Sv. Marija od Utjelovljenja, redovnica i misionarka

30. travnja

Marie Guyard je rođena 1599. u francuskom Toursu u obitelji pekara i obrtnika. S majčine strane bila je povezana rodbinski s lokalnim plemićima. Od malena je zračila mirnoćom, sabranošću te mistikom. U duhu onoga vremena, veoma mlada, sa 17 godina, protiv svoje volje, udata je za Clauda Martina, proizvođača silka. Ubrzo je dobila sina te potom postala udovicom s 19 godina. Vratila se u obiteljsku kuću i definitivno odbila bilo kakve ponude za preudaju. Radila je kao dekorater različitih proizvoda.

U ožujku 1620. doživjela je jednu viziju u kojoj je spoznala sve svoje pogreške, mane i ljudske slabosti te je bila uronjena u Kristovu krv. To ju je promijenilo iz temelja i povećalo želju da bude jače uključena u religijski život zajednice, molitvu, posvećenost liturgiji i milostinji.

Napustivši obiteljsku kuću radila je kao knjigovođa u obitelji brata pokojnog supruga. Postala je voditelj kompanije, ali unatoč napretku osjećala je poziv. Sina je predala na brigu svoje sestre, napustila je posao te se pridružila sestrama uršulinkama početkom 1631.

Kada je to shvatio njezin sin „upao“ je u samostan s prijateljima – dječacima od 12-13 godina želeći „osloboditi“ majku. Iako se na početku protivio činjenici da mu je majka postala časna sestra Claud mlađi kasnije je stupio u sjemenište te postao svećenikom benediktincem.

Guyard je dala svečane zavjete 1633. i uzela ime Marija od Utjelovljenja.

Nakon nekoliko godina imala je novu viziju o planinama, šumama i velikoj prostranoj zemlji. Shvativši kako je riječ o Kanadi znala je da mora poći tamo napraviti Kristovu kuću. Godinama je skupljala novce za taj cilj i konačno je 1639. otplovila za novi svijet.

Doplovivši u Novu Francusku, to jest današnji Québec, postala je poglavarica uršulinki za Kanadu. Radila je kao misionarka među domorodcima te je prevodila katekizam na lokalne jezike kako bi koji savladala. U sljedećim godinama izgradila je provincijalnu kuću, brinula se o siromašnima, a iza sebe je ostavila 12 000 pisama s razmišljanjima i meditacijama.

Umrla je na glasu svetosti 1672. Međutim, službeni proces za njezinu beatifikaciju započeo je tek 1911. Blaženom ju je proglasio Sv. Ivan Pavao II. 1980., a svetom papa Franjo 2014.