Pojam uskrsnuća tijela u islamu

Evo jedan mali prilog o stvarima o kojima ne znam mnogo. Malo sam studirao čitao propitkivao druge koji bolje znaju i sastavio ovaj tekst... nadam se da nisam u nečemu pogriješio... ako ima grešaka molim kontaktirajte me

 

Kakva će biti priroda života nakon smrti, aktualno je pitanje sadašnjice pred kojim skoro svaki čovjek bar jednom u svom životu zastane i zapita se. Gledajući povijesni razvoj ljudskoga društva, uočit ćemo da je na svakom stupnju ljudske misli itekako prisutan fenomen onostranosti. Čovjek je od svog postanka čvrsto vjerovao u život poslije smrti, a njegova radoznala priroda nije se mirila time da možda smrću završava krug ljudskog djelovanja.

Danas znamo za brojna arheološka iskopavanja koja nam potvrđuju razmišljanja o prvim vjerovanjima primitivnog čovjeka. Život poslije smrti je, dakle, jedno od temeljnih vjerovanja čovjeka, kako prije tako i danas, u modernom vremenu.

Uskrsnuće je bitan pojam monoteističke religijske tradicije koji u svojoj konačnici za sobom povlači i pitanja sudnjeg dana. Za kršćanstvo, islam i židovstvo ljudsko tijelo je privremeni spoj propadljivog „materijala“  i neuništive duše koja se u smrti odvaja od svog zemaljskog okova i prelazi u drugi život. Čovjek, stoga, nastavlja svoj život poslije smrti u svijetu koji je na mnogo višoj razini od ove zemaljske.

Prema kršćanskom naučavanju Bog žrtvuje svog Jedinorođenca kako bi ostvario plan o spasenju čitavog čovječanstva od grijeha. Čin spasenja ogleda se upravo u Kristovoj muci i uskrsnuću. On dragovoljno trpi i umire za spas cijelog čovječanstva. Međutim, kakav je stav treće monoteističke religije – islama o uskrsnuću?

Što piše u Kur'anu?

Općenito govoreći, pojam uskrsnuća se ne spominje u islamu u smislu u kojem se pojavljuje u kršćanstvu. Dok je uskrsnuće u kršćanstvu samo središte vjere, u islamu nije tako, iako se može reći da „doktrina proživljenja tijela iz kaubra i njihovog ponovnog sjedinjenja s dušama na Sudnjem danu predstavlja ključnu dogmu islama“ (Enciklopedija islama, 2006, 471).

Pojam uskrsnuća se kod muslimana ne spominje nego se radije koristi riječ „proživljenje“ i pod ovim pojmom se uglavnom misli na „uskrsnuće“ umrlih nakon Sudnjeg dana kada svi odgovaraju za svoja djela, iz čega slijedi nagrada ili kazna.

Kur'an iscrpno govori o Sudnjem danu, spominjući ga na stotinjak mjesta, pritom ističući da je vjerovanje u Sudnji dan na istoj razini kao i vjerovanje u Boga.

«Kad uđu u vatre džehenemske, njihove oči, uši i koža na njihovom tijelu svjedočit će protiv njih o grijesima koje su počinili. 'Zašto svjedočite protiv nas?', upitaće oni kože svoje. 'Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas', odgovoriće. On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se evo vratili“ (41:20–21 – Korkutov prijevod).

U Kur'anu također postoji nekoliko ajeta koji govore o tjelesnom proživljenju umrlih i povratku na ovaj svijet prije „Kijametskog dana“, tj. o proživljavanjima koja su se dogodila u prošlosti (i eventualno budućnosti, ali prije Sudnjeg dana): „Allah iz ničega stvara, On će to ponovo učiniti i na kraju, Njemu ćete se vratiti.“

Prema islamskom učenju, čovjek posjeduje vječni život koji ne poznaje kraj, smrt, koja predstavlja odvajanje duha od tijela. Čovjek nastavlja svoj život na drugom svijetu sa svim svojim osobinama, osim što duša u svom napredovanju do definitivnog „uskrsnuća“ mijenja svoju duhovnu formaciju, zadržavajući pri tom sjećanja na svoje prethodne egzistencijalne stupnjeve.

Iz onoga što možemo vidjeti u Kur'anu zaključujemo da između smrti i sveopćeg „uskrsnuća“ čovjek ima ograničen i privremen život koji je samo srednja etapa i veza između ovog svijeta i vječnog života.

Prema hadisima koje prenosi Buharija, duša čovječja će posjedovati neke oblike kao u njegovom ovosvjetovnom životu i, ovisno od njegovih djela, bit će smješten s onima koji su čisti od grijeha ili s onima koji su ogrezli u svojim grijesima, o čemu nam i Kur'an govori: «Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!' - Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti - pred njima će prepreka biti sve do dana kad će oživljeni biti» (23: 99 - 100).

Dakle, nakon prolaska kroz različite etape promjene, tijelo ostavlja svoj zemaljski oblik i Božjim činom transformira se u jedan savršeniji oblik u kojemu nastavlja tijesnu povezanost i savez s dušom.

Osnovna namjera uskrsnuća - poživljenja je postizanje krajnje sreće i završetak posljednje etape razvoja, a putem vrline čistog vjerovanja koju su imali i dobrih djela koja su počinili.

Isusovo uskrsnuće i uskrsnuće tijela u islamu?

Za muslimane Isus (Isa alejhi-selam) nije uskrsno. Doživio je putovanje na mjesto gdje nijedno živo biće nije bilo. Je li tjelesno ili duhovno, ili i tjelesno i duhovno, za muslimane je manje važno. Dakle, Isus nije umro nego je razapet jedan od Isusovih učenika. Kur'an kaže da je On „uzdignut“ s ovog svijeta živ i sada je živ (4,158). Ponovni dolazak Isa a.s. se smatra jednim od predznaka Sudnjeg dana.

"Ubili smo Mesiha, Isāa, sina Merjemina, Allahova poslanika! A oni ga nisu ni ubili ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi; A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (4:157-159)“, piše u Kur'anu o Isusovoj smrti i uskrsnuću.

Kada je riječ o uskrsnuću tijela na ovom svijetu, u Kur'anu se spominje jedan čovjek (sura El-bekare, druga) koji se zapitao kako to Bog može oživjeti poslije smrti. U Kur'anu se ne navodi njegovo ime, niti tko je on, pa je vjerojatno njegovo zanimanje za umiranje i oživljenje bila čista radoznalost. Tog čovjeka je Bog usmrtio na dugo vremensko razdoblje i opet „proživio“, kako bi se osvjedočio.

U ajetima prije ovog slučaja spominje se razgovor između Boga i Abrahama – Ibrahima, kada Bog pita Abrahama sumnja li da On može oživjeti mrtve, a Abraham odgovara da ne sumnja, nego želi „da mu se srce smiri.“ Nakon toga, Bog mu naređuje da ubije četiri ptice i njihova tijela pomiješa, razdjeli i odnese na četiri strane svijeta, pa ih potom pozove, a one će mu doći žive.

Naravno, u Kur'anu se spominje i život nakon smrti, odnosno oživljenje svih koji su umrli, a to će se dogoditi nakon Posljednjeg dana, kojeg će dočekati posljednja generacija ljudi koji će pomrijeti u Času kada sve bude uništeno. Nakon Posljednjeg dana slijedi Sudnji dan, koji je i Dan proživljenja.

Većina muslimana vjeruje da će to proživljenje biti i tjelesno i duhovno, tj. da ćemo biti proživljeni baš ovakvi kakvi smo sad, a jedna manja skupina vjeruje da će proživljenje biti samo duhovno, ali ne i tjelesno.