Većina Roma živi svoja dva života i oba su u različitim stvarnostima. Prvi život je njihova „ciganska“ sudbina, preživljavanje na cesti, privremeni logor, bijeda romskih naselja, a drugi je onaj koji žive u kontaktu s neromskim narodima zato što im je potrebno osiguranje egzistencije. U tom drugom životu oni se moraju snalaziti kako najbolje znaju, biti domišljati, prilagodljivi, naučiti što više o većinskom stanovništvu, njihovim navikama i potrebama kako bi preživjeli.
Tako stečeno znanje Romi koriste kako bi se dokopali onoga što su drugi odbacili. Ono što je drugima suvišno Romima znači opstanak. Kako bi taj život živjeli, Romi moraju naučiti jezik sredine u kojoj se nalaze, prihvatiti religiju i običaje, moraju druge služiti ili zabavljati... Ali, koliko ti drugi zaista znaju o Romima? Koliko se uopće trudimo o njima više saznati?
Danas u BiH živi oko 76.000 Roma
Povodom Svjetskog dana Roma koji se obilježava 8. travnja pokušali smo nešto više saznati o Romima u BiH i njihovom životu i brojnosti, ali i o zapošljavanju, zdravstvenom osiguranju i njihovoj budućnosti... Obratili smo se Saneli Bešić koja je predsjednica udruženja Romski informativni centar (RIC).
RIC je uspostavljen 2007. uz pomoć projekta Podrška romskoj nacionalnoj manjini u BiH u efektivnom zagovaranju i izvještavanju. Projekt su financijski podržali američki State Department i World Vision Inc. Osnovni cilj formiranja RIC-a je borba protiv diskriminacije Roma stvaranjem pozitivne medijske slike o njima, predstavljanjem pozitivnih primjera iz zajednice te očuvanjem jezičke, kulturne i povijesne baštine romske populacije. RIC je 2009. registriran kao udruženje i puni naziv je Kali Sara -Romski informativni centar.
Kako smo saznali u razgovoru sa Sanelom Bešić, danas u državi BiH živi oko 76.000 Roma, što ih čini najbrojnijom manjinom. Međutim, to su neslužbene informacije, a prema službenom popisu koji u BiH postoji od prije 20 godina, bilo ih je oko 9.000.
„Mi smo u razdoblju od 2005. do prošle godine nastojali nekim istraživanjima ustvrditi koliko ima Roma u državi. Brojke su različite, neki kažu 50.000, neki 60.000. Posljednje najveće istraživanje provedeno uz pomoć romskih nevladinih organizacija koje su poslale svoje spiskove s terena došlo se do broja od oko 76.000 Roma u BiH. Ne znamo odgovara li taj podatak stvarnoj brojci na terenu jer znamo za područja koja imaju romsku populaciju, ali nisu pokrivena nijednom romskom nevladinom organizacijom koja ih je mogla evidentirati, tako je taj broj još veći, rekla nam je predsjednica RIC-a
Situacija sa zapošljavanjem Roma je veoma teška. Danas se na prste mogu nabrojati Romi zaposleni u državnim tvrtkama i institucijama. Romi su u teškoj poziciji kada traže posao i zbog predrasuda i zbog lošeg Ustava.
«U državi žive tri konstitutivna naroda koji imaju svoje predstavnike, mi ostali ih nemamo. Tamo gdje imamo mogućnost da se naši predstavnici izaberu u strukture vlasti događaju se manipulacije, pa Srbi postaju Crnogorci, Bošnjaci postaju Bosanci... U vlasti znamo ljude koji se na početku mandata izjašnjavaju kao pripadnici jednog naroda, a na kraju mandata kao pripadnici drugog naroda. Sve je posljedica loših zakona koji nama ne idu u prilog. Ako krenemo od općinske razine, zbog promjena zakona više ne možemo imati svoje predstavnike u vlasti. Naime, prije je zakon određivao da manjine do 3 % u određenoj općini mogu imati svoje predstavnike. Međutim, u posljednji trenutak je izmijenjen te sad manjine koje imaju više od 3 % u jednoj općini mogu imati svoje predstavnike. Samo su četiri općine koje imaju više od 3 % romske populacije u BiH. Čak i oni koji budu izabrani u ime neke političke stranke kao pripadnici nacionalnih manjina ne mogu donositi nikakve odluke bez patrona matične stranke i moraju se ponašati kako stranka odredi», komentirala je gospođa Bešić situaciju u vezi s predstavnicima Roma u vlasti.
Jesu li zaista svi Romi neobrazovani?
Razgovarajući, spomenuli smo i problem neobrazovanosti Roma. Veoma je poznato da dosta Roma nema završenu ni osnovnu školu, a mnogi misle da su oni lijeni ili se od malena obučavaju za, primjerice, prosjačenje ili skupljanje otpadnih sirovina.
„Priča se da su Romi neobrazovani i ne žele raditi. To nije istina. Nas građani ih vide samo kroz prosjake na ulici. To nismo svi mi. Tako nastaje potpuno pogrešna percepcija. U našoj organizaciji se ne gleda na nacionalnu pripadnost prilikom zapošljavanja, imamo i Rome i nerome uposlenike. Uposlenici različitih nacija imaju iste školske spreme. Romi s ekonomskim i pravnim fakultetom nemaju prilike zaposliti se drugdje. Kada kao Rom konkurirate za neki posao, ne postoji skoro nikakva mogućnost da ga i dobijete. Ako Vas i pozovu na razgovor, kada na intervjuu vise da ste Rom/Romkinja, Vi više nemate šanse“, komentirala je Sanela Bešić.
Prema statistikama i podacima koje posjeduje ova nevladina organizacija, na Sarajevskom univerzitetu ima desetak Roma studenata i taj bi postotak zasigurno bio veći, kako su nam rekli, kad bi postojali projekti za zapošljavanje. Dosta Roma ne želi školovati djecu jer ionako neće imati posao poslije, pogotovo ne u struci.
Pričali smo i o problemu vezanim za zbrinjavanjem romske populacije. Naime, prošle godine se dogodio problem s romskim obiteljima kojima su darovani stanovi i namještaj. Romi su devastirali stanove te kompletan namještaj rasprodali. Tada se postavljalo pitanje: „Vrijedi li se truditi oko Roma kada oni sami ne žele promjenu?“ Mnogi su se pitali kakav je smisao dati stanove onima koji ne žele u njima živjeti. Na to pitanje dobili smo vrlo jasan odgovor: „Zamislite, imate obitelji koje su generacijski živjele pod šatorom i najlonom u improviziranim naseljima. Naravno da će nastati problemi kada ih uselite u kuće. Mora proći određeno razdoblje adaptacije koje u ovom slučaju nije poštovano - preseljenje Roma je izvršeno prebrzo. Drugi problem koji je uočen bio je nesmotrenost prilikom dodjele stambenih objekata. Naime, posvađane obitelji su smještane zajedno u iste objekte. Butmirski slučaj je loš primjer za resocijalizaciju Roma jer se nije pazilo koga se smješta u stambene objekte. Izgradnja stanova i kuća za Rome u drugim slučajevima je dobro uspjela.“
Obični građanin ove zemlje bi se upitao: „Što zapravo Romi žele? U BiH je ugrožen svaki mali čovjek, zašto se Romi imaju buniti?“, netko bi rekao.
„Mi kao građani ove države želimo ista prava kao i drugi. Znamo da ima mnogo problema u državi i da je ekonomska kriza te kako nam je Ustav loš. Najviše nas boli nepravda. Meni je teško svima dokazivati da sam i ja ljudsko biće i da sam građanin ove države. Zaslužujemo i imamo pravo biti ravnopravni. I mi smo ljudi s dostojanstvom“, rekla je gospođa Bešić na kraju razgovora.
Znamo da mnogi ljudi imaju stereotipe i predrasude prema Romima. Predrasude nastaju zbog opće netolerancije različitosti, nedostatka osobnih kontakata s Romima, neposjedovanja znanja o njihovoj povijesti, kulturi i tradiciji... Način života Roma najčešće se tumači kao posljedica njihove kulture i izbora, a ne kao rezultat siromaštva i preživljavanja na marginama društva. Stoga je potrebno, u svim sredinama gdje oni žive, usporedno s poboljšanjem njihovog socijalno-ekonomskog položaja, stvarati uvjete za razvijanje kulture, uvođenje i ravnopravnost korištenja jezika Roma u obrazovanju, javnom informiranju i drugim područjima društvenog života.
Uobičajene predrasude prema Romima
Osim Babaroga, vještica i duhova, najčešća strašila kojima bosanskohercegovačke mame i bake plaše djecu su Romi. Svakodnevno se može čuti: „Idi na spavanje ili ćemo te dati Ciganki!“; „Uđi u kuću, ukrast će te Cigani!“, „Dat ćemo te Ciganki koja će te natjerati da prosiš!“ Uobičajene su i standardne poštapalice: „Što si Cigan, daj mi to!“; „Fuj, ciganska posla!“; „Što cigančiš, evo ti!“; „Vratim se kući nakon posla i zateknem ciganluk!“…
Romi su narod porijeklom iz Indije, koju su napustili oko 10. stoljeća, a danas žive diljem svijeta. Oni su tradicionalno nomadski narod, a ljudi slični Romima i danas žive u Indiji. U BiH su Romi trenutno najbrojnija nacionalna manjina koja nema skoro nikakva prava.
Nema komentara:
Objavi komentar