije sa svrhom karitativnog i odgojnog rada. Korijeni sežu u Graz, u malu zajednicu učiteljica, franjevačkih trećoredica, koje su se posvetile podučavanju siromašnih djevojaka.

Sestre iz Graza su 1864. otvorile podružnicu u Mariboru. Nakon samo pet godina mariborska  podružnica se osamostalila i postala kućom maticom slovenskih ŠSF-a. Područje rada sestara se povećavalo, broj je rastao pa se djelovanje proširilo i izvan te zemlje.

Pri prvoj podjeli mariborske družbe na provincije 1922. osnovana je Hrvatska provincija sa sjedištem u Splitu, koja je 1928. imenovana Provincijom Presvetog Srca Isusova. Kasnije su među Hrvatima osnovane još dvije provincije: Mostarska – Svete obitelji, i Bosansko-hrvatska – Prečistog Srca Marijina.

Drugi svjetski rat uz ostale nevolje donio je pitanje opstanka sestara Slovenki i njihovih podružnica u Bosni što je i ubrzalo osnivanje Bosansko-hrvatske provincije 1942. od kada počinje i njezino samostalno djelovanje.

Danas Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina ima 241 sestru, pet novakinja, četiri postulantice i tri kandidatkinje. Sestre djeluju u BiH, Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Italiji. U Bosni su pastoralno prisutne pri mnogim župama od Livna do Posavine. Apostolat je danas uglavnom pri crkvenim institucijama, ali i u društvu – općenito u odgojno-obrazovnom sustavu.

Otkud provincijalat na Bjelavama?

Kako smo rekli, družba se širila i u BiH, ali ipak zbog nepovoljne političke situacije sestre nisu mogle razviti svoju školsku djelatnost kao u drugim zemljama. Iznimku predstavlja Vareš, gdje su ŠSF od 1936. imale vlastitu kuću, vodile obrtnu školu, osnovnu školu i dječji vrtić te Novi Šeher, gdje su sestre 1941. u iznajmljenoj kući također otvorile vrtić.

Budući da svaka redovnička zajednica mora imati svoju upravu, za provincijalno središte prvobitno je izabrano Jastrebarsko, no to nije realizirano. Jedno vrijeme je Provincijalat bio u franjevačkom samostanu u Visokom (sve do 1954.) kada je premješten u franjevački samostan u Virovitici, te potom u vlastitu kuću u istom gradu.

Godine 1956. provincijsko sjedište dobilo je novu lokaciju, i to u Sarajevu, na Bjelavama.

Zapravo to je bila obiteljska kuća koja nije zadovoljavala sve potrebe jednog Provincijalata.

Sestre su za sve ove godine tu kuću nadograđivale, renovirale te je ona 60 ljeta bila provincijalno središte.

Upravo o tim počecima smo najprije razgovarali sa sadašnjom provincijskom predstojnicom s. Katom Karadžom. 

„Dulje vremena se razmišljalo i tijekom kapitula razgovaralo o tome kako postoji potreba za prikladnijim prostorijama budući da se u provincijskom sjedištu obavljaju doista najvažniji poslovi u jednoj provinciji. Intenzivno se počelo razgovarati 2010. kada je odlučeno da se treba tražiti nova lokacija. Naravno, s obzirom da su sestre 60 godina u ovom kvartu, bilo nam je žao napustiti ovo naselje, a tada nismo znale gdje ćemo naći novo. Međutim, Božja providnost je bila da nađemo novo provincijsko središte, to jest kuću koju smo kupile, ali sada na broju 85. Znači samo nekoliko brojeva udaljeno od starog središta“, rekla nam je provincijska predstojnica i naglasila kako je sam proces traženja zemljišta i izgradnje trajao sedam godina.

Moderan projekt

Novi projekt je napravio ing arh. Jure Pranjić iz Tuzle zajedno sa svojom kćerkom mr. Anom Bosankić. Temelje je u prosincu 2014. blagoslovio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.

Zdanje se sastoji iz dvije fizički odvojene zgrade. Jedna je Provincijalat sa svim pratećim prostorijama: stambenim dijelom, uredima, dvoranom za susrete, knjižnicom s čitaonicom, blagovaonicom te kuhinjom.

Kada je odlučeno da će se kupiti kuća vlasništvo arhitekta Dejana Brankovića, njegov postojeći objekt je obnovljen i prilagođen novim potrebama. To su sada prostorije kuhinje, blagovaone, podruma i osobnih prostorija. Na tu kuću je nadograđen dio u kojemu su danas kapela, uredske prostorije i knjižnica. Tako sada stari i novi dio zgrade čine jednu modernu cjelinu.

Srušena kuća i parcela na kojoj je sagrađena druga zgrada bila je vlasništvo Nikole Žeste.

Za prizemlje druge zgrade predviđeno je da bude muzej u kojemu će se moći pogledati baština ovih sestara i povijesni presjek družbe kroz materijalna dobra, fotografije i knjige.

Na katu iznad nalazi se velika dvorana za susrete, dok je kat više napravljeno pet apartmana za sve one kojima treba smještaj tijekom liječenja u bolnici na Koševu. Sestre su se i prije susretale s molbama da se ljudima iz cijele BiH omogući smještaj za obitelj za vrijeme liječenja nekog od članova te je ovo konkretni pastoralni odgovor na potrebe današnjeg društva. Zdanje je fizički odvojeno od Provincijalata, tako da nitko nikomu neće „smetati“. Lijepo uređeni apartmani imaju moderne kuhinje, kupaonice i jednu prostoriju za spavanje. Cjenik ne postoji jer nije predviđeno da se naplaćuje smještaj.

Nakon što smo obišli ove prostorije, u Provincijalatu smo razgovarali i sa s. Ljubicom Stjepanović, tajnicom provincije. „U kući provincijskog sjedišta jedno od ključnih mjesta su uredi Provincijalata. Postoje tri glavna ureda. U jednom je provincijska predstojnica gdje uz svoje tekuće poslove prima osobe koje se najave ili ih ona pozove. Tu je ured tajništva gdje se odvija sva korespondencija. Treći ured je ekonomat gdje ekonoma uređuje stvari vezane uz materijalna dobra čitave Provincije i svake pojedine sestre. Budući da se provincijska Uprava sastaje na svoje redovite sjednice ili neka druga okupljanja i za to postoji jedna zajednička prostorija, to jest konferencijska dvorana u predvorju“, rekla nam je s. Ljubica dok nas je provela radnim dijelom zgrade.

U provincijalatu trenutno djeluje pet sestara, ali je predviđena mogućnost da u njemu živi 10-ak sestara. U kuhinji smo susreli samo s. Graciju Žabić, kućnu predstojnicu, dok su ostale sestre bile u gradu obavljajući svoje poslove.

Kapela Prečistog Srca Marijina

Svojevrsno središte čitavog zdanja je i kapelica koja se nalazi odmah na ulazu u Provincijalat. Moderni i skladni interijer i umjetničko oblikovanje elemenata kapele osmislila je ovlaštena arhitektica Gordana Šiško iz Zagreba. Tim nas je prostorom provela provincijska predstojnica s. Kata, a kako smo vidjeli u arhitektonskom izvješću koje su nam dostavile sestre, mislilo se na svaki detalj.

Akademski slikar Vladimir Vlatko Blažanović izradio je oltarnu sliku Susret Marije s Uskrslim, u keimovoj slikarskoj tehnici na zidu (vezivo je vodeno staklo) te je po njegovu likovnom rješenju izvedena vanjska staklena stijena kapele izrađena tehnikom pečenja bojanog stakla u više faza, u suradnji s tvrtkom za izradu dekorativnog stakla Bokart d.o.o. iz Dugog Sela. Blažanović je također autor postaja Križnog puta koje su izvedene na drvenim pločama.

Akademski kipar Slaven Miličević modelirao je brončani križ s postoljem i svijećnjake te je vodio tehničku pripremu izvedbe vrata svetohraništa i zanimljivih rukohvata ulaznih vrata i sakristije, prema likovnom rješenju arhitektice Šiško, koji su lijevani iz bronce u ljevaonici Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Ukupan rad na projektiranju i likovnom izričaju odvijao se pod vodstvom liturgičara dr. fra Ante Crnčevića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Oblikovanje kapele proizašlo je iz liturgijskih zahtjeva prostora i nastojanja da se naglasi duhovnost jednostavnim i čistim crtama, kvalitetnim prirodnim materijalima i jedinstvenim pristupom prostoru u kojemu je sve podređeno oltaru, a zidna slika pozicionirana je tako da je Krist u glavnoj osi.

Glavni elementi svetišta, oltar, ambon i svetohranište, povezani su jedinstvenim likovnim pristupom koji je poštivao liturgijsko značenje svakog elementa zasebno i u cjelini. Vječno svjetlo, uljanica u visini Svetohraništa, postavljena je na  konzolnu kamenu ploču.

Klupe su poredane u tri reda, centralno simetrično prema oltaru. Zakrivljene su i usmjerene prema oltaru kako bi se naglasila pripadnost zajednice. Građevinske radove u kapeli izveli su djelatnici firme K-Projekt iz Žepča. Oltar i ambon izradilo je poduzeće Duno-lit iz Kiseljaka prema nacrtima arhitektice Šiško.

Sve stolarske elemente: ulazna vratna stijena, vrata sakristije i namještaj sakristije, klupe, sedese, klecalo te zakrivljenu obložnu stijenu sakristije, izradila je firma Kraljević iz Tomislavgrada, od hrastovog masiva i hrastovog furnira prema arhitektonskom projektu.

Gospodin kuću gradi...

Iako je duhovni profil zajednice školskih sestara franjevki do danas prilično izmijenjen zbog značajnih društveno-političkih promjena koje su se događale u posljednjih pola stoljeća i više, sestarska zajednica i dalje nastoji prepoznavati znakove vremena te djelovati u duhu vlastite karizme. Prema Konstitucijama iz 1981., Kongregacija ŠSFKK treba živjeti evanđelje u redovničkoj zajednici iz ljubavi prema Bogu u Franjinu duhu pokore, veselja i jednostavnosti te odgajati mladež i obavljati druga apostolska djela u službi Crkve.

Da bi apostolat sestara bio plodonosan, potreban je dubok molitveni život te osobno svjedočenje životom po evanđeoskim savjetima. Zato se pri osposobljavanju i razmještajima (koji vrši provincijalna uprava) i raspodjeli posla (koji vrši predstojnica u svojoj zajednici) uzimaju u obzir sposobnosti i opravdane želje sestara.

Sestre Provincije Prečistog Srca Marijina djeluju u 40-ak podružnica kao katehistice u osnovnim i srednjim školama, vode crkveno pjevanje, rade u crkvenim ustanovama, bolnicama, đačkim i staračkim domovima, dječjim vrtićima i u službi svojih i drugih samostanskih zajednica. U posljednje vrijeme sve više sestara završava više i visoke škole i studije.

Kako bi se što bolje uredio rad tolikog broja sestara i 40-ak podružnica, potrebne su funkcionalne i adekvatne prostorije Provincijalata, uvjet koji je sada, nakon toliko vremena, konačno i ispunjen.

Iz svega viđenog za vrijeme obilaska novoga zdanja, može se zaključiti kako je hod Družbe ŠSFKK kroz povijest bio, ipak, sigurna šetnja i rast u i s Bogom. Da su se sestre oslanjale samo na osobni rad i snagu, njihovo bi djelo zasigurno davno propalo jer ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji (Ps 127,1).

Nova Provincijalna kuća i prateći objekt upravo to i dokazuju.

Priprema za slavlje

Sestre se za veliki jubilej 75 godina od osnutka provincije pripremaju tri godine. Tako je  2016. bila Godina molitvi gdje je svaka sestra molila za provinciju i svaku članicu. Zatim tekuća 2017. je Godina slavlja u kojoj se obilježava nekoliko bitnih nadnevaka, od kojih je najbitniji 29. travnja kada je osnovana Provincija.

Sestre su imale zborovanje u Visokom na mjestu gdje je nekoć bilo sjedište provincije. U sklopu zborovanja predstavljena je u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru u Sarajevu knjiga Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije autorice s. Željke Dramac.

Preseljenje na Cvjetnicu

Na Cvjetnicu, 9. travnja, na dan spomena kada je Sv. Klara s palmom u ruci započela novi život u Kristu, na simboličan način sestarska je zajednica u novo provincijsko sjedište prešla iz dosadašnjeg. Uz provincijsku predstojnicu s. Katu, zamjenicu provincijske predstojnice s. Lidiju Jurišić, te prethodnu provincijsku predstojnicu s. Ivanku Mihaljević sudjelovale su i ostale sestre koje djeluju u Sarajevu.

Hod prijelaza započeo je u kući na Bjelavama 43 blagoslovom palminih grana koje je blagoslovio katedralni župnik i dekan Sarajevskog dekanata preč. Marko Majstorović. S palminim granama sestre su krenule na kratki put prema novom provincijskom sjedištu. U novoj kapeli sestre su pred izloženim moćima Sv. Klare molile Gospodina da novom domu udijeli mir i blagoslov. Važno je napomenuti kako će stari provincijalat biti adaptiran u internat za djevojke.