18. listopada
Daudi Okelo rođen je 1902. u selu koje se nalazi pored
ceste za Gulu-Kitgumu u Ugandi. Sin je Lodija
i Amone, pagana. Prema osobnoj želji
kršten je u dobi od 14 godina u ljeto 1916. Nakon krizme pripravljen je za
katehistu. Dragovoljno se javio da bude katehista u jednom udaljenom selu. Iako
je bio upozoren da je riječ o mjestu udaljenom 80 kilometara te kako će se
morati osim snalaženja u prijevozu brinuti i o mnogim bandama koje su harale
tom prometnicom, nije se pokolebao. „Nije me strah. Isus je također umro za sve
nas“, bile su njegove riječi.
Jedna pogrešna odluka civilne uprave potaknula je
određena plemena na pobunu. Čitavu nesigurnu situaciju iskoristili su lokalni
pljačkaši te animisti i šamani koji su željeli otjerati mladog Okela iz sela u
kojem je radio jer su htjeli riješiti aw
„nove religije“ koja je došla s Daudijem.
Sredinom listopada 1918. nešto prije zore, pet je ljudi
krenulo ka selu i kolibi u kojoj je Daudo živio s Jildom Irwaom. Seoske starješine su pokušale spriječiti taj čin,
međutim, nisu uspjeli. Prema svjedočenjima, Daudi se pojavio na vratima i nije
se pokolebao prijetnjama. Skupina ga je izvukla iz kolibe i probola kopljima.
Zabranili su pokapanje tijela koje su kasnije seljani položili u jedno gnijezdo
termita. Zemni ostaci su preuzeti tek 1926. i preneseni u crkvu u Kitgumu.
Za vrijeme procesa proglašenja blaženim Daudi je opisan
kao mladi čovjek koji se nije zanimao za politiku i plemenske napetosti. Bio je
stidljiv, miroljubiv i revnostan u obavljanju svojih zadataka.
Bl. Jildo Irwa rođen je 1906. (ili 1904.) također u
obitelji paganskih roditelja koji su kasnije postali kršćani. Dodijeljen je Daudiju
za ispomoć te mu je pomagao u njegovu poslu. Tragičnoga dana Irwa je odbio
napustiti selo. „Iz istih razloga kojih ste ubili Daudija morate ubiti i mene,
jer smo zajedno došli ovdje podučavati Riječ Božju“, posljednje su riječi
dječaka koji je imao 12-14 godina.
Pripadali su Acholi plemenu, dijelu većeg plemena koje
se zove Lwo, a čiji pripadnici i danas žive u sjevernoj Ugandi.
Blaženim su proglašeni 2002. u Rimu.
Nema komentara:
Objavi komentar