Obično kada čujemo da se dogodi neki teroristički napad
ovakvog tipa većina ljudi pomisli na slike nasumičnog i neselektivnog pucanja
ili bombardiranja na bilo koji datum: autobus prolazi, a teroristi otvaraju
paljbu i potom bježe u nepoznatom pravcu... Vjera i nacija putnika u busu nisu
bitne – mogli su to biti pripadnici policije, vojske, regruti, turisti iz
Indonezije... Datum nije bitan jer teroristima je svejedno, napadnu kad imaju
mogućnost.
No, istina je sasvim drugačija...
Tražili
odreknuće od vjere
Prema riječima koptskog svećenika o. Gabriela, koji je otkrio monstruoznu pozadinu napada na kršćane,
teroristi su željeli poslati jasnu poruku. Napad na koptske hodočasnike nije se
slučajno dogodio 26. svibnja. Riječ je o simboličnom nadnevku – dan prije
početka Ramazana, muslimanskog svetog mjeseca.
Teroristi su od vjernika iz zaustavljenog autobusa uzeli
novac i nakit kao porez za nevjernike, a tražili su da se odreknu svoje vjere
što bi im vjerojatno spasilo živote.
O. Gabriel je za novinare prepričao činjenicu da se za
krvoproliće doznalo nakon sat vremena i to kad je na mjesto napada došla druga
skupina hodočasnika.
Korak
naprijed, nazad dva
Postoji još jedna simbolika koja se krije iza napada na
kršćane. Nakon nedavnog pohoda pape
Franje Egiptu stigle su ohrabrujuće poruke sa sunitskog islamskog
sveučilišta Al-Azhar čiji je veliki imam Ahmed
Al-Tayeb oštro osudio svaki oblik vjerskog ekstremizma.
Na njegovu inicijativu Egipat bi uskoro mogao donijeti
zakon o sprječavanju vjerske mržnje i nasilja.
Kako prenose egipatski mediji veliki imam je najavio
osnivanje povjerenstva koje bi trebalo raditi na prijedlogu zakona, a na čijem
će čelu biti pravni savjetnik velikog imama.
Vijesti su pohvalne ali, podsjetimo, prema sveučilištu
Al-Azhar vrlo kritičan je o. Sammir
Khalil. Ovaj isusovac i profesor islamologije u Beirutu te na Papinskom
orijentalnom institutu, smatra kako je ovo teološko učilište ostalo u
srednjovjekovnom misaonom konceptu, ograničavajući se na „doslovnom tumačenju
(islamskih) tekstova, bez kritičke analize i suvremene interpretacije“. Unatoč
tomu što Al-Azhar zapravo nije institucionalni vodič i glavni autoritet u
islamskom svijetu i u stvarnosti nema konkretni autoritet ni nad kim, ipak,
posljednje izjave velikog imama daju nam zaključiti kako se stvari polako
pokreću u dobrom pravcu. Upravo te korake teroristi su željeli zaustaviti.
KT
Crna zastava
Islamske države i na Filipinima
Čudnim vijestima nikad kraja. Prema informacijama koje
dolaze s Filipina čini se kako je i na dijelu te otočne zemlje zavladala
Islamska država. Svjedočenjima preživjelih govore da su teroristi spalili katedralu
te oteli 14 katolika.
Sukob je započeo kada je vojska udarila na skrovište Isnilona Hapilona, vođe Mautea, terorističke organizacije
povezane s Islamskom državom.
Vojna operacija doživjela je neuspjeh – militanti su
odbili napad, a potom su poharali grad Marawi, spalivši nekoliko zgrada. Među
uništenim zdanjima je i prvostolnica mjesnog nadbiskupa Edwina de la Pene. Nadbiskup je izvijestio kako su teroristi upali
u katedralu te oteli svećenika, desetoro vjernika i troje uposlenika.
Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte proglasio je izvanredno stanje na otoku Mindanau,
nakon što su se u gradu Marawiju vojne snage sukobile s militantima.
Katolici su oteti na dan uoči blagdana Marije Pomoćnice
kršćana i upravo su slavili posljednju misu devetnice. Među otetima je i
nadbiskupski vikar o. Teresito Suganob.
U dosadašnjim borbama u Marawiju poginula je najmanje 21
osoba. Tisuće ljudi napustile su grad u kojemu je na nekoliko mjesta podignuta
crna zastava Islamske države. Lokalnog šefa policije teroristi su zaklali.
Filipini su država s brojnom katoličkom populacijom, južni
otok Mindanau također je većinski katolički, ali jedan njegov dio konstituiran
je kao autonomna pokrajina koju čini nekoliko većinski muslimanskih provincija među
kojima je i Marawi.
Čini se kako Islamska država više nije samozvana niti
takozvana, ona je stvarnost koja izgleda može „iskočiti“ i tamo gdje se
najmanje nadamo. Ovoga puta na Filipinima, zemlji u kojoj je s papom Franjom na
misi bilo čak 6 milijuna vjernika.
Nadamo se kako „najkatoličkija zemlja Azije“ neće
doživjeti sudbinu Iraka i Sirije i općenito Bliskog istoka u kojemu su kršćani
od solidnog broja svedeni na ostatke ostataka.
Priča o
hrabrom đakonu
Islamska država se u ljeto 2014. približavala gradu Karamlešu
u kojemu je živio đakon Martin Baani, a
on je pobjegao tek nakon što je spasio Presveti Oltarski Sakrament pred
teroristima.
Bio je posljednji koji je napustio Karamleš u kolovozu
2014., kada je obrana iračkih gradova i sela padala kao kula od karata u ruke
terorista Islamske države, za koje se tada mislilo kako ne mogu izgubiti bitku.
Dan uoči pada grada, 24-godišnji bogoslov Baani primio
je telefonski poziv svojega prijatelja koji ga je obavijestio da su teroristi
zauzeli okolna mjesta te im je sljedeći cilj osvajanje njihova rodnoga grada
Karamleša.
Hrabri se bogoslov istoga trena uputio prema crkvi Sv.
Jude Tadeja kako bi spasio Oltarski Sakrament i sačuvao ga od oskvrnuća. Nakon
toga je s četvoricom svećenika napustio grad.
Ipak, nije želio otići iz svoga Iraka. Odlučio je ostati
u sjemeništu Sv. Petra u Erbilu i ondje nastaviti studij teologije. Dvije
godine kasnije patrijarh Kaldejske Katoličke Crkve Louis Raphael Sako zaredio ga je za svećenika zajedno sa šestoricom
đakona.
Svoju svećeničku službu o. Martin nastavio je u Iraku, a
narodu je svakodnevno donosio utjehu obilazeći izbjegličke kampove.
Nakon što su „nepobjedivi“ teroristi počeli nizati poraz
za porazom, kršćanske su se obitelji počele vraćati u svoje gradove i sela, a
o. Baani je sretan što može danas slaviti mise u Iraku.
Nema komentara:
Objavi komentar