Kada čujemo riječ Betlehem zasigurno odmah pomislimo na Božić ili jaslice. To nije bez razloga tako. Naime, Betlehem je rodno mjesto Isusa Krista, kolijevka otajstva i vječne ljubavi. Na tom mjestu je započeo spas svijeta, odatle je započela Radosna vijest «ad gentes» – svim narodima. Rođenje jednog djeteta prije 2.000 godina promijenilo je zauvijek sudbinu čovječanstva ispunjavajući tako davna proročanstva te započinjući novi tijek povijesti.
Prema pučkom tumačenju Betlehem znači dom kruha. Ponekad je zvan i Efrata, što znači plodan. To je grad na području Palestinske samouprave s više od 25.000 stanovnika. Nalazi se deset kilometara južno od Jeruzalema. U njemu živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima sve manje članova. Prema vjerovanju, tu je rođen i David koji je okrunjen za kralja Izraela.
Ilegalni izraelski zid i okolna naselja
Glavna cesta koja je povezivala Betlehem i Jeruzalem sada je zatvorena i nije ju lako proći jer su stroge izraelske kontrole. Cestu presijeca novoizgrađeni zid kojim se, kako Izrael kaže, štiti od upada terorista, pljačkaša i otmičara. Međutim, zid sada dijeli ljude, razdjeljuje čitava naselja i prijeti nestanku kršćana. Kada smo iz Jeruzalema krenuli u Betlehem, na punktu koji vodi prema Palestini čekala nas je vojska u borbenoj pripravnosti. Bunkeri, osmatračnice i bodljikava žica s mnoštvom vojnih vozila bili su znak da napuštamo Izrael.
Nakon što smo prošli provjere na ulazu u Zapadnu obalu ostavili smo masivni zid iza nas. Nismo mogli ne misliti na mnogobrojne živote, rodbinske veze, trgovinu, naobrazbu te liječničke i javne usluge koji su ovim jednostranim potezom izraelske vlade prekinute. Kao što to obično biva, u Svetoj zemlji prilikom odmjeravanja snaga između Izraela i muslimana stradaju kršćani i kršćanski običaji, stoga je obred poput uskršnje procesije od Jeruzalema do Betlehema zbog zida izumro.
Ilegalni zid koji Izrael gradi istovremeno s mrežom cesta, kojima je Palestincima zabranjeno kretanje, u potpunosti izoliraju urbani Betlehem i odvajaju ga od njegovog poljoprivrednog zemljišta i vodenih resursa. Predviđeno je da će se iz gradske jezgre u Zapadnu obalu moći izaći na dvoja vrata, a isto toliko vrata bit će namijenjeno za pristup poljoprivrednim površinama. Strahuje se kako će poljoprivredna zemljišta koja pripadaju Betlehemu zajedno s vodom i brojnim ilegalnim izraelskim naseljima na kraju biti anektirana. Kao i desetine puta do sada, nitko neće ni prstom mrdnuti zbog toga! Bunit će se poneki šeik, prijetit će neki internetski terorist iz udobnosti svog doma na Zapadu...
Realnost za kršćane je katastrofalna. Na početku izraelsko-arapskog sukoba krajem 40-ih godina prošloga stoljeća u Betlehemu ih je bilo oko 75 %, a prema popisu iz 1998. 23 %. Danas je taj postotak i manji! Kršćani se iseljavaju zbog svakodnevnog stresa koji nosi okupacija i loša ekonomske situacija. Iseljavaju se i muslimani, međutim, postotak iseljenih je veći među kršćanima jer su oni već sada manjina.
Osim židovskim ilegalnim naseljima i zidom, Betlehem je okružen i cestama kojima se smiju kretati samo Izraelci. One povezuju izraelska naselja međusobno i s Izraelom te uvelike otežavaju Palestincima i najkraće putovanje od samo nekoliko kilometara. Kako se spomenuta naselja i ceste samo za Izraelce, sve je više područja zabranjenih za Palestince. Ovakve činjenice su zbunjujuće, čak i za ljude koji dolaze iz veoma „kompliciranih“ područja kao što je, primjerice, BiH.
U mnogim dijelovima grada, posebno u sjevernom dijelu, zid toliko zadire u naseljena područja i onemogućuje daljnje širenje grada te se izdiže nad svakodnevnim životom mjesnih stanovnika.
Arapima je zabranjen odlazak u Jeruzalem, a Židovima je apsolutno zabranjen ulazak u Betlehem i Zapadnu obalu jer postoji mogućnost otmica, pri kojima teroristi traže puštanje svojih kolega koji se nalaze po izraelskim zatvorima. Zato je država Izrael zabranila odlazak na palestinske teritorije svojim državljanima koji su Židovi te ne pregovara s otmičarima. Čini se kako Židovi tada gube status državljanina Izraela i samo ih njihova obitelj može pokušati izvući.
Arapi na Zapadnoj obali su „pokusni kunići“. Na njima se lome koplja u odmjeravanju snaga čitavog svijeta! Nažalost, njihova patnja nikako ne prestaje, niti joj se nadzire kraj. Nije svejedno gledati starca kako na štakama hoda ulicom prodajući suvenire turistima znajući kako je odmalena u ratnom području. Rodio se u okupiranoj zemlji i zasigurno neće umrijeti u slobodi. Nadamo se kako će svijet ipak smoći snage i jednom zauvijek riješiti problem Zapadne obale. Priznanje palestinske države i konačno definiranje granica trebalo bi biti prioritet.
Spilja u kojoj je rođen Spasitelj
Kad smo napokon došli na naše odredište - Betlehem, ispred bazilike Rođenja Isusova počeli smo razmatrati povijest ovoga grada, koja je ujedno i povijest spasenja ljudskog roda. Biblijski Betlehem je bio područje s mnogo spilja. Obično bi se određena prirodna spilja prilagođavala životu te su se u nju najprije smještale životinje. Zato su u tim pećinama bile prisutne jasle. Uz spilju se nadograđivao prostor u kojemu su obitavali ljudi. Budući da se Marija morala poroditi nije mogla biti u zajedničkoj prostoriji s ostalim ljudima pa se zato, zajedno s Josipom, vjerojatno povukla u spilju gdje je rodila Isusa te ga položila u jasle koje su bile najprikladnije mjesto u tom trenutku.
Vrlo rano su kršćani ovih prostora počeli častiti i pokazivati točno određenu spilju koja je prihvatila novorođenoga Spasitelja. Nažalost, u drugom stoljeću rimski car Hadrijan je nastojao izbrisati taj spomen pretvarajući ovaj prostor u mjesto poganskoga kulta.
Tek su car Konstantin i njegova majka Helena 325. naredili izgradnju velike bazilike na mjestu Isusovog rođenja, tako je nad spiljom izniknulo monumentalno osmerokutno zdanje.
Dvjesto godina kasnije car Justinijan načinio je neke izmjene. Zamijenio je osmerokutni dio prostranijim prezbiterijem dajući bazilici onaj oblik koji je zadržala sve do danas.
Ulaz koji vodi u baziliku visok je samo jedan metar i dvadeset centimetara, a simbolično označava poniznost. Tako niska vrata prisiljavaju posjetitelje na poklon. Prije su bila šira i veća, ali su sužena s namjerom da se brojnim osvajačima koji su prolazili kroz Betlehem onemogući u baziliku ući na konjima. Ipak, ona zadržavaju simbolično značenje za suvremene hodočasnike kako bi se ponizili koračajući ususret liturgijskom otajstvu.
Liturgijski prostor baziličkog tlocrta sastavljen je od pet lađa odijeljenih s četiri niza monolitski nadsvođenih stupova.
Ono što čudi i u isto vrijeme zadivljuje jest precizna podijeljenost ovlasti u ovoj crkvi među Grkopravoslavnom, Katoličkom i Armenskom crkvom. Iako su većinu crkvenih zdanja u Svetoj zemlji uništili Perzijanci u VII. st., na sreću, to se nije dogodilo s ovom crkvom: pretpostavlja se zbog mozaika na njezinom pročelju koji prikazuje tri kralja u perzijskim odorama kako se klanjaju Isusu.
Pri ulasku u crkvu Rođenja Isusova ne vidi se odmah pod iz Konstantinova doba. On je tek djelomično vidljiv ispod drvenih poklopaca jer nalazi se na oko osamdeset centimetara niže od sadašnjega poda. Izgrađen je u višebojnom mozaiku od malih kockica koje čine uglavnom geometrijske oblike.
Do čašćene spilje se može doći s dva stubišta koja se nalaze na suprotnim stranama prezbiterija. Njezin izvorni oblik se, nažalost, ne može lako rekonstruirati. Za dva glavna ulaza kojim hodočasnici ulaze i izlaze iz spilje smatra se kako su izgrađena u doba cara Justinijana, tj. u VI. st. zbog bržeg protoka hodočasnika.
„Hic De Virgine Maria Jesus Christus Natus Est“, „Ovdje je Djevica Marija rodila Krista“, može se pročitati na srebrnoj zvijezdi s 14 krakova koja predstavlja mjesto na kojem je Isus rođen.
Dvije stvari vezuju ovo mjesto i naše podneblje: krovna građa od slavonske hrastovine, dar plemićke obitelji Elz von Hasburg i kamena ploča iznad Isusova groba koju dao fra Bonifacije, porijekolom iz Dubrovnika. Križari su obogatili baziliku profinjenim umjetničkim djelima u dogovoru latinske i grčke Crkve od čega su ostali fragmenti u prezbiteriju, lađi i stupovima.
Vrhunac posjete Betlehemu je bila sv. misa na latinskom jeziku koju smo imali u spilji rođenja. Suze i pomiješani osjećaji radosti tu su nezaobilazni!
Mjesto prijevoda Biblije i Pastirska polja
U Betlehemu se rodio Spasitelj, možda se zato u neposrednoj blizini spilje rođenja Krista 386. smjestio sv. Jeronim kako bi se posvetio proučavanju Biblije i njezinim prijevodom na latinski. Taj prijevod pod imenom Vulgata postao je službenim tekstom Crkve na Zapadu. Mali prostor srednjovjekovnog oblika nazvan je ćelija sv. Jeronima i prema predaji, u njoj je sv. Jeronim preveo cjelokupnu Bibliju s hebrejskoga.
Osim spilja zanimljiva je i obližnja župna crkva sv. Katarine koju su franjevci izgradili 1882. nad prethodnom srednjovjekovnom crkvom, čiji je lijepi trijem još uvijek sačuvan. Ona je ishodište svagdašnje procesije prema spilji gdje je Isus rođen.
Osim crkve sv. Katarine pohodili smo tzv. Mliječnu spilju. To je franjevačka kapela 300 metara udaljena od mjesta rođenja podignuta na spilji u kojoj se zadržala Sveta obitelj tijekom svoga bijega u Egipat. Vjeruje se kako je kaplja Marijinog mlijeka pala na pod dok je dojila malog Isusa, te je kamen od toga pobijelio. Ovdje majke dolaze i čine zavjete za svoju djecu.
 |
| Mjesto gdje je Isus rođen. |
Oko tri kilometra od središta Betlehema kršćanska predaja, potpomognuta iskapanjima arheologa, otkriva kako se pronalazi Pastirsko polje. Pastiri su inače u židovskom narodu bili ljudi nižeg ranga jer su slijedili i išli za potrebama životinja, umjesto da žive sređeni život židovskoga zakona. I sam je David bio pastir i to manje-više na području Pastirskih poljana. Tu su pastiri čuvali svoja stada one noći kad se Isus rodio!
U V. st. sagrađena je na tom mjestu crkva u spomen pastira, samostan i nekoliko zgrada. Čitav kompleks je otkopan 1952., a u novije vrijeme arheološke se iskopine nastavljaju i proširuju, te je otkriveno niz nastambi iz bizantinskog vremena. U neposrednoj blizini arheoloških iskopina vidi se jedna karakteristična betlehemska spilja koja je već u bizantsko doba bila pretvorena u kapelu. Još i dandanas je tu! Nekoliko koraka od te spilje franjevci su prema nacrtu A. Barluzzija sagradili 1953. crkvicu Gloria in excelsis, u obliku razapetoga šatora.
 |
| Pogled na zid iz autobusa |
Na povratku u Jeruzalem pohodili smo još Ein Karim, rodno mjesto Ivana Krstitelja te crkvu Marijina i Elizabetinog susreta.
U Betlehemu je uvijek Božić, a svakoga dana je Božić u srcima kršćana kojih je tu sve manje. Nažalost, za njih je situacija mnogo teža nego za kršćane u Nazaretu. U Betlehemu su kršćani ugroženi s dvije strane. Tu su Židovi koji drže pod okupacijom Zapadnu obalu, sprečavajući ekonomski i duhovni oporavak, te radikalni muslimani koji na različite načine ugrožavaju kršćane. Kada se sve uzme u obzir, nije ni čudo što se iseljavaju. Nadamo se kako će zapadni svijet obratiti više pozornosti na kršćane koji sve više odlaze sa svojih stoljetnih prostora. Ali danas, izgleda, nije „politički korektno“ govoriti o njihovoj ugroženosti. Tužno je gledati grad rođenja Kneza Mira u ovakvom stanju u kojem smo ga zatekli te njegove stanovnike kako pate ili se iseljavaju. Proces nestanka kršćana s Bliskog istoka se mora zaustaviti što prije i toga bi trebali biti svjesni svi koji se na Zapadu diče demokracijom.
Nema komentara:
Objavi komentar