Kršćani u Siriji, unatoč brojnim prijetnjama da će biti
mete na sam Uskrs, bili su odlučni dostojanstveno proslaviti najveću svetkovinu.
Naravno, uz neviđene mjere sigurnosti. Ulice su bile okićene, a crkve spremne
za prijem vjernika te procesije koje se tradicionalno održavaju na Uskrs.
Kršćanski kvartovi u Damasku bili su pod budnim okom
vojske i policije. Zbog nemilih događaja u Siriji koji traju godinama, ali i
terorističkih napada na kršćane u Egiptu, mjere sigurnosti su dodatno pojačane.
Svaka osoba prilikom ulaska u pojedini kvart ili ulicu gdje se nalazi crkva morala
je proći ogromne mjere kontrole i pregleda. Okolo crkava napravljen je pravi koridor
od vojnika tako da ništa nije prepušteno slučaju. Detektori metala i obvezno
pregledanje ruksaka postali su svakodnevnica, pogotovo pred blagdane.
Kršćanski kvartovi u Damasku često su mete radikala.
Budući da teroristi ne mogu proći pješice brojne punktove, osvećuju se
ispaljivanjem minobacačkih granata i improviziranih raketa iz prigradskih enklava
u kojima i dalje imaju vlast. Na svu sreću na Uskrs nije bilo većih problema.
Dobro je u
glavnom gradu
U mjestu Bab Sharky u Damansku nalazi se samostan Sestara
Dobrog Pastira koji se brine za tisuće kršćana i muslimana stradalih u ratu. Samostanska
predstojnica s. Lorita Husein, koja
već 35 godina pomaže ljudima u nevolji, u izjavi za medije naglasila je da
unatoč svim nedaćama kršćani u Siriji svečano proslavljaju Uskrs. Tradicija se
mora nastaviti: slave se sv. mise, upriličuju procesije i tradicionalni
karnevali, ručkovi za obitelji te veselje koje nitko ne može zaustaviti.
"Ljudi se baš u ovakvim teškim trenucima vraćaju
svojoj vjeri i mole Kristu za spasenje. Slave se mise za sve sirijske mučenike
koji su položili živote za domovinu u redovima vojske. Sirija nam je jedina
domovina. Mi odavde nećemo ići i to neka bude svima jasno, i na Zapadu i na
Istoku", poručila je sestra Lorita.
Kvart Bab Toumu, također kršćanski, u svome imenu ima simbol
ranog kršćanstva, to jest po Sv. Tomi apostolu. Tu je bilo veoma živo pred
Uskrs, dućani su bili puni i ljudi su obavljali pripreme za svetkovinu. Kršćani
ne žele dopustiti teroristima da im pokvare živote i proslavu Uskrsa. Sigurnost
je bila na zadovoljavajućem nivou. Ni ovdje nije bilo napada, međutim u zraku
se osjetila opasnost. Prijetnje koje dolaze od bombaša samoubojica nešto su što
samo ljudi u ratnim zonama mogu pojmiti. Te hodajuće ljudske bombe siju strah i
trepet širom Bliskog istoka, a događaji na Cvjetnicu u Egiptu, čije snimke
postoje na internetu, pokazuju da ti neljudi ne prezaju ni pred čim.
Damask nije
cijela Sirija!
Kada se sve zbroji, osim sporadičnih problema kršćani u
Siriji proslavili su Uskrs na dostojanstven način. Jedino su vojne i policijske
formacije podsjećale vjernike kako se zemlja nalazi u ratu. Međutim, to se
odnosi samo na teritorije pod kontrolom Vlade.
Podsjećamo, veći dio Sirije je okupiran i tamo više nema
kršćana. Ipak, neka vas ne zavara mapa ove zemlje i velike pustinje koje
kontroliraju brojne radikalne formacije, na prostoru pod kontrolom režima je
mnogo više stanovnika nego pod kontrolom pobunjenika.
Važno je podsjetiti kako do početka sukoba u Siriji
kršćanima nitko nije činio ništa nažao. Slično je bilo i u Iraku do američke
intervencije 2003. Danas su u obje države stotine tisuća kršćana raseljenije
zbog borbi i represije. Crkve su spaljene ili im je namjena promijenjena, sela
su uništena, postoje prisile na prelazak na islam što je čitavu kršćansku
zajednicu povezalo uz režim koji je sekularan i jamči sigurnost u tom smislu.
Kršćani se boje da će u slučaju svrgavanja predsjednika Bashara al-Assada, na vlast doći
radikali i da će kršćani postati žrtve sektaškog nasilja, kao što je to bio
slučaj poslije američke intervencije u Iraku.
Nažalost, kršćani iz provincije Homs nisu bili te sreće
kao oni u Damasku. Prošli su pravi križni put. Radikalni islamisti silovali su
i ubijali, a žene kršćanke uzimali su i kao seksualne ropkinje. Gotovo sve
crkve su uništene. Od više od 150 000 kršćana u provinciji Homs ostalo ih je
danas tek nekoliko tisuća tako da ni proslava Uskrsa nije mogla biti svečana
kao u Damasku.
Ekonomska
kriza u Venezueli
Venezuela se i dalje nalazi u vrlo teškom stanju i to
zbog nedostatka hrane i lijekova. Jedna od žrtava takvoga stanja bio i
35-godišnji svećenik p. José Luis
Arismendi. Kako piše Radio Vatikan,
dva dana je u Sveučilišnoj bolnici Los Andes čekao da stignu odgovarajući
lijekovi, jer se sumnjalo da boluje od meningitisa. Međutim, lijekovi nisu
stigli na vrijeme, te je svećenik preminuo.
Nažalost, bila je uzaludna i intervencija kardinala Baltazara Porrasa, nadbiskupa
Méride. Kardinal je uspio u Caracasu nabaviti potrebne lijekove, ali su oni
stigli prekasno. Kako izvještava agencija Fides,
pater José Luis Arismendi bio je svećenik samo dvije godine, i radio je u
biskupiji Cabimas, u saveznoj državi Zulia.
Situacija poprima tragikomične razmjere ako se zna da je
Venecuelska vlada u studenom prošle godine na granici zaplijenila kontejner s
525 paketa lijekova i 92 paketa prehrambenih dodataka, namijenjen tamošnjem
Caritasu.
Kriza u Venezueli također je prouzrokovala val nemira i
nereda, osobito između vladinih pristaša i opozicije, a česte žrtve su i
crkvene osobe. Tako je u srpnju prošle godine nepoznata skupina napala petoricu
sjemeništaraca na povratku iz škole, skinula ih do gola i pretukla.
Uhićena dva
biskupa podzemne Crkve
Novinska agencija Asianews
izvijestila je kako su u travnju kineske vlasti uhitile dva biskupa podzemne
Katoličke Crkve. Riječ je o mons. Peteru
Shaou Zhuminu i mons. Vincentu Guou
Xijinu. Biskupi su odvedeni na nepoznato mjesto, ali su sigurnosni
službenici dopustili da im se kasnije, preko lokalne policije, pošalje odjeća. Upravo
je ta činjenica kineskim katolicima dovoljan znak da će njihov nestanak biti
dugotrajan. Mons. Shao je u rujnu prošle godine imenovan biskupom dijeceze
Wenzhou. Sveta Stolica ga priznaje, no ne i kineske vlasti. Pretpostavlja se da
su vlasti upravo iz tog razloga naredile uhićenje kako bi biskupa spriječile u
slavljenju Uskrsa.
Sličnu je sudbinu doživio i mons. Guo, biskup dijeceze
Mindong. Vjeruje se kako ih kineske vlasti žele prisiliti da se pridruže
"Patriotskoj udruzi".
U pregovorima između Kine i Svete Stolice o imenovanju
biskupa, Kineska katolička patriotska udruga zahtijeva da svi biskupi budu
članovi udruge, isključujući tako biskupe podzemne Crkve, koji odbijaju
učlanjenje i koje Patriotska udruga smatra „nepouzdanima“. Situacije u biskupijama
Wenzhou i Mindong predstavljaju opasne iznimke koje Ministarstvo za vjerske
poslove želi ukloniti. Po mišljenju nekih stručnjaka, njihova otmica i
prisiljavanje da „uče i nauče“ predstavljaju pritisak na Svetu Stolicu da
popusti pred zahtjevima Pekinga, odnosno da samo neovisno imenovani biskupi i
koji su k tomu upisani u Patriotsku udrugu mogu obavljati službu.
Ako se kineske vlasti ovako ponašaju prema biskupima, ne
smijemo ni zamisliti kako se odnose prema običnim vjernicima. Nažalost, takve
informacije rijetko dolaze do masovnih medija.
Nema komentara:
Objavi komentar